Islamski edukativni blog

بسم الله الرحمن الرحيم

26.05.2011.

UHAPŠEN RATKO MLADIĆ!!!!!

Ratko Mladić / Vijesti.ba BEOGRAD - Srpski mediji prenijeli su informaciju da je uhapšen ratni zločinac i haški bjegunac Ratko Mladić. Službene potvrde ove informacije još nema. U junu 2009. godine također je bilo objavljeno da je Mladić uhapšen i prebačen u Tuzlu, no vijest se pokazala lažnom. Različiti mediji navode kako se Mladić skrivao pod imenom... ... Milorad Komadić, piše Press, pozivajući se na hrvatske medije, od kojih jedino Jutarnji.hr objavljuje svoje saznanje da je Specijalna jedinica MUP-a Srbije prije nekoliko sati na teritoriju te države uhapsila stanovitog Milorada Komadića. Navode i da im je policijski izvor iz Beograda izjavio da bi se vrlo lako moglo dogoditi da je uhapšen zapravo Mladić. Srbijanski mediji takođe objavljuju kako je hapšenje uslijedilo poslije anonimne dojave da Komadić posjeduje dokumenta sa oznakama Ratka Mladića, kojem je i fizički veoma sličan. U akciju je uključeno srpsko specijalno tužilaštvo. Inače, danas je na Brionima sastanak na kome prisustvuju Tužilac za ratne zločine Srbije Vladimir Vukčević i Serž Bramerc, glavni tužilac haškog tribunala. Srpsko tužilaštvo za sada ne želi ni da potvrdi ni da demantuje da se radi o Ratku Mladiću. Iz visokih izvora Dnevnik.hr saznaje kako će srbijanski predsjednik Boris Tadić održati press konferenciju u 13 sati. RTS nezvanično saznaje da je osoba koja je uhapšena pod imenom Milorad Komadić odbjegli haški optuženik Ratko Mladić.

22.05.2011.

MU’MIN NE SMIJE BITI UJEDEN IZ ISTE RUPE DVA PUTA

Nezim Halilović Muderris: Bošnjaci zato treba da budu budni i spremni za zaštitu svojih prava na svaki legalan način, jer ćemo u protivnom biti ponovo ubijani, masakrirani, ponižavani, šutani, spaljivani, premiještani iz grobnice u grobnicu i tako dalje. Naša imanska, intelektualna, patirotska, politička, ekonomska, fizička i kulturna snaga će uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć biti garant našeg opstanka i opstanka naše Zemlje i ona će ukrotiti zločinačke porive koljača, koji će crkavati od unutrašnjeg bijesa i zbog nevino oduzetih stotina hiljada ljudskih života, zbog prolivene šehidske krvi i suza i dova ucvijeljenih majki i očeva, koje prizivaju njihovo prokletsvo dok god hode čistom bosanskom zemljom. Zato ne očekujmo milost zločinaca, jer je oni nemaju i ne očekujmo ni njihovo sažaljenje, jer ga nikada nisu ni imali, već budimo u svemu najbolji, najiskreniji, najodaniji i najspremniji i onda budimo sigurni da će nas i drugi poštovati ili nas se bojati i neće se nikada više usuditi da provedu svoje planove, koje mogu pripremati na bjelosvjetskim akademijama nauka i umjetnosti (umetnosti), nazivati memorandumima I i II ili tome slično. Braćo i sestre u islamu, danas 17. džumade-l-uhra 1432.H., 20. maja 2011. godine hutbu sam naslovio sa Mu'min ne smije biti ujeden iz iste rupe dva puta! Na početku ove hutbe podsjećam i sebe i vas na ajete od 118.-120. Sure Alu Imran: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ لاَ تَتَّخِذُواْ بِطَانَةً مِّن دُونِكُمْ لاَ يَأْلُونَكُمْ خَبَالاً وَدُّواْ مَا عَنِتُّمْ قَدْ بَدَتِ الْبَغْضَاءُ مِنْ أَفْوَاهِهِمْ وَمَا تُخْفِي صُدُورُهُمْ أَكْبَرُ قَدْ بَيَّنَّا لَكُمُ الآيَاتِ إِن كُنتُمْ تَعْقِلُونَ(118) O vjernici, za zaštitnike ne uzimajte osim svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. (118) هَاأَنتُمْ أُولاء تُحِبُّونَهُمْ وَلاَ يُحِبُّونَكُمْ وَتُؤْمِنُونَ بِالْكِتَابِ كُلِّهِ وَإِذَا لَقُوكُمْ قَالُواْ آمَنَّا وَإِذَا خَلَوْا عَضُّواْ عَلَيْكُمُ الأَنَامِلَ مِنَ الْغَيْظِ قُلْ مُوتُواْ بِغَيْظِكُمْ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُورِ(119 ) Vi njih volite, a oni vas ne vole i vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: "Vjerujemo!" – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci: "Umrite od muke!" Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije. (119) إِن تَمْسَسْكُمْ حَسَنَةٌ تَسُؤْهُمْ وَإِن تُصِبْكُمْ سَيِّئَةٌ يَفْرَحُواْ بِهَا وَإِن تَصْبِرُواْ وَتَتَّقُواْ لاَ يَضُرُّكُمْ كَيْدُهُمْ شَيْئًا إِنَّ اللَّهَ بِمَا يَعْمَلُونَ مُحِيطٌ(120) Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesili vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete strpljivi i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade. (120) Braćo i sestre, ovo su riječi Allaha, subhanehu ve te’ala, Stvoritelja svih svjetova, Onoga Koji zna tajne i sve slabosti ljudskih duša i Koji nas uči i upozorava! Ovo su riječi Kur'ana, Časne Objave, riječi koje se ne mogu derogirati, osporiti ili zabraniti i one ostaju kao uputa, opomena i lijek, za mu'mine! Prije osam dana je na šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu, braćo i sestre ukopano 16 šehida Bratunca, među kojima je djevojčica Adina Hajdarević, koja je u trenutku kada je ubijena sa dva hica imala 3 mjeseca i 19 dana. Njena majka je ukopana prošle godine, a Adina je prije osam dana ukopana pored djeda Galiba, takođe šehida Bratunca. Ukopan je i Ardinel Kunić, koji je u trenutku ubistva imao 3 godine, a ubijen je u naručju svoje majke, koja ga je nosila ne znajući da je mrtav, a onda su ga od nje uzeli vojnici UN-a. Očevi zločinaca su slične zločine činili nad precima te djece i tako unazad punih 13 decenija. Pa hoćemo li doći pameti i nikada više ne dozvoliti nešto slično!? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, podučava: عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ رَضِىَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِىَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "لاَ يُلْدَغُ الْمُؤْمِنُ مِنْ جُحْرٍ وَاحِدٍ مَرَّتَيْنِ" (الصحيحين) Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anehu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mu'min ne smije biti ujeden iz iste rupe dva puta!" (Buharija i Muslim) U djelima sire (životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) stoji da je povod pomenutog hadisa Ebu Izze El-Kureši, pjesnik koji je bio jedan od zarobljenih mušrika Bedra i koji je nakon zavjeta da neće više u svojim pjesmama napadati muslimane, niti se fizički boriti protiv njih, oslobođen, da bi se na Uhudu pojavio u mušričkoj vojsci, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ga ubiju i izgovorio ovaj hadis. Ovaj hadis, braćo i sestre je prisutan u našim gotovo svakodnevnim razgovorima, ali ga ipak mnogi od nas ne razumijemo na pravi način i dešava nam se upravo suprotno od toga. Njega bi trebali dobro zapamtiti svi Bošnjaci, jer ih ne smije sa istog mjesta ujesti ista zmija dva puta, a ona nas ujeda deset puta i to sa istog mjesta i na isti način. Bošnjaci zato treba da budu budni i spremni za zaštitu svojih prava na svaki legalan način, jer ćemo u protivnom biti ponovo ubijani, masakrirani, ponižavani, šutani, spaljivani, premiještani iz grobnice u grobnicu i tako dalje. Naša imanska, intelektualna, patirotska, politička, ekonomska, fizička i kulturna snaga će uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć biti garant našeg opstanka i opstanka naše Zemlje i ona će ukrotiti zločinačke porive koljača, koji će crkavati od unutrašnjeg bijesa i zbog nevino oduzetih stotina hiljada ljudskih života, zbog prolivene šehidske krvi i suza i dova ucvijeljenih majki i očeva, koje prizivaju njihovo prokletsvo dok god hode čistom bosanskom zemljom. Zato ne očekujmo milost zločinaca, jer je oni nemaju i ne očekujmo ni njihovo sažaljenje, jer ga nikada nisu ni imali, već budimo u svemu najbolji, najiskreniji, najodaniji i najspremniji i onda budimo sigurni da će nas i drugi poštovati ili nas se bojati i neće se nikada više usuditi da provedu svoje planove, koje mogu pripremati na bjelosvjetskim akademijama nauka i umjetnosti (umetnosti), nazivati memorandumima I i II ili tome slično. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u citiranom hadisu upozorava mu'mine, ne muslimane i ne ostale ljude, već samo iskrene mu'mine, da ih iz jedne rupe ne ujede zmija ili nešto drugo dva puta, jer kada mu'min okusi ujed sa jednog mjesta, to mu se više ne smije desiti sa istog, već treba preduzeti sve mjere, kao što su da tu rupu zatvori, da iz nje istjera onoga (ono) što ujeda ili mu da do znanja da to ne smije nikada više uraditi. Mu’mina može slična situacija zadesiti iz neke druge rupe ili spilje, pošto ne zna šta ga tamo čeka, ali samo jednom i nikada više. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi su se suočili sa zavjerama i ratovima koje su im pleli i vodili mušrici, Jevreji i munafici i lakši su im bili ratovi protiv mušrika i Jevreja, nego protiv munafika, jer su se za ove prve bolje pripremali i neprijatelj im je bio jasan. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon mušričkog kršenja ugovora na Hudejbiji oslobađa Meku, 8. godine po Hidžri. On, sallallahu alejhi ve sellem, kažnjava tri jevrejska plemena Benu Kajnuka', Benu Kurejza i Benu En-Nadir, koji su prekršili Ugovor koji je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, s njima potpisao nakon Hidžre u Medinu. Ali, braćo i sestre, najopasnija vrsta ljudi su munafici (dvoličnjaci), koji javno pokazuju da su vjernici i uživaju sva prava kao i ostali muslimani, žive sa muslimanima i znaju njihove tajne i način života, a naklonjeni su nemuslimanima s kojima prave spletke i koji razbijaju muslimanske safove i siju smutnju. Kur’an i hadis posebno govore o ovoj vrsti ljudi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spisak munafika povjerio na čuvanje Huzejfi bin El-Jemanu, radijallahu anhu. Na početku Kur’ana, u Suri Bekare, Allah, subhanehu ve te’ala, u 4 ajeta govori o mu’minima, u dva slijedeća ajeta o nevjernicima, a u 13 narednih ajeta govori o munaficima, jer su mu’mini na jasnom ispravnom putu, kafiri su u očiglednoj zabludi, a munafici se pretvaraju, tako da je vjernicima potrebno znati njihov precizan opis. U Kur’anu su munafici spomenuti na 32 mjesta, a u opisu "فيِ قُلُوبِهِمْ مَرَضٌ" “u njihovm srcima je bolest”, spomenuti su na 11 mjesta, ali ima i drugih oblika njihova spominjanja, kao što su "يُخْفُونَ فِي أَنْفُسِهِمْ مَا لَا يُبْدُونَ لَكَ" “u sebi skrivaju ono što tebi javno ne pokazuju” i drugih. Munafici su stalno u savezu sa Jevrejima, Kršćanima i kafirima i oni vjernicima nanose zlo. Zato braćo i sestre dobro zapamtimo ovaj hadis i primijenimo ga u našim životima, kako bi bili spašeni na obadva svijeta i kako nam se nikada više ne bi desili: Bijeljina, Prijedor, Mostar, Gornji Vakuf, Prozor, Ahmići, Foča, Srebrenica i Žepa! Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da nam pomogne da sačuvamo našu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj ćemo sa ponosom i slobodno koračati i živjeti na svakom njenom pedlju, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u obećanim džennetima počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

22.05.2011.

Ljubav prema Džennetu

Ja želim u Džennet! Ovaj svijet nije mjesto mog stalnog boravka. Ja sam za Džennet. Ja sam za Džennet i znam šta ću sa ovim svijetom. On je samo prolazna stanica. On je poput ispita na kojem moramo odgovoriti samo nekoliko pitanja i potom idemo dalje... U ime Allaha dž.š., Milostivog, Samilosnog! Neka je mir i spas na Allahovog Poslanika! Šta je to Poslanik Muhammed s.a.v.s. dao svojim ashabima, da bismo u njima pronašli sjajne uzore i jedinstvenu generaciju? Kako je od naroda koji je čuvao ovce u periodu od dvadeset godina mogao nastati narod koji će zbrinuti sve druge narode i voditi svijet? Šta si, o Allahov Poslaniče, dao ovim ljudima? Šta su ovi ljudi dobili što nama nedostaje? Ovo pitanje trebamo svi sebi postaviti. Zašto ne bismo i mi isto dobili i činili što i generacija Poslanikovih sljedbenika? Mi zapravo ne možemo biti poput njih, ali bismo mogli pokušati slijediti njihov put i približiti se njihovom primjeru što je više moguće. Šta je Poslanik s.a.v.s. dao ovim ljudima, kao npr. Suhaibu? Suhaib je živio izvjesno vrijeme kod Bizantijaca i bio prosjak. Potom se nastanio u Mekki i postao veoma bogat. Nakon što je primio islam i odlučio otići iz Mekke u Medinu, zaustaviše ga Kurejšije: „Kuda ćeš, Suhaibe?" On odgovori: „Selim se". „A šta to imaš kod sebe?" Imao je deset deva natovarenih sa svojim imetkom! Došao je kao siromašan čovjek u Mekku i tu se obogatio. „Šta to nosiš sa sobom?" „Svoj novac, svoju odjeću i svoje bogatstvo." „Ti znači dođeš nama kao prosjak, obogatiš se i onda želiš jednostavno nestati? Ako se želiš iseliti onda ostavi sav svoj imetak ovdje!" Kada bi ti bio na njegovom mjestu, da li bi ostavio sav svoj novac, te još i ključeve od auta? Pored toga i odjeću koju imaš na sebi, i potom nastavio sa jednostavnim odijelom?? Za šta bi se odlučio? I da bi se uopšte odlučio, koliko bi sati, odnosno godina trebao? Koliko snažno bi plakao? Možeš li zamisliti da se Suhaib sa tim suočio i onda odgovorio: „Hoćete reći da, ukoliko vam ostavim sav svoj imetak ovdje, vi ćete me pustiti i ja mogu činiti što me volja?" „Da, naravno!", odgovoriše oni sa nevjericom i pomisliše da to nikada neće učiniti. Suhaib reče: „Onda uzmite sav moj imetak." Odlučio se u jednoj sekundi! Kako je mogao donijeti ovu odluku?? Šta te je potaklo, o Suhaibe, da doneseš ovakvu odluku?? To je jedno pitanje koje trebamo sebi postaviti. Šta ga je potaklo da se tako brzo i tako jednostavno odluči? Kurejšije nisu mogli vjerovati i rekoše: „I devu koju jašeš, i nju moraš ovdje ostaviti!" Suhaib odgovori: „I devu koju jašem..." Oni rekoše: „I ogrtač što nosiš!" Suhaib odgovori: „I ogrtač što nosim..." I tako se odselio bogataš koji više ništa ne posjedovaše. Tek što napusti Mekku, srete Poslanika s.a.v.s. koji mu reče: „Ovo je bila profitabilna nagodba, Abu Yahya." Drugim riječima: ti si pobijedio! A šta je osvojio? Šta si mu dao, šta te navelo, o Allahov Poslaniče, da mu kažeš da je on pobijedio i da se Suhaib na to nasmijao iako nije više ništa posjedovao? Šta je dao Poslanik s.a.v.s. nekome poput Hirama Ibn Milhana? Hiram Ibn Milhan je bio Poslanikov ashab kojeg je on poslao kralju Jemena da ga ovaj pozove u islam. Pošto su izaslanici bili veoma ugledni i poštovani, Hiram Ibn Milhan se sasvim siguran uputi kralju i razgovaraše s njim. Dok mu se obraćao, kralj dade znak nekome ko je stojao iza Hiram Ibn Milhana. On mu zabode koplje u leđa tako da je jednim dijelom izašlo na drugu stranu. Na to Hiram glasno vrisnu. No, on nije vrisnuo zbog bola „Aaah!", nego je uzviknuo: „Tako mi Gospodara Ka'be, pobjednik sam!" A čega je on zapravo pobijednik?? Šta imaju ti ljudi, što mi danas želimo sebi prisvojiti da bismo bili poput njih? Znate li šta je to bilo? Ljubav prema Džennetu! Ljubav prema sastanku sa Allahom dž.š.u Džennetu! Ja želim u Džennet! Ovaj svijet nije mjesto mog stalnog boravka. Ja sam za Džennet. Ja sam za Džennet i znam šta ću sa ovim svijetom. On je samo prolazna stanica. On je poput ispita na kojem moramo odgovoriti samo nekoliko pitanja i potom idemo dalje... Ja želim ući u Džennet, biti kod Allaha dž.š., Uzvišenog i Najmilostivijeg, i tamo cijelu vječnost potpuno i sretno živjeti. Kako je to lijepo, o Bože, što si učinio da Džennet bude naše posljednje domaće ognjište i što je ovaj svijet jedna stanica ispita poslije koje idemo dalje. Ja to potpuno razumijem, potpuno osjećam i Džennet ispunjava moje srce. Shodno tome ću i da postupam. To je rješenje zagonetke. Veoma je jednostavno. Autor: Amr Halid Sa Arapskog prevela: Tamara Tabaković

22.05.2011.

DŽUKELA OSTAJE NA POSLU!!!

Musić i Lagumdžija ne prihvataju ostavku Suljagića Premijer Kantona Sarajevo i predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a Fikret Musić i predsjednik SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija sastali su se s ministrom Emirom Suljagićem. Kako javlja Federalna televizija, Lagumdžija je odbio mandat koji je Suljagić dao na raspolaganje dan prije, jer nije želio povući instrukciju po kojoj vjeronauka ne ulazi u prosjek ocjena. Također, SDP je u potpunosti podržao rad ministra Suljagića. Izrazili su i očekivanje da se Suljagić već u ponedjeljak ponovo pojavi na svom radnom mjestu u Ministarstvu nauke i obrazovanja. Vlada KS-a je u petak na vanrednoj sjednici izmijenila Suljagićevu raniju instrukciju i odlučila da vjeronauka ostaje u prosjeku ocjena u ovoj godini.

21.05.2011.

NAGOVORITE SE LJUDIMA!!!! - FTV

Ne postoji ni jedna zemlja na svijetu u ovom momentu u čijim se medijima i glasilima muslimani tretiraju na gori način kao što je to Bosna i Hercegovina. Tolika hajka, linč, govor mržnje, netolerancija i prostakluk kao od Sarajevskog paš(nj)aluka prema vjeri nije izgovorena i upućena ni u jednoj zemlji. Svi znamo kroz kakve su sve golgote prolazili muslimani nakon terorističkog napada na SAD, oni koji nisu imali nikakve veze sa navodnim počiniocima osim što dijele istu vjeru, ali vjerujem da su ovih petnaestak dana za Bošnjake bili teži od svih dosadašnjih. Sloboda medija na poseban način Emisija „Odgovorite ljudima" ili bolje rečeno „Nagovorite se ljudima" koja je emitovana u četvrtak, 19.05.2011. godine je koncipirana da su vjerske zajednice krive za sve probleme u BiH i da je jedini koji te probleme rješava od kako je svijeta ministar obrazovanja i nauke KS-a Emir Suljagić. Prije njega je bila samo diskriminacija, a od kako je on došao počelo je biti med i mlijeko. Gost je bio i Dino Mustafić, režiser. Pitam se šta ima režiser govoriti o Vjeronauci? Drugi put kada budu govorili o poljoprivredi treba da pozovu kustosa muzeja da i on nešto kaže na tu temu, ali podobni uvijek zovu sebi ravne - podobne. U ovoj emisiji su izrečene takve zamjene teza da ni sami ne mogu otpetljati šta su rekli slijepi i nijemi štovatelji lika i djela Emira Suljagića. Prilog je bio tako koncipiran da je Islamska zajednica i njen poglavar Mustafa ef. Cerić neprijatelj svakom živom biću. Uzeli su tekst kolege Muhameda Velića i pretresali ga na sebi svojstven način i pitali se: Odakle pravo nekome da ovako govori? A kada taj primitivni karikaturista Mirza Ibrahimpašić naslika homofobnu karikaturu gdje su pas i hodža potpuno iste opasnosti za kantonalno ministarstvo, onda je to pravo umjetnika na vlastito izražavanje. Kada Boris Deložirani (deložiran iz Hrvatske i skrasio se u prijestolnicu Islamofobije - Sarajevski paš(nj)aluk) napiše uvredu na račun Uzvišenog Gospodara Allaha, dž.š., i time uvrijedi milijardu i pol muslimana, sa svojim tekstom: „Reisu-l-ulema Chuck ef. Norris: Znaš li, kaže, da je Chuck Norris oborio Allaha iz vjeronauka?" onda je to sasvim normalno i prihvatljivo književno otkriće... I da ne citiramo više te strašne, homofobične, islamofobične i svakojake prostakluke koje su prezentovane javnosti ovih dana. I što je najvažnije, nikada nisam gledao ove jadnike da govore u prazno, bez ikakvih argumenata, kao što sam ih gledao ovih dana. I nikada Islamska zajednica nije bila u argumentima toliko moćna kao što je ovih dana. Bankrot Kantona Sarajevo zbog vjeroučitelja Drugi gost pomenute emisije je bio anonimni Adnan Huskić, predstavnik, bh javnosti nepoznate, fondacije Friedrich Naumann, koja očito radi neke „više" stvari i nema je na „terenu", kao i većina tih organizacija potpisnica famozne izjave protiv reisu-l-uleme. Ili se i u nju uhljebljavaju dušebrižnici djece koja ne idu na vjeronauku. On je na jedan izuzetno bezobrazan način bukvalno rekao: Vjeroučiteljske plaće se „otkidaju" od penzionera i socijalno ugroženih! Nevjerovatno koja drskost i bezobrazluk. Pa, anonimusu jadni, zar na Vjeronauku u KS-u i po statistikama Vlade ne ide oko 90 % djece? Zar i njihovi roditelji, uključujući i vjeroučitelje, ne plaćaju porez državi? Zar i njima država ne treba obezbijediti ono što po svim zakonima zaslužuju? Zar ministrovo auto, sekretarice, telefon... i takvih desetak ministara u vladi nije više od dva miliona? I to je sasvim normalno, a nije normalno da se vjeroučitelji finansiranju iz budžeta. Provjeri koliki je ministrov finansijski kod? U prosjeku je to nekih 100.000 KM. Zašto? Za ministrove namjene! Ispada da su vjeroučitelji najveći teret budžeta Kantona Sarajevo, a da zapošljavanje raznih Pejovića na mjesta raznih, u zakonu, nepostojećih glasnogovornika ministarstava nije nikakav trošak za kantonalno ministarstvo. Skupocjena auta, neograničeno telefoniranje, finansiranje podobnih nevladinih ogranizacija... Sve je to opravdano samo ne i plaća vjeroučiteljima. I pored svega toga zlonamjerno izaziva emocije penzionera i socijalno ugroženih tako da se stiče dojam da bi svima bilo bolje da nema vjeroučitelja na budžetu. I onda se postavlja pitanje: Pa ko bi finansirao te nastavnike i nakon što ocjena ne bi ulazila u prosjek? To znači da se ipak iza brda valja puno toga što samo slijepac ne može da vidi, a to je očito ukidanje Vjeronauke! Islamska zajednica neka radi ministrov posao Gost pomenute emisije je bila i Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog komiteta za BiH, kojoj je ministar Suljagić opsesija do te mjere da ga citira sa posebnim oduševljenjem. Citirala je ministrovu izjavu da ne može vlast obezbijediti sve što traže vjerske zajednice bez protusluge. Vjerske zajednice su izradile Nastavne planove i programe, pripremile udžbenike, iškolovali kadar koji predaje Vjeronauku i redovno vrše internu kontrolu, te razne seminare za edukaciju vjeroučitelja... I šta još treba? Treba da plate ministru i unajmljivanje prostora škola, možda? Neke besmislice OSCE-ovog dopisa Dotična gospođa je u ruci držala, za nju, svete spise OSCE-a u kojima stoji direktiva ministrima obrazovanja svih nivoa vlasti da ukinu diskriminaciju prema djeci koja ne idu na vjeronauku. Svako iole pismen koji pročita dopis OSCE-a može zaključiti sljedeće: 1. Dopisi OSCE-a nisu zakon! Je li OSCE mjerodavan da diktira i naređuje ili da savjetuje i pruža pomoć organima vlasti i drugima U njegovom opisu posla na zvaničnoj web-stranici stoji da se ipak radi o ovome drugome. 2. OSCE sugerira ministrima da iznađu alternativni predmet za Vjeronauku, što apsolutno podržavaju i vjerske zajednice i svi normalni ljudi. Suljagić nije želio ispoštovati ovaj dio u kojem OSCE „nalaže" da se iznađe alternativni predmet. Suljagić je rekao: „Za to nema para." 3. U OSCE-ovoj preporuci stoji da učenik koji ide na Vjeronauku i bude kandidat za učenika generacije, njegova prednost ne bi trebala biti to što je išao na Vjeronauku. Molim vas lijepo, paradoksalno je da ovo neko napiše i ostane pri pameti. Zamislite kandidata za učenika generacije kojeg bi Vjeronauka „progurala" da postane učenik generacije. Ako je Vjeronauka predmet kao i svaki drugi, učenik generacije nema potrebe da se posebno ističe da je pohađao Vjeronauku. Kao kada bi se nekome kandidatu za učenika generacije dala prednost jer ima odličnu ocjenu iz Matematike, ili Historije, ili nekog drugog predmeta. Međutim, ako Vjeronauku ne doživljavaju jednako sa ostalim predmetima zar nije i to diskriminirajuće da se Vjeronauka ističe kao nešto potpuno nebitno, čak manje vrjedno i od samih sekcija. Onaj ko je uključen u sistem obrazovanja zna da kada se bira učenik generacije da mu dobro dođu aktivnosti u svim sekcija u kojima je bio aktivan i da ima prednost učenik koji je išao na sekcije, a ima odličan uspjeh, nad učenikom koji nije išao na sekcije, a ima iste ocjene kao i njegov konkurent. Nebuloza i traženje dlake u jajetu. 4. OSCE nigdje ne poziva vjerske zajednice da odlučuju i da uzvrate ministarstvu neku protuuslugu, niti proziva vjerske zajednice da moraju biti sufinansijeri onoga što je zakon propisao. Međutim, cijelu emisiju su ovo troje Suljagićevih mušketira stavljali odgovornost na vjerske zajednice, a ne na ministrovu izjavu da „zato nema para". Ne govori se ni o tome u čemu će ministrova odluka promijeniti kod učenika koji ne slušaju Vjeronauku u kontekstu „čekanja u hodnicima"? Da, čekat će, ali sada će im možda samo biti drago da nisu više diskriminirana (parodija). Ex-Hayatovica postala Hadžemovka I na kraju, ne mogu se načuditi da je „Hadžem - metoda" nevjerovatno uzela maha kod ljudi koji sve svoje što vrijedi dadoše za slavu i još ponešto. Novinarka Elma Kazagić, kada je bila na Hayat TV je bila veoma odmjerena, izuzetno profesionalna novinarka. Pamtim je sa kojim žarom je izvještavala sa demonstracija palestinske dijaspore u Sarajevu protiv izraelske agresije na Gazu. Međutim, dres je promijenila i odmah počela igrati drugačijom igrom. Muftiju Zukorlića samo što nije pljunula, koliko je bila „ljubazna", a vođenje ove emisije o Vjeronauci je bilo za udžbenike o cinizmu, neprofesionalizmu i pristrasnosti... Što se osjetilo i na tonu postavljanja pitanja. Možete li zamisliti da voditeljica emisije cijelih sat vremena nije postavila ni jedno ozbiljno pitanje onima koji su govorili u korist ministra Suljagića, tj. ni u jednom pitanju ili konstataciji (jer često uzima sebi za pravo da konstatuje i ono što niko rekao nije) nije zastupala onu stranu koja se ne slaže sa ministrom, a to je 90 % roditelja čija djeca idu na Vjeronauku i više od 60% državljana BiH koji se ne slažu sa ministrovom odlukom i podržavaju Vjeronauku. I tako bih sugerisao sestri Elmi da sebi predije ime u Hadžema, pa tako da i slikom i prilikom liči na svoga mentora Hadžema Hajdarevića sa kojim se slaže u tome da je princip „ima li mene tu?", a da je sve ostalo nijansa! Trojici ostalih učesnika u emisiji sve pohvale, prije svega, za kulturu dijaloga i dostojanstvo!

16.05.2011.

Govor reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića na mevludu u Blagaju

reis-blagaj-maj-2011Bismillahir-rahmanir-rahim.

Elhamdu lillahi Rabbi-l-alemin. We salatu we selamu ala sejjidina Muhammedin we ala alihi we sahbihi edžmein. Allahumme ina neseluke ...

Draga braćo i sestre, esselamu alejkum! Mi se nalazimo na Buni. Nalazimo se na mjestu odakle izvire rijeka Buna iz kamena. U Kur'anu a.š. Allah dž.š.kaže da od Allahove sile i od Njegove veličine i od straha iz kamena voda poteče, i kamen se raspe i brda se potresu, ali ima jedno mjesto koje je tvrđe i od kamena i od brda. To je ljudsko srce. Pa Allah kaže i kamen se razaspe i iz njeg voda poteče, ali kad ljudsko srce ode krivo i kad postane kao kamen, ne može ga ništa pokrenuti i razbiti.

 

Zašto smo mi došli ovdje? Da omekšamo svoje srce, kao što je iz ovog kamena potekla voda, mi treba da omekšamo svoje srce da iz njega poteče ljubav, da iz njega poteče sva ljepota i dobrota. Ono što mi imamo od Allahovog duha, onako kad nas je stvarao i kad je rekao Ademu ve nefeha fihi min ruhihi i kada je u Ademovo tijelo Allah dž.š. udahnuo svoga duha, onda je Adem postao insan. I onda je melekima Allah naredio, sad učinite sedždu Ademu, jer Adem u sebi nosi tu klicu koju mu je Allah udahnuo u njegovu dušu. Evo, mi smo došli ovdje, na ovo mjesto, da se podsjetimo da iz kamena voda teče.

Tri potrebe

I nije slučajno da su upravo ovdje ti produhovljeni ljudi htjeli da dođu, pa da ih ovo stalno podsjeća da je ovo mjesto kao šerijat. A riječ šerijat doslovno znači put do vrela. Znači šerijat, odnosno islam, odnosno Kur'an, odnosno naša vjera je stalni put do izvora gdje treba da se napijemo čiste vode. A koja je to čista voda za našu dušu? Kažu mi imamo tri potrebe: imamo fizičku potrebu, imamo intelektualnu potrebu i duhovnu potrebu. Fizička potreba je da imamo hrane dosta, da jedemo. Ima onih dosta koji umiru zato što previše jedu. A ima onih koji umiru jer nemaju šta da jedu. Imamo intelektualnu potrebu, to znači da moramo da mislimo. Allah nam je dao um i razum. Ali imamo i onu duhovnu potrebu. Duša mora imati hranu. Ako je ne hraniš i ona će ostati gladna, bolesna i umrijet će i neće ništa od nje biti. Osušit će se isto kao što se tijelo suši. Zašto smo mi ovdje? Mi smo došli da dušu nahranimo, evo ovdje na ovoj Buni i da se sjetimo onih koji su bili prije nas, da im proučimo Fatihu. Ali prije svega da sa ove Bune, sa ovoga mjesta odemo snažniji, jači, da se napunimo te duhovne hrane koja se ne može kupiti u prodavnici. Za ovu fizičku potrebu kupimo brašna i hljeba i možemo kupiti knjigu za intelektualnu hranu. Ima sad internet...

Kad sam ja bio mali voda je bila džaba, a muzika bila za pare. Sad je obratno. Sad vodu kupuješ za pare a muzika je džaba. Gdje god da kreneš imaš je da slušaš. To je, vidite, naopako okrenuto. E, vidite sad, imamo čist zrak, hvala Bogu. Koliko ima zraka ovdje? Ne može niko ga uhvatiti da kaže ne dam ti. Vidite, Allah je napravio takav raspored da onoga što nam najviše treba, najviše ima. A najviše ima zraka, jer bez zraka ne možemo. Moramo disati. Poslije zraka imamo vode, a poslije vode imamo hrane. Najmanje ima hrane. E, vidite da je neko nekome rekao prije 20 godina, da će voda biti za pare, da ćeš ići u granap da kupiš litru vode? Zašto? Zato što ne smiješ da piješ ovu vodu u prirodi, jer su rekli da je zagađena. E, sad kad bih ja nekome rekao možda će se za 20 godina kupovati zrak u prodavnici, pa odeš kupiš zraka pa dišeš jednu heftu dana pa ti kažu nestalo....

Ali vidite, nešto da je moguće i to da nam jednoga dana i zraka nestane. Vidite ovo sada u Japanu kada se dogodila ova havarija sa nuklearkom. Pa znate koliko ima na našem kontinentu nuklearnih postrojenja? Mi ne znamo ni koliko ih ima. Pa znate kad zemlja se odozdo potrese. Ako si ikada sumnjao u Nuhovu lađu, onda ono što si vidio u Japanu ti je dokaz, vidite i vi ovdje u Bosni, ono što se događa u Japanu i nas strah, hoće li one ćelije, radijacija koja donosi bolest i nas zahvatiti. Znači na ovom evropskom kontinentu ne znaju koliko imaju tih nuklearnih elektrana i postrojenja. Sad idu da ih broje da vide koliko ih ima. 

Gazalijeva dova

Braćo i sestre, hoću da vam kažem, neka ste danas došli. Idući odozdo pitam muftiju koliko je ova kolona gore produžena. Kaže mi oko tri kilometra. Oko tri kilometra je kolona odozdo do tekije, onih koji su došli na Bunu danas! Zašto smo mi ovdje danas? Zašto smo došli? Osjećamo da trebamo da budemo na jednom mjestu svi zajedno. Osjećamo, braćo, u zraku osjećamo da se još uvijek oko Bosne poigravaju. Zato sam na početku proučio ovu dovu, dovu koju je napisao jedan veliki sufija, duhovnjak. Mislio sam da baš odgovara da je ovdje proučimo na Buni. Dovu je napisao veliki Ebu Hamid El-Gazali, koji je umro 1111. g. Evo ovdje ovi naši derviši i naše sufije koji su došli i počastili nas sa ovakvim mevludom i malo nas produhovili i osvježili ilahijama, oni dobro znaju, šejh Gazali je napisao jednu malu knjigu koju je nazavo Ejjuhe-l-veled, (O moj sinko), i ostavio je svome sinu vasijete nakon svega što je prošao. Gazali je bio jedan od najvećih alima. Kažu, kada bi, ne daj Bože, Kur'an negdje se zametnuo, i kažu kad bi se i hadis i sve..., samo ono što je Gazalija napisao u Ihja ulumu-din bilo bi dovoljno da se sačuva ideja islama. To je bio veliki, veliki čovjek. Imao je sina i ostavio mu jednu knjižicu. Kaže kad mene ne bude čitaj ovo. I na kraju te knjižice napisao je ovu dovu koju sam ja vama sada proučio, pa ću vam je protumačiti. Zašto? Zato što svi imamo sinove i kćeri. E, sad kad bih vas pitao šta biste vi najviše voljeli od svega što imate: Bože, evo ako treba i svoga zdravlja daću za svoj evlad. To je ono što Allah kaže: El malu vel benine zinetu-l-hajatid-dunja,  jer imetak i sve ono što imamo je zinet i djeca.. to ti je zinet. Možeš ti bisera staviti koliko god hoćeš. I zlata. Al' najbolji nakiti kojim sebe možeš okititi jesu tvoja djeca.

Skoro sam bio kod Have Tatarević u Prijedoru. Za jedan dan je izgubila šest sinova i muža. Ostao joj samo još jedan sin. Gledam u nju, ona u mene i pitam se kako je ta žena uopće pri pameti? Šest sinova izgubila! Sada živi sama u Njemačkoj. Sin joj jedan tamo u jednom njemačkom gradu, ona je u drugom. Živi u 30m2 i dobija pomoć u Njemačkoj, jer ne može dobiti pomoć u svojoj državi. Tamo u Prijedoru. I onda zimi ide tamo, jer nema joj ko ložiti, pa ljeti dođe u svoj Prijedor. Kuću joj napravili. Ja sam je obišao gore kod kuće. Druga joj kćerka u Australiji obolila i umrla u međuvremenu. Ja vas pitam koliko je to srce? To je majčino srce. I kad bi vas pitali šta biste najviše volili, koga biste volili, sve bih dao, sve bismo dali da vidimo kakva će biti budućnost našoj djeci. Zato je Gazalija napisao ovu dovu svojoj djeci, svojim unucima. A Boga mi, kako nam stvari idu, nekada pomislimo, dragi Bože, šta će biti s ovom našom djecom?  Eto mi smo preživjeli nekako. Eto ostali smo. Preživjeli i genocid. Šta im se sprema u budućnosti. Evo učimo im dovu. Ovo je za njih.

Dragi Bože, kako kaže Gazalija svome sinu, najveće što može biti od Božje milosti i od Božje zaštite, daj da budemo blizu Allahovog rahmeta i Njegovog fazileta. Bože, nemoj nas udaljavati od Tvog hlada! Daj nam snage i otvori nam srce da nam uđu Tvoje riječi i da budemo stalno s Tobom! Daj nam da osjetimo tu blizinu! Bože, budi s nama, nemoj biti protiv nas! Bože, neka nam zadnji čas života na ovome svijetu bude sretan! Bože, uvećaj nam naše nade i ostvari nam naše nade! Bože, ako smo pogriješili oprosti nam grijehe! Uputi nas Bože, da idemo pravim putem uvijek! Bože, daj nam snage da popravimo svoje mahane, prije nego što vidimo mahane drugih! Bože, učvrsti nas na pravome putu i pomozi nam da znamo i ne pravimo grijehe da bi se morali kajati! Bože, olakšaj nam naše muke i olakšaj nam naše breme koje nosimo! Upiši nas i povedi s ljudima koji su časni i pošteni! Bože, sačuvaj nas i udalji nas od zla zlih ljudi! Bože, oslobodi našu braću, naše sestre, naše majke, naše očeve, oslobodi ih lanaca džehennema!  O, Ti koji sve znaš i sve čuješ! Bože, ako ima među nama neko bolestan, neka ozdravi! Ako ima neko dužan, neka dug vrati! Bože, ako ima neko neku brigu, Bože olakšaj mu njegovu brigu! Dragi Bože, ako ima među nama onih koji su u strahu, Bože, daj im snage da savladaju strah i daj im da u njihovim srcima bude sigurnost! Bože, oni koji su siromašni, daj im načina da ne budu siromašni, da obogate! Bože, oni koji su miskini, pokaži im put da se opskrbe. Bože, oni koji su među nama izdajice, koji izdaju našu stvar, Bože uputi ih na pravi put da to ne rade! Bože, oni koji su prognani, daj im načina da se vrate svojim domovima! Bože, oni koji se bore na pravom putu pomozi im da pobjede! Dragi i Premilostivi Bože, Ja Allahu, Ja Allahu, Ja Allah... Ti koji sve čuješ, sve znaš i sve vidiš, primi našu dovu, ovdje baš na Buni, na ovome mubarek mjestu! Mi smo došli ovdje da se međusobno vidimo, da vidimo jedan drugog, ali Bože da i Ti nas vidiš kakvi smo, da vidiš kako izgledamo! Bože, pomozi nam da se ujedinimo da budemo jedna duša i jedno tijelo, da radimo i da mislimo dobro! Sačuvaj nam, Bože, našu djecu od svakoga belaja! Sačuvaj nam našu domovinu od svih onih koji joj žele bilo kakvo zlo! Bože, sačuvaj nas od pomisli i od straha od genocida, od onih koji nam ne žele dobro, vrebaju nas da nas ponovo poubijaju kao što su ubijali i nedavno! Bože, daj nam snage da preživimo sva ova iskušenja i da budemo u Tvome rizaluku!

Komentar dva događaja

Nakon ovoga, ne želim da propustim priliku, a da sa vama ne podijelim dvije stvari, da ne komentarišem dvije stvari. Želim komentirati jučerašnju posjetu (13. 5. 2011. g.) ministrice vanjskih poslova Evropske unije gospođe Ešton u Banjaluku i želim da komentiram pitanje vjeronauke u školama.

Dobro me slušajte!

Kao što znate Milorad Dodik, bivši premijer RS-a, a sadašnji predsjednik RS-a, već nas danima sikira oko referenduma. Sikira nas i oko mnogih drugih stvari. Mi dođemo navečer, tamam ono fino da se odmoriš. Uradio, završio! Odjedanput upališ televiziju i onda istom te on uznemiri. Neće ovo, hoće ono, hoće referendum. Hoće se otcijepiti, neće se otcijepiti. Onda ovi naši nešta, ne znaš ni šta govore, ništa ne razumijemo. Nemamo, ne vidimo nikoga ispred nas da kaže jal' „b" jal' „c", nego sve nešta mrljaju. Onda mi tako ostanemo. Odemo da spavamo. Popijemo apaurin da se malo smirimo. I taman smirimo i kažemo: haj' neće sutra biti! Opet sutra! I sad u zadnje vrijeme digla se cijela Evropa do Ujedinjenih nacija, priča oko Dodika. Dodik kaže biće referenduma, ovi kažu ne smiješ. Odlaze tamo svi iz Brisela iz Vašingtona. Ne znam ko mu sve nije išao. Molio ga, de popusti, de ovako, de. Jok! Naprotiv, on doveo i patrijarha iz Beograda, srpskog patrijarha Irineja, i hoda tamo po Foči. I on nama kaže da podržava referendum. I mi to sve gledamo. Kad jučer iznenada, gospođa Ešton, Lajčak, odoše u Banjaluku. I jučer navečer dođe nam vijest, Dodik odustao, svi ga ljube i grle, i ovi naši kažu svaka mu čast, ne treba ga kažnjavati. To je biva dobrooo!

Braćo i sestre,

Ako je gospođa Ešton došla, zaista, da Dodiku očita lekciju i da disciplinira Dodika, da zna gdje živi i da zna gdje mu je domovina i da zna kako treba da se ponaša, pozdravljamo to, čestitamo i podržavamo. Ali, ako je ova posjeta u Banjaluku, kao što je bila posjeta Miterana, ako se sjećate, i kad je došao u Sarajevo i kad je, zapravo zaustavio procese da se Bosnu ostavi na miru, i kad je donio, ako se sjećate, one kese za mrtve, ako je to bila takva posjeta, onda smo mi zabrinuti. I želimo da nas gospođa Ešton odavde dobro čuje! A mi se zovemo Bošnjaci - muslimani u  Bosni i Hercegovini, Bošnjaci koji su u XX stoljeću ovdje u Evropi doživjeli genocid. To su priznali svi oni u Ujedinjenim narodima, u Evropskom parlamentu, eno imaju tamo u Hagu sve odluke koje su donesene i svi su kazali da je genocid. Mi, Bošnjaci smo poput Jevreja, bojimo se i guštera, jer su nas zmije ujedale. I zato se bojimo svakog takvog poteza koji je na kraju jedan truhli kompromis, koji opet nas, na kraju, dovodi u situaciju da se sekiramo. Nažalost, sve više vidimo da naši predstavnici, koji bi trebali biti jaki, snažni i složni, nit su jaki, nit složni, niti znaju šta trebaju da rade. A neće da pitaju. Nego oni su se umislili, samo drže svoje stolice, i da njih niko ne dira. I pošto njih niko ne dira, oni se uopće ne brinu šta je sa narodom. Nema ih više ni među narodom. Trebali su i danas da dođu ovdje da ih vidimo, da ih čujemo, da nam kažu nešto. Gdje smo mi to? Šta se događa sa nama? Mi ne znamo šta vi iza zatvorenih vrata pričate! Kažite nam! Javno! Glasno da znamo, da znamo gdje smo! Mi u toj takvoj neizvjesnosti svašta u svojoj glavi vrtimo. Traume koje smo mi doživjeli su uvijek prisutne kod nas. Zato vas pozivam, nemoj te se igrati sa našom sudbinom. Mi smo jednom doživjeli genocid. Nećemo više to da doživljavamo. Hoćemo da znamo gdje smo, šta smo, šta nam je raditi. Nećemo više da nas iko žedne preko vode prevodi.

Sjećate se kad su zaveli embargo na bivšu Jugoslaviju, mi smo svi aplaudirali. A šta se kasnije dogodilo? Samo je nama bio embargo! I još da bude paradoks gori, vidite, sada ovi svjetski političari koji hodaju po svijetu, znate šta rade!? Ovo što interveniraju u Sjevernoj Africi to opravdavaju Bosnom. Znate šta kažu: Pošto smo u Bosni zakasnili, mi sad idemo bombardirati u Sjevernoj Africi, pošto smo u Bosni zakasnili, pa smo onda na Kosovo na vrijeme došli. Pazite! Oni svoj zločin pretvaraju u svoje dobro! Vidite tog licemjerja da im Bosna sada služi da bombarduju druge. S razlogom, bez razloga neka to procijeni povijest, ali ostavite nas na miru. Ali dajte kažite nam da ovdje mi Bošnjaci, ako ste protjerali jednom Jevreje iz Evrope, dali ste im Svetu zemlju njihovu, kao što kažu. Mi nemamo druge svete zemlje osim ove svete Bosne. Mi nemamo kuda ići, hoćemo da ovdje budemo i da ostanemo! Ovo je naša sveta zemlja. Ovu zemlju nikome ne damo! Da znate! Može svako da priča ovo ili ono, ali ne može da nosi našu svetu zemlju. Ovo je naša sveta zemlja, Bosna i Hercegovina. To nam je Bog garantirao. Ovdje smo se rodili i ovdje ćemo živjeti i ovdje ćemo umrijeti. I ne samo to. Nego sve one Bošnjake širom Evrope, Australije, Amerike, Kosova, Makedonije, Srbije, Hrvatske, sve ih pozivamo da se vrate: Ovo je vaša sveta zemlja! I vi tamo svako jutro kažite: Vidimo se u Sarajevu, vidimo se u Bosni, jer ovo je naša zemlja! Nas je na Balkanu od 8 do 10 miliona, 4 milona je u Turskoj. Oni su nas raselili, razbacali nas po cijelom Balkanu da nigdje ne možemo biti većina zato što nam ovi iz Zagreba poručuju da nas previše ima. Previše nas je ostalo, pa smo opasnost za Evropu. Kako ih nije stid? Kako ih nije sramota!? Pred Bogom i pred svijetom! Nas je previše u Bosni!? Znači nisu nas dovoljno pobili, treba da nas još pobiju! E, vidite braćo!

Dozvolite mi sada da komentiram vjeronauku!

Ovi malo stariji, koji pamte ono vrijeme, znaju da niko nije mogao zamisliti da će nam se dogoditi etničko čišćenje. Nije niko mogao zamisliti da će nam se dogoditi genocid. Ali se dogodilo i jedno i drugo. Znate kako? Zato što su 45 godina bezbožnici  imali sve u svojim rukama. I državu! I vojsku! I policiju! I školu! Pa čak i crkve i džamije! 45 godina su nas vjerski i kulturno čistili. Čistili nas vjerski, duhovno, da ne znamo ko smo, da ne znamo što smo! Jedini smo mi bili koji smo se opredjeljivali da smo neopredijeljeni. Nisu nam dali da se nacionalno osvještavamo. Vjeru su nam sveli na marginu. Imali smo samo jednu medresu, u koju kada uđeš, kao učenik, izgubiš sva građanska prava. Trebalo je godinama da ti daju dozvolu da praviš džamiju. Ja svjedočim, kad sam u Gračanici bio imam, nisu nam dali da pravimo gasulhanu. A imali su onu, tkzv. ateističku gasulhanu, komunističku. I kad smo otišli da kažemo dajte da napravimo gasulhanu, mi se gasulimo po kućama u samom gradu, gasule se ljudi u svojim avlijama. Ne daju gasluhanu! A ona tamo, kao služi njima, država je napravila, a mi treba da sebi svoju napravimo.  E taj što je bio predsjednik Socijalističkog saveza, imao muslimansko ime, Atif se zvao, ja odem njemu i kažem: pa što to, bolan, radiš? On kaže, ovdje imamo progres, nećemo konzervativno, nazadak, vjera je 'vako, vjera je nako, kaže i ja sam učio o vjeri u školi. Pa kažem nemoj ti da raspravljamo o teologiji! Nama treba gasulhana! Nemoj da raspravljamo o tome ima li Boga, nema li Boga. Ti ćeš vidjeti ima li, ili nema. Pusti to sad! Helem nejse,on nije to dao. Kad šta će biti? Dođe ona '92., ode sve, k'o kule od karata sve se razbi. Allah dž. š. kaže selekuke bi el-sinetil hidadin eš-šihaten alel kajjimi. Ti njih zoveš, hajte sa mom da čuvamo Medinu, kažu oni: Nemoj, nemoj, nećemo mi. Ali kaže, pošla je jedna mala grupa i kaže bili su tako uplašeni kao pred smrt. Tako su se bojali, svi su gledali u tebe i za tebe se hvatali. A kad je to prošlo, kaže onda su te ogovarali oštrim jezicima i nisu spremni da urade ikakvo dobro. E taj Atif, koji je meni osporio da se pravi gasulhana, kad je ono ispalo dođe u Zagrebačku džamiju da se skloni. U Zagrebačkoj džamiji gleda on mene, gledam ja njega. Gdje su ti sada ti tvoji što su te nagovarali da nam ne daš ni gasulhanu? Idi sada njima! Ne, opet si došao nama i mi ćemo tebe primiti. 

Ministar za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo, po imenu Emir Suljagić, koji je između ostalog iz Srebrenice, on je sad potpisao da se u osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo ne upisuje vjeronauka u opći uspjeh. Reklo bi se, to nije nešto, baš, tako ni važno. Ali pazite! Jako je važno, braćo i sestre, muslimani i muslimanke! Njega će podržati Vera Jovanović iz Helsinškog (komiteta) koja je zapravo ispostava Beograda, jer Helsinški odbor za ljudska prava u Sarajevu, ne brani ljudska prava nego provodi politiku Beograda. A znate kako znam? Pa znam po tome što su beogradske takozvane nevladine organizacije primile više para da razvijaju demokraciju u Srbiji od svih istočih zemalja. Ali pošto to nisu uspjele, pošto tamo još uvijek hara fašizam, u Srbiji i Beogradu, mi to osjećamo jako dobro; onda šta su oni uradili, da bi dobili još para, prebacili se u Bosnu pa da onda spašavaju Evropu od nas, od islama, jer jedini lov, sezona lova jeste na islam i muslimane u čitavom svijetu, pa tako i u Bosni. I znate još nešto. Ovih dana nam političar Željko Komšić, prošle hefte na tribini (Kruga) 99 poručuje nam, kaže u Bosni je sada fašizam antiislamizam. Jako lijepo rečeno! I od čovjeka od koga mi nismo očekivali. Ja sam onda nazvao predsjednika Komšića, člana Predsjedništva Komšića u Hrvata (iz hrvatskog naroda),  jer je on tamo zato što su Bošnjaci glasali za njega, više nego za bošnjačkog predstavnika, kao što znate...  I ja na telefon: Dobar dan predsjedniče! Dobar dan. On otišao u Omarsku. Lijepo i to, neka je otišao. Rekoh, ona izjava jako dobra. I rekoh sviđa mi se. Dobro je da je i neki političar. Od ovih naših Bošnjaka niko ne smije to ni primijetiti, a kamoli izaći i kazati nešto. Sram ih bilo! Gledaju šta rade sa nama. Ostavili su nas. Same! Izdali nas! I ne žele uopće da čuju to. Naprotiv, kad nešto kažemo onda nas prozivaju i spore nam, kao kako smo mi to, kao Islamska zajednica, mogli da kažemo! Vidite te logike, eto dokle su nas doveli! Ja kažem gospodinu Komšiću: Lijepo to od tebe. Ali gospodine Komšiću, to ti pričaš, a ovamo jurišnici vaši, dali im zeleno svijetlo da istjeraju vjeronauku i to tamo gdje su muslimani većina. Ne smije niko ni pomisliti da ide u Zapadni Mostar da dira vjeronauku. Ma ne smije niko ni pomisliti da kaže, eno tamo u Skupštini Neretvanskog kantona ( Zapadno-hercegovačkog) ikone katoličke, odnosno kršćanske. U državnim institucijama? Niko to ne smije ni primijetiti. Otiđite u Bosanski Novi, u načelnika pa ćete vidjeti, ne znate da li ulazite u crkvu ili u opštinu. Tamo u školama u RS-u, njih niko i ne pita šta je sa bošnjačkom djecom, jer su sva podvrgnuta programima Svetoga Save i onoga što usto dolazi. Skoro nam je sandžački muftija iz Novog Pazara održao lekciju kako treba da čuvamo svoju djecu, jer ih tamo izvrgavaju, ismijavaju i zapravo pokrštavaju sa svetosavljem. I to nije ni kršćanstvo kao religija. To je jedna vrsta kršćanstva koje oni nazivaju svetosavlje.

Draga braćo i sestre, i zato želimo poručiti i Komšiću koji je rekao: Ja ću o tome obavijestiti Lagumdžiju. Evo čekao sam da vidim šta je uradio. Nije me nazvao. Neću kazati ono, daću mu još prilike.  Rekao je da će razgovarati sa ministrom. Ne znam da li je razgovarao. I kao trebalo bi razgovarati sa ministrom. Pazite, to je ona stara komunistička, boljševička logika. Oni nam sva prava uzmu. Uzmu vam imanje, uzmu vam građanska prava, sve vam uzmu i onda oni gore fino vam vraćaju. Evo vam jedno po jedno, malo, na kašičicu. A onda šta vi treba da radite? Da se zahvaljujete i kad budu izbori da onda za njih glasate. E, to je logika komunista!

Pravo na vjeru je Allahov dar. To je prirodno pravo, koje niko ne smije uzimati niti davati. To je pravo koje, vi roditelji, imate da odgajate djecu kako vi hoćete. Hoće oni da mi opet dajemo svoju djecu bezbožnicima i da ne budu spremni da se brane kad dođe ponovo etničko čišćenje. Oni koji ne mogu od Srebrenice da naprave Sarajevo, sada od Sarajeva hoće da naprave Srebrenicu. Ma nećemo to! Dosta nam je toga. Ne damo svoju djecu da ih vi učite bezbožništvu. Mi hoćemo da (učimo) svoju djecu i to u našim školama. Te državne škole su naše škole. Mi plaćamo porez. Nije to tvoje, ministrovo privatno, babovina. Nisi to donio ni od koga, nego je to naše. I ima da se uči vjeronauka u tim školama. Ovi naši se ponašaju isto kao Ben Ali u Tunisu i onaj Mubarak u Egiptu, odvojili se od naroda i oni misle kad zadovolje neke tamo u Briselu, malo tamo, malo 'vamo, završili posao. Tako je mislio Ben Ali, tako je mislio Mubarak. Ali zato mu je poslije došlo čuveno „Egipatsko proljeće" i „Tunisko proljeće". 

Ja im poručujem, ako budete dirali u vjeronauku, a to znači da ćete poslije i u džamiju i u medresu i u naše ime i u naše kuće, onda ćete nam početi određivati šta ćemo jesti, gdje ćemo biti, s kim ćemo govoriti, s kim ćemo se družiti! Ako budete dirali u vjeronauku, imat će te, imat će te „Sarajevsko ljeto" na ulicama Sarajeva! Da znate! Jer mi ne možemo to podnijeti! Mi ne možemo podnijeti da nas pripremite, a ove zadnje četiri godine, ove zadnje četiri godine Federalna televizija, ove televizije takozvane državne i ove neke štampane novine su nas pripremili, dresirali nas da budemo mirni kada oni krenu u ovu akciju da nam uzimaju prava postignuta. I vjeronauku i džamiju i mektebe i sve ostalo.

Zato odavde sa Bune, sa izvora naše duhovnosti poručujemo im: Nemojte se igrati sa nama!  Nemojte nas ponižavati! Nemojte nas podcjenjivati i poručujem posebno Veri Jovanović, nemoj ti da štitiš naša prava, jer ti služiš onima koji mrze islam. Mrze nas muslimane i zato ostavi nas na miru! Tvoj sud uopće nije mjerodavan šta su naša prava, a šta nisu! Mi ćemo kazati koja su to naša prava, a koja nisu. Nisi ti zadužena i nisi ti kvalificirana da određuješ da li je ova odluka ministra ispravna ili neispravna. Zato pozivam ministra Emira Suljagića da promijeni odluku od vjeronauci i da ostavi vjeronauku onako kako je do sada bila u školama u Sarajevu. Onaj njegov kolega ministar Mašić je kazao: Sad smo u Sarajevu, e sad ćemo u cijeloj Federaciji. Naravno, niko od njih ne smije ni pomisliti da ide u Banjaluku, niti da ide u Zapadni Mostar. Samo se na nama provodi disciplina. Zato što smo se uspavali! Zato što su nas naši političari ostavili da se sami borimo za naša prava. A naše najveće i najvažnije pravo je na vjeru, jer mi smo muslimani. Mi smo vjernici. Naši šehidi koji su dali svoje živote, dali su svoje živote da bismo mi bili slobodni, da bi nam djeca učila o svojoj vjeri u svojim školama. Zato ili promijeni odluku ili daj ostavku, pa nek` dođe neko ko ne mrzi muslimane, ko ne mrzi islam, ko može biti ministar za sve građane uključujući i nas muslimane.

Draga braćo i sestre, nemojte se nikoga plašiti osim dragog Allaha! Ovdje u ovoj našoj Bosni i Hercegovini naši djedovi bili su muslimani u najtežim vremenima. Preživjet ćemo mi njih i sada kao što smo preživjeli i one prije. U to ime, neka vas Allah čuva, neka vam da dobro zdravlje i sreću gdje god bili.

Esselamu alejkum!

Blagaj, 14. 05. 2011. godine

16.05.2011.

PITANJA I ODGOVORI


broj289 Bolje je i vrjednije Kur’an učiti i doticati s abdestom

Pritvrđenost namaskih sunneta

Selam. Moje pitanje je vezano za namaske sunnete. Naime, živim u mjestu gdje se tradicionalno otkad znamo za islam redovno klanjaju svi dnevni namaski sunneti... Ali u posljednje   vrijeme  neki ljudi su počeli da šire nauk da nije potrebno i da se ne moraju klanjati sunneti. Moje pitanje bi bilo šta dobijam a šta gubim ako  klanjam ili ne klanjam sve namaske sunnete?

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Es-selamu alejkum! Namaski sunneti, posebno oni pritvrđeni, su važan dio namaza, zato što sunneti u globalu predstavljaju pripremu za klanjanje farza i ogradu koja štiti farzove. Također, oni popravljaju sitnije nedostatke i greške koje se počine prilikom klanjanja farza. Da su spomenuti sunneti važni, ukazuje i činjenica da ih je Poslanik, a.s., redovno obavljao. Oni koji umanjuju vrijednost sunneta, griješe, posebno jer se isti takvi često pozivaju da upravo oni slijede Poslanikov, a.s., sunnet. Prema tome, savjetujemo vam da se držite sunneta, posebno onih pritvrđenih i da ih redovno obavljate. Naravno, znajući pri tom za razliku između farza i sunneta. (www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)

Učenja i doticanje Kur’ana bez abdesta

Da li je dozvoljeno učenje i doticanje Kur’ana bez abdesta?

Muhamed ibn Salih el-Usejmin (Fetava nurun ‘ala derb)

Dozvoljeno je učenje Kur’ana bez abdesta, ali je svakako bolje i vrjednije, za ovu vrstu ibadeta, uzeti abdest. Doticanje Mushafa bez abdesta, također, je dozvoljeno, mada se ne preporučuje onome ko je u stanju, bez većih poteškoća, uzeti abdest. Neki učenjaci smatraju da je doticanje Mushafa bez abdesta strogo zabranjeno (haram), što dokazuju riječima Uzvišenog, u prijevodu značenja: On je, zaista, Kur’an plemeniti, u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti. (El-Vaki’a, 77.-79.), i riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Amra ibn Hazma, radijallahu anhu: “Neka Kur’an ne dotiče osim onaj ko je čist.” Međutim, niti jedan niti drugi iskaz (ajet i hadis) nisu toliko jasni da bi mogli reći da oni impliciraju nedvosmilenu zabranu učenja Kur’ana bez abdesta. Kao što vidimo ajet dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti (pročišćeni od grijeha, el-muttahherun) je dio šireg konteksta u kojem se govori o Kur’anu kao dijelu brižljivo čuvane Knjige (Levhi mahfuza), a ne zasebnom identitetu, tako da bi se on prije mogao odnositi na Levhi mahfuz nego li na Kur’an, odnosno na meleke a ne ljude. Pravilo je u arapskom jeziku da se zamjenica hu (njega ili ga, njegova, njemu) odnosi na njoj najbližu imenicu, osim kada postoji indicija da se odnosi na neku od prethodnih imenica. Najbliža imenica u ovom slučaju je Kitabun meknun (Brižljivo čuvana knjiga-Levhi mahfuz), pa se, shodno tome, zamjenica “ga” u sintagmi dodirnuti ga smiju odnosi upravo na nju. U prilog tome ide i činjenica da je upotrijebljen termin el-muttaherun (pročišćeni, očišćeni od svega što im ne priliči) umjesto tahirun (oni koji se čiste, oni koji obavljaju čistoću) ili el-mutahirun (oni koji nekoga čiste), koji može značiti samo meleke, jer je njih Allah očistio od svega što im, kao Njegovim pokornim stvorenjima, ne priliči. Što se tiče riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka Kur’an ne dotiče osim onaj ko je čist (tahir)”, one se podjednako mogu odnositi na čistoću od nevjerstva ili idolopoklnstva, kao što to sugeriraju riječi Uzvišenog: O vjernici, mnogobošci su nečisti, i neka više ne prilaze Časnom hramu poslije ovogodišnjeg hadždža. (prijevod značenja, Et-Tevbe, 28.). Prema tome, samo oni koji ispovijedaju čisti monoteizam, smatraju se duhovno čistim, i oni mogu doticati Mushaf. U istom svjetlu bi se mogle posmatrati i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Mu’min ne može biti nečist.” Ako čistoću posmatramo iz ovog ugla, onda se navedene Poslanikove riječi mogu protumačiti na sljedeći način: “Neka Kur’an ne dotiče osim vjernik.” S druge strane, riječ tahir može se odnositi i na pravnu čistoću (abdest), što u konkretnom slučaju znači da Kur’an mogu doticati samo oni koji su obavili ovu vrstu čišćenja. S obzirom da je i jedno i drugo tumačenje, sa jezičkog i terminološkog aspekta, legitimno, ne postoji osnova za preferenciju ili isključivanje bilo kojeg od njih, kao ni izričito insistiranje na obavezi uzimanja abdesta u spomenutu svrhu, mada još jednom podvlačimo da je to bolje i vrjednije. (Izvor: http://www.ibnothaimeen.com/all/noor/article_873.shtml)

Namaz u crkvi

Selam. Ja sam iz Crne Gore i želio bih da mi razjasnite jednu nedoumicu u vezi obavljanja namaza u pravoslavnoj crkvi. Naime, u jednoj emisiji na crnogorskoj nacionalnoj televiziji čuo sam od jednog člana Mešihata Islamske zajednice Crne Gore koji je bio gost u emisiji da musliman može, ukoliko nema džamije ili nije u mogućnosti da u njoj obavi namaz može obaviti i u pravoslavnoj crkvi. Mene zanima da li je to tačno, tj. da li možemo obaviti neki namaz u pravoslavnoj crkvi?

Dr- Enes Ljevaković, fetv-i-emin

Es-selamu alejkum! Islam promiče i podržava dijalog, saradnju u dobru i miran suživot među pripadnicima različitih vjera i religija zarad općeg mira i dobra. Na tom tragu, u slučaju nužde, tj. ako nije moguće naći drugi prostor za klanjanje, što je inače veoma rijetko, dozvoljeno je klanjati namaz u crkvi, ako to ponudi odnosna kršćanska zajednica, pod uvjetom da se na prikladan način zastru slike, kipovi, krstovi koji se nalaze unutar prostora u kojem će se obaviti namaz. Nije dozvoljeno klanjati okrenut prema kipu, ikoni, fresci ili krstu, jer su to simboli druge vjere. Poznato je da je Poslanik, a.s., primio delegaciju kršćana iz Nedžrana u svojoj džamiji u Medini, gdje je ta delegacija provela neko vrijeme. (www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)

Vraćanje novčanog kredita u robi

Bavim se trgovinom i nekada mušterije od mene traže da im pozajmim novac kojeg će oni vratiti u roku od dva ili tri mjeseca, ali ne u novcu, nego u robi (određenoj vrsi prehrambenog artikla i sl.). Da li je to dozvoljeno s obzirom da cijena robe varira?

Dr. Muhammed ibn Salih el-Munedžid

Ova vrsta poslovanja je dozvoljena i ne smatra se kreditom nego vrstom trgovine, koja je u islamskom pravu poznata kao bej’u-s-selem (prenumeraciona kupovina), a u stvari predstavlja inverzivnu formu prodaje na rate. Kod prodaje na rate trgovac je dužan trenutno isporučiti robu, a kupac cijenu u dogovorenom roku u više jednakih rata,  dok je u prenumeracionoj kupovini kupac dužan unaprijed platiti robu, a trgovac isporučiti robu u dogovorenom roku. Na dozvolu prenumeracione kupovine upućuju riječi Poslanika, sallallahu ‘aljehi ve sellem: “Ko hoće da unaprijed, prije isporuke, plati robu, neka to učini, samo neka dobro utanači količinu, mjerenu litrom ili kantarom, i rok isporuke.” (Buharija, 2125., Muslim, 1604.) U suštini, ti od njih kupuješ robu, koju ćeš preuzeti za mjesec, dva ili više, a unaprijed im je plaćaš, te je jasno da se radi o spomenutoj vrsti trgovine. Iz hadisa se razumije da je dozvola prenumeracione kupovine (es-selema) uvjetovana ispunjenjem određenih uvjeta, a oni su: prvo, da se roba koja se plaća unaprijed detaljno definira s obzirom na: vrstu, količinu i kvalitet, kao bi se izbjegla svaka mogućnost nesporazuma, svađe i zamjeranja među ljudima; drugo, da se tačno definira rok isporuke unaprijed plaćane robe, i da on bude nešto duži, pola mjeseca i više. Detaljnije o ovim uvjetima obrati se na: El-Mugni, Ibn Kudame, 4/338. – 362. i El-Mevsuatul-fikhijje, 25/206. – 215.). Allah najbolje zna! (www.islam-qa.com)

Žena i intimni odnosi nakon mjesečnice

Selam. Kada ženi prestane mjesečnica, prvo se okupa pa onda ima odnos sa svojim mužem pa se opet okupa kako bi bila šerijatski čista! Da li se mora okupati nakon mjesečnice kako bi odmah imala odnos ili može imati odnos bez kupanja, pa poslije da se okupa kako bi bila čista?

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Es-selamu alejkum! Žena se mora okupati nakon mjesečnice, a prije spolnog odnosa, osim u dva slučaja u našem mezhebu, a to je ako hajz prestane nakon deset dana od njegovog početka, ili ako nakon prestanka hajza prođe cijeli namaski vakat u kojem žena ne klanja namaz. Ali i u ova dva slučaja je preporučljivo da se prvo okupa. Da pojednostavimo, žena se treba okupati nakon hajza, pa tek onda može stupiti u odnos s mužem. (www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)

15.05.2011.

Nakba, katastrofa jednog naroda

palestina_mucena_od_izraelaMeđutim, ako si u manjini negdje gdje živiš, a želiš postati većina, ali nisi dovoljno brojan, tko ti daje pravo da stvoriš većinu upotrebom sile? Kako bi uspostavili većinsko stanovništvo Židovi su upotrijebili silu, etničko čišćenje i rat i na taj način pokrenuli spiralu krvoprolića. Dakle, kako bi uspio u svom naumu, cionistički pokret je morao i mora provoditi nacionalističku i rasističku ideologiju.

Umar Igbarieh, izraelski Arapin i aktivist nevladine organizacije Zochrot govori o izgonu Palestinaca s izraelskog područja 1948. godine.

Radite za izraelsku organizaciju Zochrot, čiji je cilj osvijestiti izraelsku javnost o Nakbi, izgonu Palestinaca iz Palestine. Kada je nastala vaša organizacija i na koji način pokušavate ostvariti svoje ciljeve?

Zochrot je osnovan 2002.godine kao inicijativa izraelskih židovskih aktivista. Njihov cilj je bio stvoriti organizaciju koja bi se bavila stvarnim uzrocima izraelsko-palestinskog konflikta, a to je Nakba. Zochrot želi osvijestiti izraelsku javnost o Nakbi koja ne zna što se zapravo događalo 1948. godine, niti se u izraelskom školstvu uči potpuna povijest tih događaja.

Na različite načine pokušavamo te informacije pružiti javnosti. Glavne akcije su posjete mjestima razorenih sela, gdje zajedno sa izbjeglicama iz tih sela postavljamo spomen ploče. Od izbjeglica prikupljamo izvorne informacije o njihovim naseljima i bijegu i te informacije širimo dalje. To je glavno djelovanje Zochrota. Organiziramo spomen dane, poput dana Nakbe na dan izraelske neovisnosti ili komemoraciju za obljetnicu masakra iz Deir Yassina.

Pripremili smo i informacijske materijale za učitelje i učenike na hebrejskom jeziku koje je već prihvatila nekolicina izraelskih učitelja. Radi se o tome da nije bitno slažu li se oni s našim političkim mišljenjem, bitno je da priznaju da postoji i drugačije mišljenje i da ga prezentiraju učenicima u školama.

Kakve su reakcije u javnosti na vaš rad i što izraelska javnost misli o Nakbi?

Reakcije pojedinih osoba mogu se vidjeti na našoj Internet stranici ili na drugim Internet stranicama gdje se piše o nama. Židovski članovi Zochrota se nazivaju izdajicama i kolaboratorima. Ipak, uvjereni smo da je ispravljanje nepravde nanesene Palestincima i u interesu Židova.

Za većinu izraelske javnosti Nakba je povijesna laž. Nedavno je čak i izraelski ministar unutarnjih poslova izjavio da se Nakba nije nikada dogodila i da će nam se Nakba tek dogoditi, ako nastavimo pričati o tome. Mnogi misle da su Palestinci otišli sami od sebe, da su napustiti Palestinu zato što to nije njihova zemlja. Mnogi među onima koji imaju informacije o događajima 1948. godine, ne zovu to Nakba, već oslobodilačkim ratom židovskog naroda protiv Palestinaca i Arapa, te smatraju da je izgon Palestinaca jednostavno bio dio rata i da Izrael nije obavezan dozvoliti povratak izbjeglica. Zaista ima vrlo malo ljudi u Izraelu koji priznaju Nakbu i nepravdu počinjenu nad Palestincima.

Kako je došlo do tog događaja koji se u kolektivno sjećanje Palestinaca urezao kao katastrofa cijelog naroda?

Da, Nakba ja arapska riječ i doslovno znači katastrofa. 1948. godine je cionistički pokret uspio okupirati veliki dio Palestine i stvoriti izraelsku državu. Bili su u dosluhu sa britanskim vlastima i znali točan datum kada će se povući. Na dan odlaska britanskih vlasti, 14. svibnja, proglasili su izraelsku državu koju Palestinci, naravno, nisu prihvatili.

nakba_kamp1948. godine oružane židovske postrojbe su napale palestinska sela i gradove. Iako su Palestinci dobili stanovitu pomoć od raznih arapskih država, cionisti su bili daleko bolje naoružani i bolje organizirani. Palestinci su na nekim mjestima uspjeli pružiti oružani otpor, no ukupno su bili slabiji od cionista. Zapravo nije radilo o ratu, nego o napadu na palestinska sela i gradove. Židovske snage, kako su se oni sami nazivali, ali mislim da se radilo više o cionističkoj ideji nego židovskoj, bi jednostavno napali selo s tri strane, a jednu bi ostavili otvorenom tako da ljudi mogu pobjeći.

Kada u tom naumu ne bi uspjeli upotrijebili bi i brutalno nasilje, poput ubijanja mladih muškaraca kako bi zaplašili seljane. Preko raznih svjedoka, dokumenata, pa čak i povijesnih knjiga izraelskih autora, znamo da je cilj napada bio očistiti sela od palestinskog stanovništva. Oko 800 tisuća Palestinaca je protjerano, na području Izraela ih je ostalo samo oko 100 tisuća. U principu se radilo o etničkom čišćenju.

Nevjerojatna je i činjenica da je Ben Gurion obećao Ujedinjenim narodima da će svi Palestinci nakon uspostavljanja države dobiti građanska prava. No unatoč tom obećanju jednostavno nas je protjerao. Manjina Palestinaca koji su ostali u Izraelu je, doduše, dobila državljanstvo, no većina je protjerana bez mogućnosti povratka.

Dakle, za izbjeglice Nakba još uvijek traje?

Mislim da se Nakba nastavila nakon 1948. godine. Iz dokumenata i arhiva izraelske države je vidljivo da su vojni ciljevi iz 1948. godine nastavljeni 1967.godine u Šestodnevnom ratu. Nakba će biti završena tek onda kada se pravda uspostavi i za Palestince, posebno za izbjeglice.

Naravno, da su se izbjeglice vratile Židovi bi izgubili većinu u državi. Zato mislim da cionistički pokret nije imao drugog izbora. Cilj je bila židovska država, a kao takva nije mogla postojati s palestinskom većinom i židovskom manjinom.

Međutim, ako si u manjini negdje gdje živiš, a želiš postati većina, ali nisi dovoljno brojan, tko ti daje pravo da stvoriš većinu upotrebom sile? Kako bi uspostavili većinsko stanovništvo Židovi su upotrijebili silu, etničko čišćenje i rat i na taj način pokrenuli spiralu krvoprolića. Dakle, kako bi uspio u svom naumu, cionistički pokret je morao i mora provoditi nacionalističku i rasističku ideologiju.

Jedino što danas Izrael održava na životu je njegova vojna snaga. To je ono pokušavamo objasniti našim izraelskim prijateljima, da je ovaj cionistički projekt, jednostavno, na krivom mjestu. Ipak, arapski svijet je bio spreman prihvatiti dolazak Židova, ali na način da tu žive kao ravnopravni građani, a ne da predstavljaju i provode vlast u regiji. A to je upravo ono što cionizam želi.

Izrael palestinskim izbjeglicama, to jest njihovim potomcima uskraćuje građansko pravo i pravo povratka u vlastite domove. Također samo izraelski državljani imaju pravo na kupnju zemlje u Izraelu. Kako izraelske vlasti opravdavaju ovakvu očitu nepravdu?

Izraelska strana opravdava zabranu izbjeglicama da se vrate na svoju zemlju tvrdnjom da su Palestinci zemlju napustili sami od sebe, te da im nitko nije naredio da se isele. Tvrde kako bi Palestinci dobili izraelsko državljanstvo da su ostali. Dakle, zato što su pobjegli sami od sebe nemaju pravo na povratak? Mi odgovaramo da je sasvim normalna stvar da tijekom ratnog stanja ljudi bježe i da se tek nakon prestanka rata vraćaju svojim kućama. Što je Izrael učinio nakon primirja? Postavio je vojsku na granice koja je pucala na Palestince koji su se pokušali vratiti. Argumentacija Izraelaca je prilično slaba jer nisu dozvolili povratak izbjeglica.

Danas je Izrael država koja ima svoje zakone, koji, naravno, služe izraelskom interesu i učvršćivanju cionističke ideje izraelske države. Kao jaka država, koju podupiru SAD i Europa, Izrael si može uzeti za pravo provesti ili ne provesti odluke Ujedinjenih naroda, poput rezolucije 194 o povratku izbjeglica i isplaćivanju odštete. Izrael bi ovu rezoluciju morao provesti kada okolnosti to dozvole. Naravno, izraelska vlada tvrdi da prilike za to još nisu dozrijele. Mišljenja sam da se Izrael, kao isključivo židovska država, nikada neće složiti s tom rezolucijom.

Tu je i Jewish National Fund (JNF). Vlada je JNF-u prodala zemlju koju je okupirala ili konfiscirala 1948. godine. Većina te zemlje je danas u posjedu JNF-a. Prodajom palestinskih posjeda JNF-u, vlada na upite međunarodne zajednice može odgovoriti da je zemlja sada u vlasništvu fonda, koji sam sebe shvaća kao čuvara židovske zemlje. Tako se i po statutu JNF-a zemlja ne smije prodavati Arapima, pa makar oni bili i izraelski građani. JNF u cijelome svijetu prikuplja donacije za uređenje javnog prostora, u Izraelu. Vjerujem da mnogi donatori uopće ne znaju da se taj novac troši kako bi se dovršila okupacija i prenamijenila zemlja na kojoj su prije Palestinci imali svoja sela i polja. Takav primjer je i Kanada park, koji se čak nalazi izvan izraelskih granica na Zapadnoj obali. Izrael je taj komad zemlje, na kojemu su se nalazila tri sela, okupirao 1967. godine. Protjerali su sve stanovnike, buldožerima uništili sva tri sela. Na takvom mjestu onda su izgradili park. Nitko ljudima koji taj park koriste ne govori da su na mjestu uništenih sela, uništene kulture, uništenih života...

Osim što vam se onemogućuje kupnja zemljišta, osjećate li kao Palestinac i druge vrste diskriminacije?

Za nas Palestince s izraelskim državljanstvom prva točka diskriminacije je pravna definicija po kojoj je Izrael židovska država. Iako posjedujem izraelsko državljanstvo, u zakonu izravno piše da to nije moja država! Dakle, po zakonu Židovi imaju veća prava nego ostali građani. Naše političke organizacije u Izraelu traže da se država, čak i prije nego što se riješi problem s izbjeglicama, organizira kao država za sve građane, a ne samo Židove. No židovska strana to odbija.

U svakodnevnom životu diskriminacija se vidi u (ne)razvoju palestinskih sela i gradova koji dobivaju puno manju financijsku potporu od države nego židovska naselja. Puno manju potporu dobiva i palestinske škole i učenici. Kako populacija raste, problemi nastaju kada želimo proširiti naša naselja i na ono malo zemlje što nam je ostalo.

Pored jednog sela posjedujem zemlju na kojoj bi mogao graditi kuću, ali zemljište nije navedeno kao područje za gradnju. Prije dvadeset godina smo zatražili građevinsku dozvolu, koju do sada nismo dobili. Od 1948. godine Izrael je izgradio na stotine židovskih naselja i gradova, ali niti jedno jedino novo mjesto za Palestince, niti nam je država dozvolila da sami gradimo nova naselja.

otimanje_zemlje_palestincima_po_etapama

Za kraj pogled u budućnost: Nakon nedavnog napada Izraela na Gazu mirno rješenje se čini dalje nego ikad. Vidite li još mogućnosti za savladavanje konflikta?

Prvo moram reći da razlog za nedavne napade na Gazu sigurno nije Hamas. Radi se o napadu na ideju palestinske državnosti i na palestinski narod. Hamas je tek od nedavno na političkoj pozornici, a Izrael je zadnjih desetljeća uvijek iznova napadao Palestince.

Nisam previše optimističan kad se radi o izgledima za rješenje konflikta. Zadnjih godina se puno govori o dvije države za dva naroda. Palestinska država postojala bi unutar granica prije 1967. godine, na prostoru Zapadne obale i pojasa Gaze. I to rješenje se čini prilično nemogućim jer se izraelska strana ne želi povući unutar tih granica, s obzirom da se Jeruzalem, kao i mnoga druga mjesta poput Kanada parka i židovskih naselja u Zapadnoj obali, nalaze izvan tih granica. Iz tih razloga neće doći do rješenja na koje Palestinci pristaju, iako bi im to ostavilo samo 30 posto od ukupnog područja koje je sačinjavalo Palestinu prije 1948. godine.

Meni i mnogim Palestincima se čini nemogućim naći rješenje bez povratka izbjeglica. Počinjem vjerovati da je za budućnost Židova i Palestinaca na ovom području najbolja solucija zajednička demokratska država, država za sve ljude koji u njoj žive i za sve koji su njezini državljani.

I Židovi, ako žele živjeti u Palestini, zato jer su povijesno ili religiozno vezani uz tu regiju, mogli bi onda živjeti zajedno s nama, ali kao ravnopravni sugrađani, a ne kao vladajuća kasta. Ne vjerujem da će Palestinci pristati na ustroj države kakva je Izrael danas.

14.05.2011.

Vrijednosti Zikrullah-a


Allah Uzviseni stvorio je srca i odredio je da se u njima sabire spoznaja o Njemu, ljubav i caznja za Njim. Srce je stoga prijestolje najuzvisenijih i najplemenitijih osobina i ideala; spoznaja Allaha, ljubavi i ceznje prema Njemu.

Uzviseni je kazao: "Oni koji u onaj svijet nevjeruju losih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvisenija, On je Taj Koji iz nicega stvara i on ce to ponovo uciniti; On je uzvisen i na nebesima i na Zemlji, Onje silan i mudar!" A u drugom ajetu stoji; "Niko nije kao On!" To su plemenite vrijednosti ovoi dobre osobine koje ovladaju srcem vjernika jer je srce njihovo prijestolje.Kada Allah zavoli nekog roba, On ga ogaja za Sebe, izabire za Svoju ljubav i cisti ga za pokornost Sebi. Allah njegovu misao uposli razmisljanjem o Njemu, njegov jezik sjecanjem na Allaha. a njegovo tijelo podredi sluzenju Njegove vjere. Srce obolijeva kao sto obolijeva i tijelo, a njegov je lijek u pokajanju i zurnom cinjenju dobra. Srce se prlja kao sto se prlja i ogledalo, a cisti se i glaca velicanjem i slavljenjem Allaha. srce moze biti bez odjece kao i tijelo, a odjeca i ukras srca jeste bogobojaznost. Srce osjeca glad i zed poput tijela, a njegova hrana i pice jesu spoznaja Allaha, ljubav prema Njemu, oslanjanje na Njega, pribjegavanje Njemu i stalna budnost u pokornosti Njemu Uzvisenom.


Ko zeli sacuvati cistotu svoga srca, neka mu Allah bude ispred njegovih strasti i prohtjeva.(Riznica Znanja, Ibn Kajjim el-Dzevzijje). Samo je jedan put koji vodi Allahu dž.š., a to je put ulaganja napora da se što iskrenije, potpunije i bolje živi prema Kur’anu, i Sunnetu Resulullaha s.a.v.s.. To je put da se svim mislima, rije?ima i djelima u svako vrijeme i na svakom mjestu što više i što bolje izražava iskrena predanost i iskrena pokornost Allahu dž.š. (Islam) i Njegovom posljednjem poslaniku Muhammedu s.a.v.s.Tako da Zikrullah obuhvata sve aspekte zivota i mora da se manifestira u svim djelima jednog muslimana/muslimanke i da se ispoljava kroz dobra djela koja se zbivaju u okviru Serijata. 
  • "One koji vjeruju i cija se srca, kad se Allah spomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!" 
  • "Sjecajte se vi Mene i Ja ce se vas sjetiti i zahvaljujte Mi..."
  • "Namaz uistinu odvra?a od razvrata i djela ružnih. A spominjanje Allaha (zikrullah) sigurno je najvece."
  • "O vi koji vjerujete! Spominjite Allaha zikrom mnogim, i slavite Ga jutrom i nave?er." 
  • "Allah ima Najljepša Imena pa prizivajte Ga njima..."  
  • “U stvaranju nebesa i zemlje i u izmjeni no?i i dana su, zista, znamenja za razumom obdarene; za one koji stoje?i, sjede?i i leže?i Allaha spominju i o stvaranju Nebesa i Zemlje razmišljaju."

Imam Ibn Kajjim el-Dževzijje rhm

 1. Zikrullah cini Allaha dž.š., zadovoljnim.

 2. Zikrullah tjera šejtana, slabi ga i lomi.

 3. Zikrullah otklanja brigu i tugu sa srca

 4. Zikrullah u srce unosi radost i veselje.

 5. Zikrullah ja?a srce i tijelo.

 6. Zikrullah osvijetljava lice i srce.

 7. Zikrullah priskrbljava nafaku.

 8. Zikrullah daje Zakiru poštovanje, ugled i blještavilo.

 9. Zikrullah priskrbljava Zakiru Allahovu dž.š., ljubav.

 10. Zikrullah priskrbljava Zakiru svjesnost da je pod stalnom kontrolom Allaha dž.š..

 11.  Zikrullah priskrbljava Zakiru neprestano pokajanje i vra?anje Allahu dž.š..

 12. Zikrullah ?ini Zakira da je uvjek u blizini Allaha dž.š..

 13. Zikrullah priskrbljava Zakiru široku spoznaju svega.

 14. Zikrullah priskrbljava Zakiru to da ima veliko strahopoštovanje spram Allaha dž.š..

 15. Zikrullah priskrbljava Zakiru to da i njega Allah dž.š., zikr ?ini.

 16. Zikrullah daje srcu život poput vode ribi.

 17. Zikrullah je hrana za srce i dušu.

 18. Zikrullah je lijek za bolesti srca.

 19. Zikrullah briše i otklanja grijehe.

 20. Zikrullah otklanja nepoznanstvo izme?u roba i Rabba.

 21. Zikrullah je sebeb tome da budeš ?uvan pri nesre?ama.

 22. Zikrullah u lahkoti i ljepoti ?ini da budeš ?uvan u teško?i.

 23. Zikrullah spašava Zakira od Allahove dž.š., kazne.

 24. Zikrullah priskrbljava Zakiru mir i milost i meleke.

 25. Zikrullahom se ?uvamo od gibeta, nemimeta, laži, ogavnosti...

 26. Medžlisi zikra su medžlisi meleka dok su medžlisi gafleta medžlisi šejtana.

 27. Zakir svojim zikrullahom valja i sebi i drugima za razliku od gafila.

 28. Zikrullah ?ini Zakira bezbjednim od stradanja na Sudnjemu Danu.

 29. Zikrullah popra?en pla?om i samo?om je sebeb tome da Allah dž.š., takvog Zakira stavi u hlad 'Arša onda kada ?e ostali ljudi biti u najve?im žegama.

 30. Zikrullah je sebeb Allahovom dž.š., davanju.

 31. Zikrullah je najlakši ibadet ali je i pored toga najvrijedniji.

 32. Zikrullah je džennetsko sjeme.

 33. Nagrade prire?ene za zikrullah nisu kao i nagrade prire?ene za ostala djela.

 34. Neprestani zikrullah nas ?ini sigurnim od belaja i nesre?a koje nastaju onda kada zaboravimo na Allaha dž.š..

 35. Zikr je neprestano uz Allahovog dž.š., roba u svakom halu u kojem se na?e.

 36. Zikrullah je svjetlo za Zakira na dunjaluku, i sjutra u grobu, i u vrijeme proživljenja, i u toku prelaska Sirat-?uprije; ništa ne osvjetljava srca i grobove kao

       Zikrullah.

 37. Zikrullah su vrata na koja se ulazi k Allahu dž.š., pa kome se ona otvore neka ulazi.

 38. Sr?anu prazno?u može ispuniti samo zikrullah.

 39. Zikrullah spaja razbijenost srca a razbija spojenost briga i muka i grijeha i šejtana. Približava udaljeno a to je ahiret, i udaljava blizo a to je dunjaluk.

 40. Zikrullah je alarm za bu?enje srca.

 41. Zikrullah je drvo koje ura?a plodovima raznih spoznaja i halova.

 42. Zikrullah stavlja Zakira u posebnu blizinu kod Allaha dž.š..

 43. Zikrullah zna biti u ravni sa osloba?anjem roba, ili dijeljenjem imetka na Allahovom dž.š., putu, ili ?ak i sa samom borbom na Allahovom dž.š., putu.

 44. Zikrullah je temelj zahvale tj. ne?e biti zahvalan onaj koji se Allaha dž.š., ne sjeti!

 45. Naj?asnije stvorenje kod Allaha dž.š., je ona osoba ?iji je jezik neprestano vlažan od zikrullaha.

 46. Surovost i tvrdo?u srca ne može otkloniti ništa osim zikrullaha.

 47. Pošto je gaflet bolest srca onda mu je zikrullah lijek.

 48. Zikrullah je osnov prijateljstva sa Allahom dž.š., dok je gaflet osnov neprijateljstva sa Allahom dž.š..

 49. Zikrullah najbolje priskrbljava Allahove dž.š., blagodati i ni'imete, i najbolje od nas odbija nesre?e.

 50. Zikrullah priskrbljava Zakiru salevate od Allaha dž.š., i Njegovih meleka.

 51. Kome se šeta kroz džennetske baš?e nek' se drži zikrullaha.

 52. Meleki prisustvuju samo onim medžlisima gdje se Allah dž.š., spominje.

 53. Allah dž.š., izaziva meleke mnoštvom i istrajnoš?u ljudi-Zakira, i di?i se njima.

 54. Zakiri ?e u?i u džennet veselo i smiju?i se.

 55. Sva djela su propisana radi zikrullaha.

 56. Najboljeg je djela ona osoba koja je isto to djelo najviše propratila zikrom.

 57. Stalni zikr mjenja ostale nafile.

 58. Zikrullah najbolje pomaže u pokornosti i ibadetu Allahu dž.š..

 59. Zikrullah olakšava sve što je teško.

 60. Zikrullah otklanja strah od srca.

 61. Zikrullah priskrbljava Zakiru posebnu snagu.

 62. Džennetlije su sve u trci i takmi?enju ali ?e Zakiri biti prvi.

 63. Ko ?ini zikullah Allah dž.š., mu potvr?uje da istinu zbori, pa je za nadati se da ?e biti upisan me?' siddike-istinite.

 64. Džennetske ku?e se izgra?uju pomo?u zikra, pa kada ?ovjek prestane sa zikrullahom – prestanu i meleki praviti ku?e jer je ponestalo novca!

 65. Zikrullah je brana izme?u ?ovjeka i džehennemske vatre.

 66. Meleki traže oprosta Zakiru isto kao što traže i Ta'ibu-pokajniku.

 67. Planinama i dolinama je drago zbog zikra kojeg tuda ?ine Zakiri.

 68. ?esti zikrullah ?ovjeka ?uva od munafikluka i licemjerstva.

 69. Zikrullah ima poseban lezzet i slast.

 70. Zikrullah daje posebno svjetlo licu kako na dunjaluku tako i na ahiretu.

 71. Što više zikrullaha ulicom, u džamiji, u ku?i, na putu itd., više je mjesta koja ?e ti biti svjedokom na Sudnjemu Danu.

 72. Bavljenje zikrullahom zna?i nebavljenje lošom pri?om.

 73. Šejtani nemaju utjecaja nad nekim dok postoji zikrullah.

 74. Zikrullah je bolji od dove.

 75. Dova se najbolje prima nakon zikrullaha.

 Da nas Allah s.w.t obdari iskrenim robovanjem Njemu, ucini nas dostojinim Njegovoj Milosti i iskrenim sljedbenicima Poslanika s.a.v.s. Amin. 

14.05.2011.

Ured muftije sarajevskog: Ne prihvatamo da nam u školi ubijaju vjeru


Hutba je pročitana i u Begovoj džamiji u Sarajevu

Poruka muslimanima glasi: tamo gdje ste manjina nema uvjeta za vašu vjeronauku, a tamo gdje ste većina ne može vam se dopustiti da učite o svojoj vjeri

U svim džamijama na području Kantona Sarajevo jučer su hatibi na džuma-namazu pročitali hutbu Ureda muftije sarajevskog, a u povodu odluke kantonalnog ministra obrazovanja i nauke u vezi s predmetom Vjeronauka.

Agencija Mina u cijelosti je prenijela hutbu Ureda muftije sarajevskog:

- Ovih dana je ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emir Suljagić potpisao odluku Ministarstva obrazovanja i nauke o ukidanju postojećeg prava da ocjena iz vjeronauke ulazi u prosjek za opšti uspjeh.

Državna sila

U vezi s tim, danas svi hatibi u džamijama na području Kantona Sarajevo dižu svoj glas protiv ovakve odluke.

Draga braćo i sestre,

Vjera je najstarija vrijednost u ljudskom životu. Nema nijednog naroda, nema nijedne kulture i civilizacije u povijesti čovječanstva koja nije imala vjeru, koja nije imala moral utemeljen na vjerskim načelima.

Ostali su neuspješni svi pokušaji da se vjera iskorijeni iz ljudskog sjećanja, odnosno da se umjesto vjere, ljudima nametne antivjerska ideologija. O tome svjedoči prošlo stoljeće, u kojem se antivjerski svjetonazor nametao argumentom državne sile od koje su u sovjetskim i kineskim gulazima stradali milioni ljudi, više nego i u jednom stoljeću ranije.

Ovdje nije problem samo u broju stradalih nego u uvjerenju da će se kao rezultat uklanjanja nepoželjnih pojedinaca i grupa s javne scene roditi novi svijet u kojem će oni koji prežive ideološko čišćenje živjeti bolje nego ikada.

Božija je volja da mnogi od nas dožive da vide svojim očima kur'ansku istinu o neizbježnom porazu ideologije bezbožništva unatoč svestranoj sili kojom se služila.

Sjetimo se da su i kod nas bezbožnici četiri decenije imali sve u svojim rukama: državu, vojsku, policiju, školu, štampu, pa čak i neke crkve i džamije, ali im se sve to preko noći srušilo kao kula od karata zato što su mislili da je moguće praviti društvo bez vjere i morala, da je moguće živjeti kao da Boga nema.

Stara vremena

Naravno, odluka ministra neće umanjiti vrijednost ni vjere ni vjernika. Ona će biti poništena prije ili kasnije. No, ona nas, nažalost, podsjeća na neka stara vremena bezočne vlasti koja je sebi umislila da može propisivati šta ljudi smiju, a šta ne smiju misliti, govoriti i vjerovati.

Taj jednoumni pristup životu je povijesno poražen, ali su očito ostali određeni korijeni. Jer, tamam kad smo pomislili da nema više nametanja jednoumne ideologije iz prošlosti zato što je budućnost u pluralnom mišljenju i vjerovanju, pojavi se ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo da nas podsjeti na vrijeme kad je bila samo jedna pamet, samo jedna ideologija, samo jedna sloboda, samo jedno pravo, kad su se donosile jednostrane odluke u interesu jednog svjetonazora.

Apsurdno je da se osporavaju ljudska prava, kao što je pravo na vjeronauku u školi, onima koji hoće to radi onih koji to neće. Svako je slobodan da koristi ili ne koristi svoje zakonsko pravo u javnom prostoru, kao što je škola.

Nije nam jasno šta ministar želi, ali svako razuman može zaključiti da je odluka o marginalizaciji roditelja vjernika i njihove djece u školi ishitrena, jednostrana i diskriminirajuća.

Očito da je vjeronauka u školi sporna samo tamo gdje su muslimani u većini. Poruka muslimanima glasi: tamo gdje ste manjina nema uvjeta za vašu vjeronauku, a tamo gdje ste većina ne može vam se dopustiti da učite o svojoj vjeri.

Ministar očito zaboravlja da je etničko čišćenje s posljedicama genocida nad Bošnjacima uslijedilo nakon vjerskog i kulturnog čišćenja u ime jednoumne ideologije.

Stoga mi dižemo svoj glas protiv odluke ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo, jer ne prihvatamo da nam u školi ubijaju vjeru, jer ne dozvoljavamo nikome da nam ubija budućnost našoj djeci i našim unucima. Mi ne želimo da nas se gura u ilegalu, niti hoćemo da nam djecu uče nepoznati ljudi sa sumnjivim namjerama.

Mi hoćemo da nam našu djecu uče naši učitelji u duhu viševjekovne islamske tradicije Bošnjaka muslimana. Mi nećemo da nam se djeca u školi osjećaju manje vrijedna zbog njihove vjere i kulture.

Prava djece

Stoga, tražimo od ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emira Suljagića da povuče odluku da ocjena iz vjeronauke ne ulazi u prosjek za opšti uspjeh, ili da podnese ostavku kako bi došao neko drugi koji nema predrasuda prema vjeri i vjernicima, kao ni prema onima koji nemaju vjere i koji nisu vjernici.

Draga braćo i sestre, mi ćemo u narednom periodu svakog petka s minbera tražiti da se spomenuta odluka ukine sve dok se ona doista i ne ukine, a vas roditelje pozivamo da se putem školskih odbora i na drugi način uključite u zaštiti prava vaše djece da budu slobodna i ponosna u svojoj školi i u svojoj vjeri i kulturi. Budimo odlučni da se suprotstavimo diskriminaciji prema našoj vjeri i kulturi u školama. Budimo spremni da se čuje naš glas slobode i prava - navedeno je u hutbi Ureda muftije sarajevskog.

Ministar ne vidi birtije i kladionice

Očito ministar nije primijetio obračune noževima u školama i na ulicama sa smrtnim posljedicama, niti je primijetio da su mnoge birtije i kladionice uz same škole širom Federacije iako postoji zakon da birtije i kladionice moraju biti na određenoj udaljenosti od škole, nego se, eto, odmah pozabavio vjerom, vjernicima i vjeroučiteljima u školi, kao svojom najvažnijom zadaćom!?

 Šteta za društvo je ista

Čak je i jednom ovdašnjem političaru zasmetao pojačani antiislamizam, ali ništa nije uradio da svog partijskog ministra zaustavi na njegovom putu da proglasi vjeru, posebno islam, nepoželjnom pojavom u javnom životu.

Ministar ima pravo da bude vojnik bilo koje ideologije, ali nema pravo da u školama i fakultetima objavljuje rat vjeri i vjernicima. Razlika između ekstremnog nacionalizma i ekstremnog ideologizma je u tome da su ideološki ekstremi višenacionalni, dok su nacionalni ekstremi jednonacionalni. No, šteta za društvo je ista i od jednih i od drugih.

Progon zbog ideološke isključivosti

Dužnost je ministra da osigura da svi učenici i njihovi roditelji budu zadovoljni, i oni koje hoće da im se njihova vjera poštuje i ne proglašava nepoželjnom, kao i oni koji ne žele da se vjerski obrazuju.

Umjesto da ministar zamoli vjeroučitelje da se još više angažiraju u moralnom odgoju učenika u osnovnoj i srednjoj školi, koji su izloženi raznim iskušenjima, on najavljuje progon vjeroučitelja iz škole zbog svoje ideološke isključivosti. I to pred kraj školske godine nakon što su brojni pojedinci te državne i vjerske institucije uložili ogroman napor da se dođe do najboljeg plana i programa za vjeronauku u osnovnim i srednjim školama.

11.05.2011.

SDP U POHODU NA ISLAM: Rijaset Islamske zajednice u BiH: U Vladu KS zabranjen ulaz psima i vjerskim službenicima

"Dakle, Bošnjaci trebaju gaziti Bibliju, a Hrvati trebaju gaziti Kur'an da bi se uspostavilo obrazovanje po Vašoj mjeri!?", pitaju se u Rijasetu IZBiH

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini reagirao je danas na činjenicu da je Vlada Kantona Sarajevo zabranila psima i vjerskim službenicima ulazak u Vladine institucije, podsjećajući da je historija zabilježila slične zabrane kada je bio zabranjen ulaz psima i Jevrejima nakon čega je uslijedio holokaust, prenijela je MINA

O zabrani ulaska psima i vjerskim službenicima u Vladu Kantona Sarajevo javnost je informirana putem dnevnog lista "Oslobođenje", od 10. maja, gdje je karikaturist Mirza Ibrahimpašić objavio, uz tekst o vjeronauci, ilustraciju vrata na kojima piše Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajeva, zatim na tim vratima su prekrižene slike psa, ahmedije, katoličke i pravoslavne kape s križiom i lik ortodoksnog Jevreja, što implicira da je njima zabranjen ulaz u prostorije Ministarstva, a time i zgradu Vladinih institucija.

"Ovom nizu zabrana ideološki prvoborci agresivnog ateizma, da li u ime Vlade Kantona Sarajevo ili po svojoj želji, pridodadoše novu zabranu, zabranu ulaska u Vladu Kantona Sarajevo psima i vjerskim službenicima četiriju tradicionalnih vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Nasilje uime ideologije dobrim dijelom je obilježilo 20. vijek", rečeno je u saopćenju.

Pored fašizma i nacizma, marksističko-komunistička ideologija spada u vrh ljestvice po obimu i brutalnosti inspiriranog i počinjenog nasilja i terora uime partije i borbe protiv Boga, kako se kaže u saopćenju, današnji komunistički potomci su agresivniji i brutalniji od revolucionara i političkih komesara nakon Drugog svjetskog rata.

Današnji agresivni antiteisti, čini se, spremni su na sve, glavni problem im je vjeronauka, a ne nasilje, narkomanija, pedagoški standardi, niti nezaposlenost, niti ekonomski razvoj, niti bilo šta drugo.

Da karikatura u "Oslobođenju" nije izolirani slučaj ili incident, pokazao je magazin "Dani" koji je u br. 725, od 6. maja 2011. godine objavio ilustraciju od istog karikaturiste u kojoj stoje pored dvojice vjerskih lidera, reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića i kardinala Vinka Puljića, dvoje djece, ono sa šahovnicom gazi Kur'an, a ono s fesom na glavi gazi Bibliju.

"Dakle, Bošnjaci trebaju gaziti Bibliju, a Hrvati trebaju gaziti Kur'an da bi se uspostavilo obrazovanje po mjeri i želji aktuelnih protagonista progona vjere!? Samo gaženjem Kur'ana i Biblije može se uspostaviti mir i stabilnost, komunističko bratstvo i jedinstvo!?", pita se MINA.

U saopćenju su podsjetili i da je u kratkom periodu vladavine bivših komunista od 2000. do 2002. pokrenuta serija montiranih sudskih procesa i progona ljudi, a svi su pali na sudovima. U novom mandatu bivši komunisti su krenuli da se obračunaju s vjeronaukom, i to islamskom, odnosno tamo gdje su Bošnjaci u većini.

Izražena je nada da će se Vlada Kantona Sarajevo ograditi od ove prijeteće i ponižavajuće karikature i njene poruke, te osuditi pokušaje da se u njeno ime šalju ovakve zastrašujuće poruke vjernicima, jer bi u protivnom "prešućivanje ove agresivne poruke bilo skandalozno", kaže se na kraju saopćenja Rijaseta IZ-a u BiH, koje je prenijela MINA.

10.05.2011.

Intervju sa hafizom Sulejmanom Bugarijem

AddThis Social Bookmark Button

sulejman_bugari_hafizNama je preokupacija danas gdje ćemo provesti godišnji odmor i kako ćemo sebi napraviti dobro raspoloženje, a trebalo bi da nam preokupacija bude samo to kako ćemo olakšati čovjeku da dođe do sebe.  Da spozna svoje slabosti i da osjeti harmoniju i ljepotu u braku. To nama fali!

 
"Svako daje od sebe, a niko neće da sebe da“
Oaza: Esselamu alejkum, cijenjeni hafize! Za početak zamolili bismo Vas da nam kažete nešto o sebi?
Hafiz Bugari: Alejkum selam! Rođen sam u jednom malom gradiću kod Prizrena, Orahovcu. Još kao mladić imao sam želju da upišem medresu. Sve što se želi može se postići, samo je potrebna volja. Moj efendija, rahmetullahi alejh, je stalno tražio od mojih roditelja da mi dozvole da se školujem.  Pošto sam bio iz siromašne porodice moj je babo  rekao da nema mogućnosti da me školuje. A moj rahmetli efendija je vazda govorio da je važno da imaš želju da ga upišeš, a što se tiče financija to nije tvoj problem. Uzvišeni Allah dž.š. kaže:
"... jer mi vas hranimo, a konac pripada onima koji su svjesni Allaha.“ 
Upisao sam i završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Nakon završene medrese, kao skoro svaki učenik, imao sam želju da studiram u arapskom svijetu. Pošto nisam htio da gubim vrijeme tamo sam predao dokumente, a odmah nakon završenog vojnog roka upisao sam FIN (Fakultet islamskih nauka) u Sarajevu. Dobro se sjećam kako sam se zarekao, ako budem primljen tamo, makar bio ovdje treća godina fakulteta, ja ću ga napustiti i otići. Interesantno, Allah dž.š. me iskušava. Treće godine fakulteta dobijam dokumente da sam primljen. Nisam dugo razmišljao, već sam napustio fakultet i otišao u Medinu. Pošto mi tamo nisu priznali ništa od fakulteta, ja sam prije svega, dvije godine učio jezik i hifz, a ujedno sam se i oženio. Pošto sam želio upisati fakultet koji je bio vezan za Kur'an morao sam biti hafiz ili naučiti 10 džuzeva za prvu godinu dana, da bi ga slijedeće godine cijela napamet znao. Završio sam fakultet 1998. godine, kada sam se vratio u Sarajevo, gdje sam od 1999., pa do 2003. godine bio imam u Čaršijskoj džamiji.
Sada sam imam u jednoj mahalskoj, Bijeloj džamiji na Vratniku. Imam običaj kazati da sve što se više udaljavaš od kuće, sve te Allah dž.š. više približava kući. Tako da sad mogu u papučama doći u džemat. Hvala Allahu dž.š., nije važno gdje čovjek radi, već je važno da radi!
Oženjen sam i imam četvero djece, hvala Allahu dž.š.
Oaza: Poznato nam je  hafize da si dosta omiljen među omladinom. Reci nam nešto o stanju omladine u BiH?
Hafiz Bugari: Što se tiče omladine, sa moje tačke gledišta, ja mogu reći da je omladina čista. Okolina je jako važna, ona čini čovjeka. Dakle, gdje čovjek odrasta, on neprimjetno poprima osobine onih s kojima se druži.  Našoj omladini tražim hiljadu opravdanja za njihovo ponašanje. Počevši od toga da je to generacija čiji su roditelji odgajani u sistemu u kojem se nije moglo naučiti kako čovjek treba da živi, da osjeti ljepotu u životu, nego se učilo kako ćeš na tuđi račun da živiš i ako imaš od koga da ukradeš – dobro i jest!
Kad čujem da neko kritikuje omladinu, imam običaj reći da je ta omladina komadić zemlje koji je nacionalizovan. I na tom komadiću zemlje se svašta sijalo. I ako su se tikve sijale, nećemo valjda očekivati da niknu lubenice. Znači mi moramo povaditi sve ono što se prije sadilo, ako želimo nešto lijepo i plemenito posijati.
A da bi to postigli, mi moramo žrtvovati sve što imamo! Ako treba, zapostaviti i sebe da bi popravili našu omladinu.
I mogu reći, u odnosu na našu omladinu prije rata, da sam prezadovoljan sa kvalitetom naše omladine danas. Omladina treba "živi primjer“, tj. duhovnog roditelja, koji će se brinuti za njihov život i koji će im pomoći da oni vide u čemu se griješili i čemu teže. To je ono što im trebamo ponuditi, a ne da ih kritikujemo! Jer, ako ne budu imali živ primjer, oni će krenuti i za drogom, a neće za onim što je najvažnije za njih i za društvo.
Oaza: Uvaženi hafize, recite nam kako ste postigli svoju omiljenost među omladinom, u čemu je tajna Vaših rezultata i uspjeha, te nam recite nešto o ljudima drugih vjeroispovijesti koji veoma često dolaze, baš kod Vas, radi prihvatanja islama?
Hafiz Bugari: Što se tiče rezultata i uspjeha to nije u našim rukama. To je kod Allaha dž.š. Naš je problem u tome što mi hoćemo da vidimo svoje rezultate, da drugi vide ko smo mi! A Allah dž.š. kaže:
"I reci, vi radite, pa će Allah vidjeti, i Njegov Poslanik, i vjernici ono što radite.“
Nije rečeno "I ti ćeš vidjeti!“ Znači, ne treba da nam bude preokupacija da po svaku cijenu vidimo rezultat svoga rada. Postoje projekti koji traju po pedesetak godina. Posebno ovi duševni projekti, jer teško je promijeniti prirodu čovjeka. Teško je počupati sav taj korov. Sjećam se kako mi je jedan učenik pričao kako doći do uzurpiranih zemljišta. Kaže, jedan je zemljoradnik okopavao luk, pa je otišao svome učitelju, a to je bio Emin efendija iz mog mjesta, pa mu je rekao da mu nije jasno kako se ponaša korov. On ga čupa, a ovaj ponovo raste. A Emin efendija mu odgovori: "Zar nisi čuo mladiću kako ti taj korov govori da je on domaćin na njivi? Znaš li ti ko je korov posijao? A taj luk je došljak, on do juče nije bio tu. I korov ne želi da luk kao takav tu raste, jer on je došljak, nije odavde!“
Eto, i mi smo u jednoj takvoj situaciji. Naša njiva je dunjaluk, a korova, koji nam sisaju sok imana, ima svugdje oko nas! I da bi mi mogli normalno da odrastemo moramo imati nekoga ko će se brinuti i okopavati našu njivu, da bi luk mogao normalno da raste. Ne budeš li dozvolio da oko tebe tvoj mentor radi i čupa korov, otići ćeš nepismen na "onaj“ svijet! Kao što sam rekao, čovjek mora da se žrtvuje i da reklamira islam kakav jeste, a ne kakav se opisuje u raznim medijima. Poslanik a.s., je rekao: "Najdraža vjera Allahu je čistoća u ljubavi (misli se na fizičku i duhovnu čistoću) i tolerancija.“
Znači, nema posvećivanja ljubavi nekom drugom osim Allahu dž.š., jer nam je On sve to dao, što mi volimo i čemu pridajemo važnost. I to smo sve džaba dobili! I tolerancija. Znači, da budemo širokogrudni, oni koji praštaju i koji su blagi. Zapitajmo se zašto Poslanik a.s., nije rekao koja je vjera u pitanju. Zato što sigurno ima među muslimanima onih koji nisu tolerantni, koji neće ni bratu muslimanu da oproste, a kamoli nekom drugom! Uzmimo sebi za primjer kako je Poslanik a.s., oprostio onom židovu koji mu je svaki dan ostavljao izmet pred vratima! U Meki su na njega bacali utrobu od životinja! I mi to sve uzimamo za primjer, ali nikako da se po tome ponašamo.  Vjera islam je ta koja gleda samo dobru stranu kod osobe. Svaki musliman mora da bude svjestan da je Allah dž.š., sjeme dobrote smjestio u svakoj osobi, samo što je ono zatrpano blatom života. Dakle okoline koja ga okružuje i sistem u kojem je živio itd.
Mnogi ljudi drugih vjera jedva čekaju da razgovaraju o islamu. Evo, juče sam razgovarao sa jednom Slovenkom. Došla ovdje, na Vratnik u džamiju. Kad smo pričali o Allahu dž.š. i o vjeri ona je plakala! Zašto? Jer je duša zasićena dunjalukom!
Ne zna omladina više kud bi i zato je pravi izlaz u islamu. Interesantno, što jedni više islam napadaju – muslimani teroristi, ovakvi-onakvi – drugi se sve više vraćaju islamu. Štaviše, islamu se vraćaju ljudi koji su nešto postigli, koji su nešto napisali, ljudi koji razmišljaju, koji su cijenjeni u društvu, tj. elita! Imam običaj svakom kazati da je islam njegova izgubljena stvar. 
Zato što se mnogi zgroze čim čuju riječ islam ili tesavuf ili vehabizam ja se često našalim, pa kažem: "Eto, od danas ćemo islam zvati iman!“ Jednom me je upitala jedna osoba druge vjere: "A koja je to vaša vjera?“ Ja joj kažem: "Iman!“ Pa ona upita šta to znači, a ja joj velim da to znači da ja njoj više želim nego sebi! A ona će: "Ah, kako je to divno!“
Žalosno je kako mi zbog drugih ljudi nećemo da dođemo do ljepote i do vječnog rahatluka. Svi ćemo mi biti pitani da li smo svojim ličnim primjerom nekoga otjerali od vjere i da li smo prikazivali pravu sliku islama! Zapamtimo, svi oni koji ne vole vjeru su oni koji vole da udovoljavaju svojim strastima. Islam je ljepota! I mnogi jedva čekaju da tu ljepotu osjete. Pogotovo oni koji su branili BiH, bez obzira koje vjere bili. Oni su vidjeli, a to im je najveći svjedok, da je među nama ostao onaj osjećaj – ja te cijenim, vjeruj ti u šta god hoćeš, samo nemoj nered činiti i smutnju širiti!
Ja se našalim, pa kažem vjeruj ako hoćeš i u semafor, samo kad budeš činio taj svoj ibadet nemoj stajati na trotoaru, jer ćeš ometati ljude u prolazu, i nemoj stajati na cesti, jer će te zgaziti auto! To jest, važno je da ne činiš nepravdu ljudima!
A naša je dužnost da dođemo do tih ljudi, da oni "sutra“ ne bi imali dokaz protiv nas, pa da kažu zašto im nismo rekli, zašto im nismo ponudili islam!
Oaza: Za kraj zamolili bismo Vas za poruku našoj omladini u dijaspori.
Hafiz Bugari: Meni su najslađe poruke Muhammeda a.s. Prenosi se da je on rekao: "Da izađem da izvršim potrebu svome bratu, da mu olakšam, da mu iziđem u susret, to je bolje nego da ostanem u svojoj džamiji, u itikafu dva mjeseca.“ Zamislite, dva mjeseca da se posveti Allahu dž.š., i to Poslanik a.s., i to u njegovoj džamiji! Možete misliti koji je to ibadet! A izići u susret bratu ili sestri je Allahu dž.š. draže od toga!
I drugi hadis u kojem se govori da je bolje da iziđete u susret svome bratu ili sestri nego da ostajete u vašim kućama da se naslađujete sa vašim ženama.
Nama je preokupacija danas gdje ćemo provesti godišnji odmor i kako ćemo sebi napraviti dobro raspoloženje, a trebalo bi da nam preokupacija bude samo to kako ćemo olakšati čovjeku da dođe do sebe. Da spozna svoje slabosti i da osjeti harmoniju i ljepotu u braku. To nama fali! Dakle, ako želimo istinski da se popravimo onda krenimo od sebe!
Pokušajmo da shvatimo dobro ovu bosansku izreku, koju često upotrebljavamo, pa kažemo: “Vala, ja ću dati sve od sebe da napreduje društvo ili džemat.“ Kažemo ja ću dati sve od sebe, a niko neće da sebe da! Ono, nije budala! Dat' će neko i sto hiljada eura, samo njega ne diraj! A Allah,dž.š., hoće da mi sebe damo. Kako su ashabi sve što su imali žrtvovali i ništa im nije bilo teško. Znali su otići i ne vraćati se petnaest godina! Ode on na zadatak, ode da širi ljubav i harmoniju među ljudima, jer mu je žao da gleda ljude kako se pate, da gleda brakove kako se raspadaju.
Iskoristimo to što nam je omogućeno i nemoj da radimo da bi samo sebe spominjali! Da zikir činimo samima sebi, kako imam običaj kazati. A bolje je da nam zikir čini Allah dž.š., i Njegovi meleci! Jer On je rekao u hadisu kudsi da će onog ko Ga bude spominjao u sebi On spominjati u Sebi. A onog ko Ga bude spominjao u društvu On će spominjati u još boljem društvu. Zamisli, gdje god dođeš ti reklamiraš Allahovu milost, mudrost, znanje i moć, a onda On tebe reklamira kod meleka!
Eto, toliko.
Selam svima u dijaspori! 
10.05.2011.

Dubai: Protjeran direktor škole zbog vrijeđanja Poslanika s.a.v.s.

AddThis Social Bookmark Button Osujećen pokušaj davanja mita u visini od 10
eura!

Direktor škole koju vodi Svjetska organizacija za obrazovanje (GEMS) u Dubaiu, otpušten je i protjeran iz škole zbog uvrijedljivih izjava u vezi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selem.

Njegove neprimjerne izjave izazvale su ljutnju muslimanskih prosvjetnih radnika koji su radili zajedno sa njim u školi.
Odjel za obrazovanje u Dubaiu pokrenuo je detaljnu istragu oko navoda da je direktor pomenute škole svojim izjavama vrijeđao Poslanika sallallahu alejhi ve selem, ali je Organizacija koja upravlja školom prije rezultata istrage direktoru dala otkaz i protjerala ga iz škole.

Profesori škole su optužili direktora da je tokom razgovora (intervju) sa profesorima koji su se prijavili na konkurs da bi radili kao profesori islamskih nauka javno pred njima govorio na pogrdan način o Poslaniku sallallahu alejhi ve selem, što je izazvalo oštre rekacije i ljutnju kod svih profesora.

10.05.2011.

U hiljadugodišnjem muslimansko-bošnjačkom gradu nova inicijativa za izgradnju spomenika artiljercima i snajperistima koji su pucali na Sarajlije

Neka odu na Markale, pa će vidjeti koliko je sugrađana srpske nacionalnosti ubijeno, kaže Behmen

Prijetnja kontroverznog predsjednika Saveza logoraša Republike Srpske (RS) Branislava Dukića da će, ukoliko Savez logoraša BiH u konclogoru Omarska kod Prijedora obilježi Dan logoraša BiH, na Dan ustanka u našoj zemlji, 27. jula, na Zlatištu iznad Sarajeva podići spomenik "stradalim Srbima" visok 36 metara, očekivano, izazvalo je ogorčenje slično onome prije tri godine, kada je prvi put testirana ova ideja.

Politička pozadina

Nije ni čudo, jer bi spomenik trebao biti udaljen samo nekoliko stotina metara zračne linije od centra grada, na mjestu odakle su tokom opsade grada artiljerijom i snajperima gađane Sarajlije! Kako su užasni zločini jučer obilježeni u Omarskoj, može se očekivati da će prijetnja i biti ostvarena.

Za razliku od 2008. godine, kada je, prema najavama, trebao biti visok 26 metara, Dukićev spomenik sada je 10 metara viši! S obzirom na to da je aktuelni predsjednik RS Milorad Dodik ranije najavio finansijsku podršku ovoj ideji, očito je da njeno obnavljanje ima sasvim jasnu političku pozadinu.

Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen kazao je za "Dnevni avaz" da spomenik na Zlatištu žele graditi "oni koji su ubijali građane Sarajeva", pa i one srpske nacionalnosti! Po njemu, nedopustivo je problematizirati Omarsku, koju smatra najvećim konclogorom na ovim prostorima poslije Jasenovca i Stare Gradiške.

- Neka odu na Markale i pogledaju ploču, pa će vidjeti koliko je naših sugrađana srpske nacionalnosti ubijeno. Njih su pobili ovi koji to sada žele obilježavati na Zlatištu. Neka okrenu bubanj, spomen-obilježje djeci ubijenoj u opkoljenom Sarajevu, pa će vidjeti 
koliko je naših mladih, nedužnih sugrađana srpske nacionalnosti stradalo. Ljudi koji su sve to radili nisu doživjeli katarzu. Teško je naći normalan život u BiH sve dok se to ne dogodi - kazao je Behmen. 



Ratni član Predsjedništva BiH Miro Lazović najavu izgradnje spomenika "srpskim žrtvama" smatra ponovnom provokacijom koja ima za cilj uzburkati ionako nestabilnu situaciju u našoj zemlji.

- Bolje je da Savez logoraša RS uvidi svu pogubnost Karadžićeve politike prema BiH i srpskom narodu. U pitanju je pokušaj da se falsificiraju historijski događaji i da se u isti koš stave velikosrpski ciljevi Karadžićeve politike i borba Armije RBiH za ovu državu. Ali to im neće uspjeti - mišljenja je Lazović.

Nadalje, sarajevski heroj Dževad Topić Topa, ratni komandant bataljona Vojne policije Armije BiH, vjeruje da je priča o spomeniku na Zlatištu stvar velikosrpske propagande.

- Mi nećemo dozvoliti da se gradi taj spomenik! To im neće proći. Ne bi to trebala dozvoliti ni ova država. Nažalost, država je danas tako slaba. Sa Zlatišta je napravljeno najveće zlo za Sarajevo i njegove građane. Zato i žele izjednačiti svoje zločine s našom časnom i herojskom borbom za svoje domove i državu BiH. Sve je to dobro smišljeno i usmjereno na ostvarenje političkih ciljeva - tvrdi Topić.

Medijski pritisak

Organizator otpora i komandant Vojne policije ARBiH Kerim Lučarević Doktor uvjeren je da se pravi medijski pritisak kako bi, na kraju, ispalo da je "Sarajevo napadalo, a oni se branili".

- To je poznata zamjena teza koja se plasira da bi se pokazalo da se ovdje vodio građanski rat, a Srbi ispali žrtve. Sve ovo ima korijene u priči o referendumu i težnjama da se izvrši disolucija RS. Naruku im ide i nereagiranje međunarodne zajednice - rekao je Lučarević.

Muhamed Šabanović, direktor Fondacije "Za istinu, pravdu i dostojanstvo", ne može se oteti utisku da je u pitanju čista provokacija i dio šire strategije. Patrioti, veli, moraju odgovoriti državotvorno i podići spomenike u svakom gradu BiH gdje su izvršeni zločini nad Bošnjacima i drugim patriotima.

Filipović: Nastavak terora nad građanima BiH

Akademik Muhamed Filipović kaže da je plan o postavljanju spomenika na Zlatištu
"nastavak terora nad građanima BiH koji se sistematski vodi sa srpske strane".

- Ovo je taktika da se iscrpi i onemogući svaki normalni tok razmišljanja. Onaj koji je izvršio agresiju nastavlja prijetnje i sistemsku psihološku agresiju na, prije svega, Bošnjake i sve građane BiH - istakao je akademik Filipović.

Spomenik ubicama 1.601 djeteta u Sarajevu

Autor više dokumentarnih filmova o ratnim događajima u BiH Avdo Huseinović iskreno vjeruje da građani i branioci Sarajeva neće dozvoliti postavljanje spomenika na Zlatišu.

- Ako se to desi, bit će to jedinstveni spomenik ubicama 1.601 djeteta opkoljenog Sarajeva i ukupno 12 hiljada građana Sarajeva. To će biti spomenik teroristima i zločincima koji su u opsadi držali ovaj grad. Mislim da je to dio političke strategije - rekao je Huseinović.

OHR: Nedopustiva iniciranja međuetničke napetosti

Komentirajući ponovne najave podizanja spomenika na Zlatištu, portparol OHR-a Ljiljana Radetić izjavila je za "Avaz" da sve institucije u BiH, uključujući institucije političkog, vjerskog i građanskog društva, trebaju raditi na pomirenju.

- Razočaravajuće je to da udruženjima poginulih i nestalih lica nedostaje razumijevanja za međusobna stradanja. Jasno je da se mnogo više može učiniti u procesu traženja i identifikovanja poginulih i nestalih lica kada bi se udruženja međusobno pomagala u tom procesu. Vjerski simboli se ne smiju koristiti kako bi se namjerno inicirala međuetnička napetost - rekla je Radetić.

08.05.2011.

Veliki predznaci Sudnjeg dana

PRVO: Redoslijed događanja velikih predznaka Sudnjeg dana


Nisam našao jasan tekst koji bi precizirao redoslijed događanja velikih predznaka Sudnjeg dana. Oni se spominju u hadisima zajedno bez redoslijeda. Njihovo spominjanje po redu ne obavezuje i njihovo događanje po spomenutom redoslijedu. Vezani su veznikom vav (و) a on ne obavezuje redoslijed.
Tekstovi u redoslijedu se razlikuju jedan od drugog.
Kako bi to bilo jasnije navešću primjer nekih od tih hadisa koji spominju sve velike predznake Sudnjeg dana ili neke od njih:
1.Bilježi Imam Ahmed od Huzejfe bin Usejd el Gaffarija r.a. da je rekao: Došao nam je Resulullah savs a mi smo se prisjećali. Rekao je: Čega se sjećate? Odgovorili smo: Sudnjeg dana. Rekao je: Doista neće nastupiti dok ne vidite prije njega deset znakova,- pa je spomenuo: Dim, Dedždžala, životinju, izlazak sunca sa zapada, spuštanje Isaa sina Merjeminog, Je'džudž i Me'džudž, tri pomračenja: pomračenje sa istoka, pomračenje sa zapada i pomračenje na Arapskom poluotoku, a posljednji od njih je vatra iz Jemena koja će tjerati ljude njihovom mahšeru ( okupljanju ).
Muslim bilježi ovaj hadis od Huzejfe bin Usejda sa drugom izjavom u kojoj stoji: Doista Sudnji dan neće nastupiti dok se ne desi deset znakova: pomračenje sa istoka, pomračenje sa zapada, pomračenje na Arapskom poluotoku, Dim, Dedždžal, životinja iz zemlje, Je'džudž i Me'džudž, izlazak sunca sa zapada i vatra iz dubine Adena koja će goniti ljude.
U drugoj predaji stoji: A deseti je silazak Isaa sina Merjeminog.
Ovo je jedan hadis od istog prenosioca ( ravije ) u kojem se redoslijed razlikuje.
2.Bilježi muslim od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao: Požurite sa dobrim djelima prije nego se dogodi šestoro: izlazak sunca sa zapada, ili Dim, ili Dedždžal, ili životinja ili ono što se tiče posebno vas ili ono što se tiče svih vas.
Muslim bilježi ovaj hadis od Ebu Hurejre ali i sa drugim riječima: Požurite sa poslovima prije nego se dogodi šestoro: Dedždžal i duhan (dim) i životinja iz zemlje i izlazak sunca sa zapada i ono što se tiče svih vas i ono što se tiče isključivi svakog pojedinca.
I ovaj hadis je također još jedan hadis od istog prenosioca sa različitm redoslijedom predznaka, kao i sa različitim veznikom (او )-ili, (و )-i, a ni jedan od njih ne upućuje na redoslijed.
Ono što je moguće je spoznaja nekih od predznaka putem događanja jednih neposredno nakon drugih kao što se spominje u nekim predajama. Takav je i hadis Nevvas bin Sem'ana kojeg ćemo spomenuti kasnije inšaallah, u tom hadisu se spominju neki znakovi po redoslijedu događanja. Tako se prvo spominje izlazak Dedždžala pred ljude, zatim silazak Isa a.s. koji će ga ubiti, zatim pojava Je'džudža i Me'džudža u vremenu Isa a.s. i spominjanje njegove dove za njihovo uništenje.
Također se spominje u pojedinim predajama da je prvi predznak taj i taj, u nekim da je posljednji taj i taj, pa i pored toga postoji oprečnost među ulemom koji je prvi i to još od vremena ashaba r.a.
Tako Ahmed i Muslim bilježe od Ebu Zurre: Sjedili su kod Mervan bin Hakema trojica muslimana, pa su ga čuli kako veli da je prvi znak pojava Dedždžala. Na to je Abdullah bin Omer r.a.rekao: To što je rekao Mervan nije ništa. Čuo sam Resulullaha savs da je rekao: Doista je prvi predznak izlazak sunca sa zapada i izlazak životinje na ljude u jutarnjem vremenu. Koje god od ovo dvoje se prije dogodi, neposredno poslije toga će se dogoditi i drugo.
Ovo je Muslimova verzija.
Imam Ahmed dodaje u svojoj predaji: Rekao je Abdullah - a čitao je knjige- mislim da će se prvo desiti izlazak sunca sa zapada.
Da, spojio je Hafiz Ibn Hadžer između početka sa Dedždžalom i početka sa izlaskom sunca sa zapada, pa kaže: Ono što preovladava, na osnovu ukupnih predaja, je ta da je pojava Dedždžala prvi veliki znak koji će najaviti promjenu cjelokupnog stanja na većini zemlje. To će se završiti smrću Isa a.s.A izlazak sunca sa zapada je prvi veliki znak koji će najaviti promjene u višem (nebeskom) svijetu, a sve to će kulminirati Sudnjim danom. Možda se pojava životinje dogodi onog dana kada sunce izađe sa zapada.
Potom kaže: Mudrost je u tome da se sa izlaskom sunca sa zapada zatvaraju vrata pokajanja (tevbe), pa će izaći životinja koja će raspoznavati vjernike od nevjernika upotpunjavajući tako zatvaranje vrata pokajanja. A prvi znak početka Smaka ja vatra koja će tjerati ljude.
Hafiz Ibn Kesir smatra da je izlazak životinje prvi veliki neuobičajeni znak zemlje. Doista životinja koja razgovara sa ljudima, razlikuje vjernika od nevjernika je događaj stran uobičajenim normama.
A što se tiče izlaska sunca sa zapada, to je događaj vrlo očit, stoga je on prvi znak nebesa.
Pojava Dedždžala, silazak Isa a.s. sa neba, izlazak Je'džudža i Me'džudža, doista oni iako će se pojaviti prije izlaska sunca sa zapada i prije životinje oni su ipak ljudi. Njihova vidljivost, njihov primjer je normalna pojava za razliku od pojave životinje, izlaska sunca sa zapada koji su neuobičajeni.
Komentar Ibn Hadžera je superiorniji stoga što pojava Dedždžala u smislu ljudskog bića nije znak, nego je čudno stanje u kojem se on pojavljuje. Ljudsko biće a pored toga moćno da naredi nebesima kišu od koje će zemlja izniknut, biće s kojim je toliko i toliko onoga što nije uobičajeno, kao što će o tome biti riječi prilikom spominjanja Dedždžala.
Dedždžal je, u stvari, prvi neuobičajeni znak zemlje.
Tibi kaže: Znakovi su predznaci Sudnjeg dana koji ukazuju na njegovu blizinu i dešavanje.Od prvih je: Dedždžal, silazak Isaa a.s. , Je'džudž i Me'džudž i pomračenje. Od drugih je: dim, izlazak sunca sa zapada, pojava životinje i vatra koja tjera ljude.
Ovo je globalan redoslijed uzet iz jedne od skupine ajeta koji govore o njima, iako mi se ćini da Tibi vidi redoslijed znakova shodno onome kako je spomenuo u svakoj skupini. Ova njegova podjela je dobra i precizna. Doista ako izdvojimo predznake prve skupine o vrlo skorom Smaku vijeta, ono bi sadržavalo u sebi buđenje ljudi da se pokaju i vrate svom Gospodaru. Još se, dakle, nije desilo raspoznavanje vjernika od nevjernika. Prethodno sam spomenuo da predznaci iz prve skupine su poredani prema dešavanju. Dodao im je pomračenje što im svakako i odgovara.
Predznaci druge skupine upućuju na nastupanje Sudnjeg dana. Ljudi će se jasno raspoznavati na vjernike i nevjernike, kao što će sa pojavom dima vjernike zahvatiti oblik prehlade a nevjernici će napuhani biti. Potom će izaći sunce sa zapada i vrata pokajanja će se zaključati. Nevjernicima tada njihov iman neće koristiti a ni pokajanje onima koji se budu kajali. Pojaviće se životinja koja će raspoznavati ljude. Prepoznaće nevjernike od vjernika, biće blaga prema vjernicima a uništavaće nevjernike, o čemu ćemo kasnije govoriti. Posljednja će biti vatra koja će ljude tjerati.
U redoslijedu velikih predznaka Sudnjeg dana sam slijedio Tibijev redoslijed događanja jer mi se čini najtačnijim - a Allah dž.š. najbolje zna.
Prije spominjanja ovih deset velikih predznaka Sudnjeg dana govorio sam o Mehdiji jer će im on prethoditi. On je taj oko koga će se okupiti vjernici u borbi protiv Dedždžala,potom će sići Isa a.s. i klanjati za njim, o čemu ćemo inšaallah govoriti.
DRUGO: Neposredno smjenjivanje velikih predznaka jednih za drugim


Kad se dogodi prvi veliki predznak Sudnjeg dana odmah će ga slijediti drugi, poput bisera na ogrlici.
Taberani u Evsatu bilježi od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao: Dolaziće predznaci jedan za drugim kao biseri nanizani.
Ahmed bilježi od Abdullah ibn Amra da je Resulullah savs rekao: Predznaci su biseri nanizani na koncu, kad konac pukne raspu se jedan za drugim.
Čini mi se, a Allah dž.š. najbolje zna, da je ovdje riječ o velikim predznacima Sudnjeg dana. Hadis jasno ukazuje na jako veliku blizinu njihovog događanja.
Ovom u prilog je i već spomenuto o velikim predznacima Sudnjeg dana kako će se u vrlo kratkom vremenskom razdoblju smjenjivati pa će prvi od njih poslije Mehdije biti Dedždžal, pa silazak Isa a.s. da ga ubije, pa pojava Je'džudža i Me'džudža i Isaova a.s. dova protiv njih pa će ih Allah dž.š. uništiti a Isa a.s. reći: Po onome što mi je Allah dž.š. obećao,ako tako bude, doista je sad Sudnji dan kao trudnica koja je prenijela preko roka, njena porodica ne zna kad će biti iznenađeni njenim porodom, noću ili danju.
Ovo je dokaz vrlo velike blizine Sudnjeg dana. Između smrti Isa a.s. i Sudnjeg dana će se dogoditi neki od velikih predznaka kao što su: izlazak sunca sa zapada, pojava životinje, dima, vatre koja će tjerati ljude. Sve to će se dogoditi u vrlo kratkom periodu uoči samog Sudnjeg dana. Njihov primjer je primjer ogrlice prekinute niti, a Allah dž.š. najbolje zna.
Našao sam potvrdu onom što sam rekao u riječima Ibn Hadžera: Utvrđeno je da su veliki predznaci poput niti konca, kad nit pukne biseri se brzo raspu, a tako je i kod Ahmeda.


Prva studija: Mehdija


Na kraju vremena će se pojaviti čovjek iz Ehlul bejta (porodice Poslanikove savs) sa kojim će Allah dž.š. potpomoći svoju vjeru. Vladaće sedam godina. Ispuniće zemlju pravdom nakon što je bila ispunjena zlobom i tiranijom. Ummet će živjeti u blagostanju kakvom nikad ranije nije živio. Plodovi zemlje će bujati a kiša padati, imaće se neograničeni imetak.
Ibn Kesir kaže: Plodova u tom vremenu će biti mnogo, usjeva u izobilju, imetka puno, vladaće osvajač, vjera će biti postojna, neprijatelj ponižen a dobra u njegovom vremenu neprestana.

Njegovo ime i opis

Ovaj čovjek će se zvati kao i Resulullah savs, a i otac će mu se zvati kao i otac Poslanika savs tako da će mu biti ime Muhammed ili Ahmed sin Abdullahov. Porijeklo će voditi iz potomstva Fatime r.a. kćerke Resulullahove savs, odnosno od sina Hasan bin Alija.
Ibn Kesir o Mehdiji kaže: Mehdija je Muhammed bin Abdullah el Alevi el Fatimi el Haseni r.a.
Spominje se u njegovom opisu: Proćelava čela, povijena nosa.

Mjesto pojavljivanja

Pojaviće se sa istoka. Bilježi se u hadisu Sevbana r.a. kako je Resulullah savs rekao: Boriće se za vaše blago trojica, svi sinovi halifini, potom neće pripasti nijednom od njih. Zatim će se pojaviti crni bajraci iz pravca istoka, pa će vas nezapamćeno pobiti...(potom je spomenuo nešto što nisam zapamtio, pa je rekao pa kada ga vidite dajte mu prisegu. Učinite to makar klizeći po snijegu. Doista će to biti Allahov halifa Mehdija.
Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, veli: Pomenuto blago u ovom kontekstu je blago Kabe. Za njega će se boriti sinovi trojice halifa. To će se dogoditi na kraju vremena prije pojave Mehdije. Doći će iz istočnih zemalja a ne iz Sevdab Samra kako to pretpostavljaju neupućene Šije, tvrdeći da je on sada tamo. Oni čekaju njegov dolazak na kraju vremena. Doista je ovo vrsta buncanja, dokaz velike zaostalosti, nagovor šejtana. Nikakvog dokaza ili argumenta o ovakvim tvrdnjama ne nalazimo u Kur'anu, Sunnetu, ispravnom rezonu niti u analogiji.
Dalje kaže: Podržavaće ga i pomagati ljudi istoka. Uspostavljaće njegovu vladavinu, i jačati njegove temelje. Njihovi bajraci će također biti crni. Poznato je da je i zastava Resulullaha savs bila crna i zvala se El Ukab - crni orao.
Do riječi: Želi se reći da će hvaljeni i obećani Mehdija na kraju vremena se pojaviti sa istoka, da će mu pristupiti kod Kabe, kao što na to upućuju određeni hadisi.

Dokazi iz Sunneta o njegovom dolasku

Zabilježeni su vjerodostojni hadisi o njegovom dolasku. Neki od njih kao jasan tekst o Mehdiji a neki kao spomen njegovih određenih svojstava. Ovdje ću spomenuti neke od tih hadisa kao dovoljnu potvrdu dolaska Mehdije na kraju vremena kao jednog od predznaka Sudnjeg dana:
1.Od Ebu Seid el Hudrija r.a. se prenosi da je Resulullah savs rekao: Pojaviće se na kraju mog ummeta Mehdija. Allah će ga napojiti kišom, zemlja će dati plodove a imetak samo dobro, umnožiće se stoka, uzvisiće se ummet, živjeće sedam ili osam (misli se na godine).
2. Također od Ebu Seid el Hudrija se prenosi da je Resulullah savs rekao: Obradovaće vas Mehdija. Biće poslan u vremenu velikih raskola i zemljotresa. Ispuniće zemlju poštenjem i pravdom kao što je bila ispunjena zlom i nepravdom. Sa njim će biti zadovoljni stanovnici i nebesa i zemlje. Imetak će pravo dijeliti. Čovjek upita: Kako pravo? Jednako među ljudima, odgovori.
Ispuniće Allah srca ummeta Muhammedovog savs bogatstvom, okružiti ih pravdom. Narediće glasniku da poviče: Treba li kome šta od imetka!? Neće se javiti niko osim jednog čovjeka, pa će mu reći: Idi kod čuvara blaga! Reći će čuvaru: Mehdija ti naređuje da mi dadneš blaga.Čuvar će mu reći: Požuri! Kad uzme čisto zlato pokajaće se i reći: Bio sam najpohlepniji iz ummeta Muhammeda savs. Zar meni nije dovoljno ono što i njima!? Vratiće blago ali ga niko neće htjeti i reći će mu sa: Mi nikad ne uzimamo ono što smo dali. Tako će biti sedam ili osam ili devet godina. Nakon toga u životu više neće biti dobra.
U rečenom je dokaz da će se nakon smrti Mehdije pojaviti veliko zlo i iskušenje.
3.Od Alije r.a. se prenosi kako je Resulullah savs rekao: Mehdija je iz naše porodice, Allah će mu dati boljitak u jednoj noći.
Ibn Kesir kaže: Allah će mu oprostiti, pomoći ga, nadahnuti i voditi, nakon što nije bio takvim.
4.Prenoi se od Ebu Seid el Hudrija r.a. da je Resulullah savs rekao: Mehdija je od mene, proćelava čela, iskrivljenog nosa. Ispuniće zemlju dobrom i pravdom kao što je bila puna zla i nepravde, vladaće sedam godina.
5. Od Ummu Seleme se prenosi da je čula Resulullaha savs kad je rekao: Mehdija je iz moje porodice, od djece Fatimine.
6. Od Džabira r.a se prenosi da je Resulullah savs rekao: Doći će Isa sin Merjemin, njihov vođa Mehdija će reći: De, klanjaj nam! Isa a.s će reći: Ne, vi ste vođe jedni drugima, time je Allah počasrio ovaj ummet.
7. Od Ebu Seid el Hudrija r.a. se prenosi da je Resulullah savs rekao: Od nas je onaj za kojim će klanjati Isa sin Merjemin.
8. Abdullah ibn Mes'ud r.a. prenosi da je Resulullah savs rekao: Neće otići ili neće završiti dunjaluk dok Arapima ne zavlada čovjek iz mog potomstva. Ime će mu se podudarati sa mojim imenom. A u drugoj predaji stoji : Njegovo ime će biti isto kao i moje a i ime njegovog oca će biti isto kao ime mog oca.

Neki od hadisa iz Dva sahiha (Buharija i Muslim) o Mehdiji

1. Od Ebu Hurejre se bilježi da je Resulullah savs rekao: Kako li će vam biti kada među vas siđe Isa sin Merjemin a predvodnik vaš bude jedan od vas.
2. Od Džabira r.a. se prenosi da je čuo Resulullaha savs: Neprestano će se skupina iz mog ummeta boriti za istinu do Sudnjeg dana. Pa reče: Sići će Isa sin Merjemin a njihov vođa će reći: Dođi, klanjaj nam. Pa će mu reći: Ne, zaista su jedni od vas vođe drugima. To je Allahova počast prema ovom ummetu.
3. Od Džabira r.a. se prenosi da je Resulullah savs rekao: Biće na kraju mog ummeta čovjek koji će dijeliti nebrojeno blago.
Džabir r.a., jedan od prenosilaca hadisa veli: Rekao sam Ubu Nedri i Ebu Alau : Šta mislite je li to Omer ibn Abdulaziz? Rekli su: Ne.
Ovi hadisi, zabilježeni u Dva sahiha upućuju na slijedeće:
PRVO: Prilikom silaska Isaa sina Merjemina na zemlju muslimanima će upravljati jedan od njih (muslimana).
DRUGO: Prisustvo njihovog vođe na namazu i njegovo predvođenje tog namaza kao imam, te njegov zahtjev Isau a.s. da im kao imam klanja upućuje na ispravnost ovog vođe i njegovu upućenost. Iako se u hadisu ne imenuje Mehdija, hadisi ukazuju na svojstva dobrog čovjeka i imama muslimana toga vremena. U Sunenima i Musnedima je komentar hadisa Dva sahiha i dokaz da se taj dobri čovjek zove: Muhammed sin Abdullahov, zvani Mehdija. A sunet komentariše jedan drugog.
Od hadisa koji upućuju na to je i hadis koji bilježi Haris ibn Ebi Usame od Džabira r.a. da je Resulullah savs rekao: Sići će Isa sin Merjemin i reći će mu njihov vođa Mehdija ...
To upućuje da je spomenuti vođa u Muslimovom Sahihu koji traži od Isaa a.s. da im klanja kao imam, on je Mehdija.
Šejh Sadik Hasan u svom djelu El Iza'a je spomenuo veliki broj hadisa o Mehdiji, zaključio ga hadisom Džabira r.a. u Muslimovom Sahihu, a potom rekao: Ne spominje se u njemu Mehdija, ali ovaj i drugi hadisi se mogu odnositi jedino na Mehdiju Očekivanog, i na to upućuju mnogi spomenuti dokazi.

Tevatur hadisa o Mehdiji

Ono što sam prethodno spomenuo od hadisa o Mehdiji i ono što nisam spomenuo iz bojazni od preopširnosti upućuje na očitu neupitnost ovih hadisa o čemu jasno govore pojedini imami i ulema. Ovdje ću spomenuti neka od njihovih mišljenja:
1. Hafiz Ebul Hasen el Abiri kaže: Izobilje vijesti su izrečene o Mehdiji od Resulullaha savs: potjecaće iz njegove porodice, vladaće sedam godina, ispuniće zemlju pravdom, sići će Isa a.s. i pomoći mu u ubistvu Dedždžala, predvodiće ovaj umet u namazu a za njim će klanjati Isa a.s.
2.Muhammed el Berezendži u svom djelu El Iša'a li ešrati ssema' kaže: Treće poglavlje o velikim predznacima Sudnjeg dana i neposrednim nagovještajima Sudnjeg dana je opširno. Od njih je i Mehdija. Zapravo, on je prvi od njih. Znaj da spomenute hadise o njemu, uprkos razlikama u predajama, gotovo ne možemo ni pobrojati.
Potom kaže: Saznao si da hadisi o postojanju i dolasku Mehdije na kraju vremenu dostižu stepen prenesenog tevatura (neupitnosti). Biće potomak Poslanika savs i od djece Fatimine r.a. Negirati ga nema nikakvog značenja.
3. Učenjak Muhammed es Sefarini kaže: Brojne su predaje o Mehdijinom dolasku. Te predaje su dostigle stepen tevatura, raširile se među učenjacima suneta i ubrajaju se u jedno od ubjeđenja (akida).
Potom je spomenuo skupinu hadisa o Mehdiji kao i imena pojedinih ashaba koji ih bilježe, pa kaže: Brojne su predaje od ashaba, tabi'ina, onih poslije njih, i one zajedno čine nepobitnu znanstvenu cjelinu. Vjerovati u dolazak Mehdije je obaveza (vadžib) kao što je to utvrđeno kod učenih i zapisano u ubjeđenju Ehli sunneta.
4. Ševkani kaže:Hadisa o dolasku Mehdije Očekivanog ima pedeset.Neki od njih su sahih ili hasen ili slabi ili izmišljeni. Nema sumnje da se radi o tevaturu.Stručnjaci su složni da se i za manji broj hadisa o nečemu kaže o tevaturu.A što se tiče predaja od ashaba o Mehdiji i njih je također mnogo i imaju propis ref'a(uzdizanje predaje do Poslanika savs.) A zna se da u takvim situacijama nije dozvoljen idžtihad(mišljenje)o ashaba o tome.
5.Sadik Hasan kaže:Hadisa o Mehdiji ima mnogo,uprlos različitosti u predajama.Oni dostižu stepen tevatura.Zabilježeni su u Sunenima,Mu'adžemima,Musnedima.
6.Muhammed ibn Dža'fer el Kitabi kaže: Rezultat svega je u tome da su hadisi o Mehdiji Očekivanom mutevatir kao i predaje o Dedždžalu i silasku Isaa sina Merjeminog.

Učenjaci koji su napisali knjige o Mehdiji

Pored poznatih hadiskih djela kao što su četiri Sunena, Musneda Ahmeda, Bezzara, Ebu Ja'le, Haris ibn Ebi Usame, Mustedreka Hakimovog, Musannefa ibn Ebi Šejbe, Sahiha ibn Huzajme i drugih napisanih djela u kojima se spominju hadisi o Mehdiji, grupa alima je napisala posebna djela o Mehdiji. U tim djelima je spomenut veliki broj predaja o njemu, najpoznatija od njih su slijedeća:
1.Džemal Hafiz Ebu Bekr ibn Ebi Hejseme, hadisi o Mehdiji, kao što spominje Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi, prenoseći to od Es Suhejlija.
2. Sujuti je napisao djelo: El Urful Verdij fi Ahbaril Mehdi, koji je štampan u djelu El Hulva lil Fetava.
3. Spominje Hafiz ibn Kesir u svom djelu En Nihaje el Fitenu vel Melahimu da je posebno djelo napisao o Mehdiji.
4.Ali el Mutteki el Hindi je napisao posebnu studiju o Mehdiji.
5. Ibn Hadžer el Mekki je napisao djelo koje je nazvao: El Kavlul Muhtesar fi Alamatil Mehdil Muntazar.
6.Mula Ali el Kari je napisao djelo: El Mešrebul Verdi fi Mezhebil Mehdi.
7. El Mer'i ibn Jusuf el Hanbeli je napisao djelo: Fevaidul Fikr fi Zuhuril Muntazar.
8. Ševkani je napisao: Et Tevdihu fi Tevaturi ma dža'e fil Mehdil Muntazari ved Dedždžali vel Mesih.
9. Siddik Hasen kaže: Učenjak Muhammed ibn Ismail, jemenski emir (vladar) je sakupio neoborive hadise koji govore o dolasku Mehdije iz potomstva Muhammeda savs na kraju vremena.

Oni koji negiraju hadise o Mehdiji i odgovor njima

Ranije sam spomenuo skupinu vjerodostojnih hadisa koji nepobitno upućuju na pojavu Mehdije na kraju vremena, Mehdije, vladara pravednog i imama pravičnog. Prenio sam riječi uleme koji kao potvrdu tevaturu hadisa o Mehdiji, kao i neka pisana djela o tome. Ono što istinski žalosti je grupa pisaca koji su se pojavili u savremenom dobu a koji niječu dolazak Mehdije. Hadise o Mehdiji opisuju proturiječnošću i nepostojanošću. Mehdija, po njima, nije ništa drugo do izmišljena Šijska legenda koja se kasnije uvukla u Sunijske knjige.
Pojedini od ovih pisaca su pod uticajem onog što se pročulo od historičara Ibn Halduna o slabosti hadisa o Mehdiji. Iako Ibn Haldun nije kompetentan za ovu oblast u ocjeni slabosti ili jačine hadisa. Odbacio je mnoge predaje: Ovo je grupa hadisa koje su zabilježili imami Sunneta o Mehdiji i njegovom dolasku na kraju vremena a ti hadisi - kao što si vidio - nisu čvrsti pred kritikom osim malo ili manje od malo njih.
Kažemo: Kad bi samo jedan hadis bio vjerodostojan, bio bi dovoljan neoboriv dokaz o Mehdiji, a kamo li ako se radi o hadisima tačnim i brojnim (tevatur).
Odgovarajući Ibn Haldunu, šejh Ahmed eš Šakir kaže: Doista Ibn Haldun nije dobro proučio pravilo učenjaka hadisa: ravija je pouzdan dok se ne dokaže suprotno, jer da je to rpočitao i razumio ne bi rekao to što je rekao. Možda je i pročitao i znao ali je htio oslabiti te hadise povodeći se za političkim mišljenjem svoga vremena.
Potom je pojasnio da su pisanja Ibn Halduna o Mehdiji prepuna grešaka o imenima ljudi i spominjanju mahana. Pravdao ga je mogućim greškama onih koji su prepisivali njegovo djelo, ili ga korigovali, a Allah dž.š.najbolje zna.
U želji da bude kratko, ovdje ću spomenuti ono što je rekao Šejh Muhammed Rešid Rida o Mehdiji,kao obrazac drugima koji također poriču hadise o Mehdiji:
Kaže, Allah mu se smilovao;Što se tiče oprečnosti u hadisima o Mehdiji ona je jača i jasnija, pomirenje među predajama je lakše, mada je više onih koji je negiraju, a time sumnja u njih očitija. Stoga Dva šejha nijednu predaju o njemu ne bilježe u Dva Sahiha. Ti hadisi su bili najveći povod nereda i kušnje islamskih naroda.
Potom je spomenuo po njegovim pretpostavkama, primjer kontradiktornosti hadisa o Mehdiji a od najpoznatijih su: Najpoznatije predaje kod Sunija o njegovom imenu i imenu njegovog oca kažu da se zove Muhammed ibn Abdullah a u predaji: Ahmed ibn Abdullah. Šije Imamije su jednoglasni da je riječ o Muhammed ibn Hasan el Askeriju a oni su jedanaesti i dvanaesti njihovi imami nepogrješivi kojima su dali nadimak: Nepobitan dokaz, Postojan, Očekivani... Kajsanije tvrde da je Mehdija ustvari Muhammed ibn el Hanefi, da je živ i boravi na brdu Ridva ...
Kaže: Poznatog je porijekla: od Alije, od Fatime, od djece Hasanove a po nekim predajama od djece Husejnove shodno mišljenju Šija Imamija, postoje i brojni hadisi jasni da je od djece Abbasove.
Potom spominje mnoštvo Israilijata koji su ušli u hadiska djela: Doita je pristrasnost Aliji, Abbasu, Perziji dala veliki doprinos izmišljanju ovih hadisa. Svaka skupina tvrdi da će poticati od njih. Židovi i Perzijanci su plasirali ove predaje sa ciljem omamljivanja muslimana, kako bi se oni oslonili na leđa Mehdiji sa kojim će Allah dž.š. pomoći vjeru i proširiti pravednost na sve svjetove.
Na ono što je rekao Šejh Rešid Rida se odgovara riječima: Predaje o pojavi Mehdije su vjerodostojne i mutevatir, spomenuo sam skupinu hadisa i učenjaka koji jasno kažu o njihovoj tačnosti i brojnosti.
A što se tiče tvrdnje kako Dva šejha ne bilježe nijedan hadis o Mehdiji, odgovarako: Ne nalazi se sav Sunnet zapisan samo kod Dva šejha. Naprotiv navode se brojni vjerodostojni hadisi u drugim djelima: Sunenima, Musnedima, Mu'džemima.
Ibn Kesir kaže: Buharija i Muslim se nisu držali obaveze da sve što smatraju vjerodostojnim od Sunneta i zapišu. Verifikovali su hadise kojih nema u njihovim knjigama, kao što bilježi Tirmizija i drugi od Buharije da je rekao o vjerodostojnosti mnogih hadisa koji se ne nalaze kod njega, nego u Sunenima i drugdje.
A što se tiče navodnih Israilijata i Šijskih izmišljotina i pristrasnosti u hadisima - toga ima- ali hadiski učenjaci su objasnili nevjerodostojno od drugog napisali djela o apokrifnim hadisima, pojasnili slabe ravije, odredili precizna pravila u sudu o ljudima, tako da čak nijedan inovator i lažac nije ostao a da na njeg nisu ukazali. Tako je Allah dž.š. sačuvao Sunnet od igre podrugljivaca, iskrivljenja rušitelja, krivog prepisivanja besposličara. To je od Allahovog dž.š. čuvanja ove vjere.
Pa kada bi i bilo tu i tamo izmišljenih predaja o Mehdiji pristrasnosti radi to nas doista ne obavezuje da ostavljamo ono što je vjerodostojno o tome: spominjanje njegovog opisa, imena, imena njegovog oca. Ako bi čovjek odredio ličnost za Mehdiju a to bilo suprotno vjerodostojnim hadisima o tome, to ne bi rezultiralo nijekanjem onog Mehdije nagoviještenog u vjerodostojnim hadisima.
Potom Mehdiji ne treba niko da ga doziva. Allah dž.š. će ga pokazati kad bude htio. Ljudi će ga poznati po znakovima koji će upućivati na njega. A oprečnost predaja je rezultat patvorenih hadisa, a vjerodostojni hadisi nemaju nikakve oprečnosti u sebi, Allahu hvala.
Također, razlike među Šijama nisu validne. Pravedni sud je Kur'an i Sahih hadis. Šijske izmišljotine i nebuloze ne smiju biti stub odbacivanja pomenutog i tačnog od Resulullaha savs.
Učenjak Ibnul Kajjim o Mehdiji kaže: Šije Imamije kažu četvrto mišljenje, a to je: On je Muhammed bin Hasan el Askeri, Očekivani, potomak Husejna sina Alijinog a ne potomak Hasanov. Prisutan je u pojedinim oblastima. Nevidljiv. Naslijediće štap, zapečatiće svemir. Ušao je u brdo Serdab Samra prije više od pesto godina. Nakon toga ga oko nije vidjelo i nema nikakve vijesti niti traga o njemu. I oni ga svaki dan čekaju!! Na vratima Serdaba čeka osedlan konj. Dozivajući ga viču da izađe: O Pomagaču! Izađi naš Pomagaču! Potom se vraćaju skrhanih želja, neispunjenih. To su oni i njihov Mehdija!
Dobro neko reče:
Kolika je žalost za Serdab da je rodila onog
Kome vi govorite svojim neznanjem, o žalosti
Vaš razum je prekrila prašina i doista ste
Udvostručili vratove i obmanu.
Ovakvi su postali sramota i ruglo potomaka Ademovih, podsmijeh svih razumnih.

Hadis: Nema Mehdije osim Isaa sina Merjeminog, i odgovor na njega

Neki od onih koji negiraju hadise o Mehdiji se brane hadisom koga bilježi Ibn Madže i Hakim od ibn Enesa da je Resulullah savs rekao: Neprestano će se povećavati žestina i odstupanje u dunjaluku, škrtost kod ljudi. Sudnji dan će se dogoditi nad najgorim ljudima. I nema Mehdije osim Isaa sina Merjemina.
Odgovara im se da je ovaj hadis slab (daif) jer je riječ o Muhammed ibn Halid Džundiju. O njemu Zehebi kaže: Kaže El Ezdi: Nepriznatog hadisa. A Ebu Abdillah el Hakim kaže: Nepoznat. Rekao sam - Zehebi- hadis: Nema Mehdije osim Isaa sina Merjemina je nepriznat hadis, kojeg je uabilježio Ibn Madže.
Šejhul islam Ibn Tejmije veli: Ovo je slab hadis. Koristili su ga Ebu Muhammed ibn Velid el Bagdadi i drugi, a nije hadis koji bi trebalo uzimati. Bilježi ga i Ibn Madže od Junusa a on od Šafije a ovaj od čovjeka iz Jemena zvanog Muhammed ibn Halid el Džundij a on od onoga od koga nije dozvoljeno prenositi. I to se ne nalazi u Šafijinom Musnedu. Kaže se i da ga Šafija nije čuo od Džundija, a Junus od Šafije
O njemu Hafiz Ibn Hadžer kaže: Nepoznat.
Ibn Kesir se razlikuje po ovom pitanju pa kaže: Ovo je poznati (mešhur ) hadis od Muhammed ibn Halida el Džundija es Sem'anija el Muezzina, Šafijinog učitelja od koga hadise prenosi nekoliko prenosilaca. Nije on nepoznat kako to tvrdi Hakim, nego se od Ibn Me'ina bilježi da ga je ocijenio povjerljivim. Ali postoje prenosioci koji ovaj hadis prenose od njega a on od Eban ibn Ebi Ajaša a ovaj od Hasana Basrija (mursel hadis- ne doseže do Resulullaha savs). Sponinje naš šejh u djelu Tehzib da su neki vidjeli Šafiju u snu kako im govori: Slagao je na mene Junus ibn Abdile'ala es Sudfi, nije to hadis od mene. Smatram da je Junus ibn Abdile'ala povjerljiv i ne može se degradirati na onovu sna. Ovaj hadis, na prvi pogled, se čini oprečnim hadisima koje smo spomenuli kao potvrdu postojanja Mehdije mimo Isa a.s. prije njegove pojave, što je izvjesnije a Allah zna najbolje ili poslije njegovog silaska. Međutim, kad dobro razmislimo, nema tu nikakve suprotnosti. Želi se reći da je prvi istinski Mehdija Isa a.s. a to ne spriječava postojanje još jednog Mehdije, a Allah dž.š.,opet, najbolje zna.
Ebu Abdillah el Kurtubi kaže: Moguće je da riječi: Nema Mehdije osim Isaa a.s. znače: Nema potpunog, nepogriješivog Mehdije osim Isaa, i time bi se pomirile predaje i uklonila kontradiktornost.
Smatram: Pretpostavka njegove utemeljenosti ne umanjuje snagu hadisa o postojanju Mehdije, hadisa koji su tačnijeg seneda od ovog o kojem se ulema razišla u njegovoj utemeljenosti, a Allah dž.š. najbolje zna.
DEDŽAL
Mjesto pojavljivanja Dedždžala

Doći će iz pravca isotka iz mjesta Horasan, od Židova Asbahana, potom će hodati zemljom. Neće ostaviti niti jedno mjesto a da u njega ne uđe, osim Mekke i Medine. U njih neće moći ući jer će ih meleki čuvati.
U spomenutom hadisu Fatime bint Kajs Resulullah savs o Dedždžalu kaže: Nije li on u moru Šama ili Jemena, ne nego je u pravcu istoka, on je u pravcu istoka (i pokaza rukom prema istoku).
Ebu Bekr es Siddik prenosi da je Resulullah savs rekao: Dedždžal će se pojaviti na istoku iz mjesta zvanog Horasan.
Od Enesa r.a. se prenosi da je Resulullah savs rekao: Dedždžal će se pojaviti iz asbehanskih židova, sa njim će biti sedamdeset hiljada židova.
Ibn Hadžer kaže: A što se tiče mjesta iz kojeg će se pojaviti to će sigurno biti sa istoka.
A Ibn Kesir kaže: Početak pojavljivanja će biti iz Asbehana iz mjesta zvanog Jehudijje (Židovsko).

Dedždžal neće ući u Mekku niti u Medinu

Dedždžalu je zabranjen ulaz u Mekku i Medinu kad se pojavi na kraju vremena. O tome postoje vjerodostojni hadisi. A u ostala mjesta će jedno po jedno ulaziti.
U hadisu Fatime bint Kajs stoji da je Dedždžal rekao: Izaći ću, hodaću zemljom, neće ostati nijedno mjesto a da u njega ne uđem u periodu od četrdeset noći, osim Mekke i Tajjibe, one su mi zabranjene. Kad god pokušam da uđem u jednu od njih dočekaće me melek sa oštrom sabljom i otjerati od njih. Na svakom prilazu će stajati melek koji će ih čuvati.
Pouzdano se zna da Dedždžal neće ući u četiri mesdžida: Mesdžidul Haram u Mekki, Mesdžidun Nebavi u Medini, Mesdžidut Tur i Mesdžidul Aksa.
Bilježi Imam Ahmed od Džunade ibn Ebi Umejje el Ezdija: Otišli smo ja i jedan od ensarija kod jednog od Resulullahovih savs ashaba i rekli mu: Kaži nam šta si od Resulullaha savs čuo o Dedždžalu ... (spomenuo je hadis i rekao): zaista će on boraviti na zemlji četrdeste sabaha, doći će na svaki izvor, neće se približiti četirima mesdžidima: Mesdžidul Harem u Mekki, Mesdžidun Nebevi u Medini, Mesdžidut Tur i Mesdžidul Aksa.
Ašto se tiče predaje u Dva sahiha po kojoj je Resulullah savs vidio kovrdžavog, niskog čovjeka, ćoravog desnog oka, naslonjenog na čovjekovo rame kako tavafi oko Kabe, pa upita ko je on. Rekoše mu da je on Mesih Dedždžal. Odgovor je kako se radi o zabrani ulaska Dedždžala u Meku i Medinu onda kad se pojavi ne kraju vremena. A Allah najbolje zna.

Dedždžalovi sljedbenici

Većina Dedždžalovih sljedbenika su Židovi, nearapi i tatari, mješavina rasa. Najvećim dijelom pustinjaci (seljaci) i žene.
Bilježi Muslim od Enes ibn Malika r.a. da je Resulullah savs rekao: Slijediće Dedždžala sedamdeset hiljada asbehanskih židova kao predvodnica.
A u Ahmedovoj predaji sedamdeset hiljada Tidžanaca.
A u spomenutom hadisu Ebu Bekra r.a.: Slijediće ga narod lica poput iskovanih štitova.
Ibn Kesir kaže: Očito je, a Allah najbolje zna, da se misli na turke, Dedždžalove pomoćnike.
Smatram da se to odnosi na nearape (e'adžem) opisane u hadisu Ebu Hurejre: Neće nastupiti Sudnji dan dok se ne sukobite sa Havzom i Keramom od nearapa: Crvenih lica, krivih noseva, sitnih očiju, lica poput iskovanih štitova, obuće od dlake.
A što se tiče toga da će najveći broj njegovih sljedbenika biti od beduina (seljaka) to je stoga što je neznanje uglavnom sa njima. Bilježi se u podušem hadisu Ebu Umame u kojem Resulullah savs kaže: Od smutnje Dedždžala će biti i njegove riječi čobanima: Ako ti oživim oca i majku, hoćeš li posvjedočiti da sam ti ja Gospodar? Hoću, reći će. Dva šejtana će se pojaviti u liku njegovog oca i majke i reći: Sine, slijedi ga, zaista je on tvoj Gospodar.
A žene, njihovo stanje je gore od stanja beduina zbog brzine potpadanja pod razne uticaje i zbog neznanja. U hadisu Ibn Omera r.a. se kaže: Doći će Dedždžal u dolinu žabokračine zvanu Merkanat. Najviše će pred njega izaći žena. Čak će čovjek otići kod supruge, majke, kćerke, sestre, tetke i svezati je konopcima plašeći se da ne izađu pred njega.

Dedždžalovo iskušenje (fitnet)

Iskušenje zvano Dedždžal je najveće iskušenje od vremena kad je Allah dž.š. stvorio Adema a.s. pa do dana Sudnjega. To stoga što će mu Allah dati veličanstvenu moć nadnaravnosti koja će zapanjiti i zateći razum.
Spominje se da će sa njim biti džennet i vatra. Njegov džennet je vatra a njegova vatra je džennet. Sa njim će biti rijeka vode, brdo hljeba, narediće nebu kišu pa će pasti, a zemlji bilje pa će niknuti, slijediće ga zemaljske riznice, putovaće zemljom strahovitom brzinom poput kišnog oblaka nošenog vjetrom... i druga neprirodna dešavanja.
O svemu tome govore vjerodostojni hadisi od kojih je i onaj koji bilježi Muslim od Huzejfe r.a. da je Resulullah savs rekao: Dedždžal je ćorav u lijevo oko, kovrdžave kose, sa njim je džennet i džehennem, njegova vatra je džennet a njegov džennet je vatra.
Također Muslim od Huzjfe bilježi da je Resulullah savs rekao: Znam ja šta će imati Dedždžal, imaće dvije rijeke koje teku, jednu bijelu a drugu rasplamsanu. Ko ugleda jednu od njih neka uđe u onu koju vidi kao vatru, neka se sagne, prodrma glavom i napije se, to je zaista hladna voda.
U hadisu Nevvas ibn Sem'ana u kojem se spominje Dedždžal, se prenosi da su ashabi rekli: Allahov Poslaniče, koliko će boraviti na zemlji? Četrdeset dana: dan kao godina, dan kao mjesec, dan kao sedmica, a ostali dani poput naših dana. Rekoše: Kojom brzinom će se kretati zemljom? Poput kišnog oblaka nošenog vjetrom, odgovori. Doći će među narod, pozvati ih i oni će mu povjerovati i odazvati mu se, narediće nebesima i kiša će pasti, narediće zemlji i niknuće bilje, vratiće im se stoka sa ispaše na kraju dana nahranjena i sa mnogo mlijeka. Potom će doći narodu i pozvati ih a oni će odbiti njegov poziv pa će on otići od njih. Postaće siromašni bez igdje ičega. Proći će pored ruševine pa će joj reći: Izbaci svoju riznicu blaga pa će ga blago slijediti kao pčele roj. Potom će pozvati mladića punog mladalačke snage, udariće ga sabljom i prepoloviti na dva dijela. Onda će ga ponovo pozvati a on će doći ozarena i nasmijana lica.
U Buharijinoj predaji od Ebu Seid el Hudrija r.a. stoji da je ovaj čovjek kojeg će Dedždžal pogubiti od najboljih ili najbolji čovjek. Doći će pred Dedždžala iz Poslanikovog grada, Medine i reći mu: Svjedočim da si ti Dedždžal o kojem nas je obavijestio Resulullah savs. Dedždžal će reći: Kad bih ubio a potom oživio ovog čovjeka da li biste sumnjali u mene? Ne bismo, rekoše. Pa ga ubi a potom oživi a čovjek mu reče: Tako mi Allaha, sad mi je još jasnije ko si ti. Dedždžal će htjeti da ga ponovo ubije, ali neće to moći učiniti.
Spomenuli smo predaju Ibn Madže od Ebu Umame el Bahilija r.a. u kojoj Resulullah savs o Dedždžalu kaže: Od njegove smutnje je i to da će reći beduinima (seljacima): Kada bih oživio tvog oca i majku bi li posvjedočio da sam ti ja gospodar? Svakako da bih, reče. Pa će dva šejtana u liku oca i majke progovoriti: O sinko moj, slijedi ga, zaista je on tvoj gospodar.
Molimo Allaha dž.š. da nas pomogne, i utječemo mu se da nas sačuva od iskušenja.

Odgovor onima koji negiraju pojavu Dedždžala

Ono što smo spomenuli nedvojbeno ukazuje na pojavu Dedždžala na kraju vremena. On je stvarni čovjek. Allah dž.š. će mu dati šta bude htio od nesvakidašnjih velikih mogućnosti.
Ipak Šejh Muhammed Abduhu Dedždžala smatra simbolom izmišljotine, obmane i sramote, u tome ga je slijedio Šejh Ebu Ubejje smatrajući Dedždžala simbolom slabosti i neistine a ne stvarnim čovjekom. Ovakva tumačenja su odstupanja od jasnih hadisa bez bilo kakve utemeljenosti.
Pogledaj šta Šejh Ebu Ubejje kaže u komentaru hadisa o Dedždžalu: Razlike u predajama o mjestu i vremenu pojave Dedždžala, o tome da li je on Ibn Sajjad ili nije upućuju na to da se sa Dedždžalom željelo ukazati na rasprostranjenost i moć zla u mnogim mjestima na način koji je doprinijeo uspostavi i širenju smutnje u određenom vremenu. To je trajalo sve dok njegova snaga ne prestane a njegova žeravica se ugasi snagom istine, Allahovom riječju: Laž, zaista, nestaje.
On također veli: Nije li preče da se Dedždžal razumijeva kao simbol zla, zbunjenosti i gnusne laži ...
Odgovaramo na ove tvrdnje kako su hadisi jasni u tome da je Dedždžal čovjek tijelom i dušom. Ne postoji dokaz kako je on simbol izmišljotine, obmane i laži. U predajama nema razlika niti kontradiktornosti. Spomenuli smo vezu između tih predaja, pojasnio sam kako će se Dedždžal pojaviti iz Asbehana iz pravca Horasana, a sve to je iz pravca istoka, pojasnio sam šta je rečeno o Ibn Sajjadu i da li je on ili neko drugi Dedždžal. Spomenuo sam mišljenja učenjaka o tome.
Ako je to jasno, onda u predajama nema oprečnosti, ni o mjestu pojavljivanja niti o vremenu dolaska. Nema ničega što bi zahtijevalo ono čemu su njih dvojica otišla posebno ne sa svim onim osobinama na koje su upozorili hadisi koji bez nepotrebnog izlaska iz okvira upućuju da se radi o čovjeku od krvi i mesa.
Pored toga Ebu Ubejje pobija sam sebe komentarišući u Ibn Kesirovom djelu El fitenu vel melahimu Poslanikove riječi: Između očiju će mu pisati kafir, pročitaće ga svako ko prezire njegova djela ili pročitaće ga svaki mu'min. Ili Poslanikove riječi: Zapamtite dobro, niko od vas neće vidjeti svoga Gospodara dok ne umre - Ebu Ubejje to komentira ovako: Ovo jasno ukazuje na Dedždžalovu laž u pripisivanju božanstva sebi, Allah ga groznim učinio i upotpunio sviju srdžbu i prokletstvo nad njim.
On ovdje smatra Dedždžala stvarnim čovjekom koji tvrdi kako je on božanstvo i priziva srdžbu i prokletstvo nad njim, a na drugom mjestu negira mogućnost Dedždžala kao čovjeka, nego je on samo simbol zla i iskušenja!!
Nema sumnje da je ovo njegovo negiranje samog sebe.
Volio bih da se na one koji negiraju pojavu Dedždžala ne odnose Resulullahove savs riječi: Zaista će poslije vas biti ljudi koji će negirati kamenovanje (redžm), Dedždžala, šefa'at, kaburski azab i narod koji će izaći iz vatre nakon što odgori.
Spomenućemo natprirodnost Dedždžala, traženje zaštite od njegove smutnje i vijesti o njegovoj propasti, što sve skupa nepobitno ukazuje kako je on stvarna ličnost.

Dedždžalove natprirodnosti su stvarnost

Govoreći o njegovim iskušenjima, spomenuli smo neke od njegovih natprirodnosti. One su stvarnost a nikako iluzija ili izmišljotina kao što to tvrde pojedini učenjaci.
Ibn Kesir prenosi od Ibn Hazma i Tahavije kako su oni rekli da ono što je sa Dedždžalom nije stvarno.
Također od učitelja mu'tezila Ebu Ali el Džubbaija prenosi riječi: Nije dozvoljeno da to bude stvarnost jer bi se time mu'džize čarobnjaka izjednačile sa mu'džizama poslanika.
Poslije njih se pojavio Rešid Rida i negirao Dedždžalovu natprirodnost. Tvrdio je kako je to oprečno Allahovim dž.š. zakonitostima stvaranja. Tako govoreći o hadisima o Dedždžalu veli: Ono što je spomenuto od natprirodnosti potpuno sliči najvećim znakovima kojima je Allah pomogao najodabranije poslanike (ulul azm) ili ih čak i nadmašuje i time bacaju sumnju na njih kao što o tome kažu pojedini filozofi a muhaddisi to smatraju njihovom novotarijom. Jasno je kako je Uzvišeni Allah dž.š. dao poslanicima ove mu'džize da bi uputili njegova stvorenja shodno prednosti oprosta nad srdžbom. Pa kako će onda dati Dedždžalu veće mu'džize u zavođenju ogromne većine njegovih robova!? Od tih predaja je i to kako će on za samo četrdeset dana zavladati zemljom osim Mekke i Medine.
Do riječi: Zaista ono što mu je pripisano od natprirodnosti je suprotno Allahovim zakonitostima stvaranja. Kur'an nedvojbeno kaže kako u Allahovim zakonitostima nema odstupanja niti promjena. Ove oprečne i suprotstavljene predaje ne ograničavaju ove nepobitne Kur'anske tekstove.
Kao primjer kontradiktornosti hadisa o Dedždžalu navodi da u pojedinim predajama - kao što smo spomenuli - se spominje brdo hljeba, rijeke vode i meda, džennet i džehennem ... koja je suprotna predaji Dva sahiha od Mugire ibn Šu'abe: Niko nije pitao Resulullaha savs o Dedždžalu ono što sam ga ja pitao, pa mi reče: Šta te muči kod njega? Rekao sam: Kažu da će imati brdo hljeba i rijeku vode? To je sve kod Allaha dž.š. beznačajno, reče.
Od onih koji negiraju natprirodnost Dedždžala je i Ebu Ubejje koji u komentaru hadisa o tome kaže: Hoće li zastati pred ovim velikim iskušenjem velika većina ljudi. Usmrti pa oživi, javno pred ljudima.A da ih potom Allah baci u džehennem zbog toga što su njime iskušani?? Zaista je Allah dž.š. blaži i milostiviji prema svojim robovima i ne bi dozvolio ovakvu tiraniju iskušenja nad njima pred kojim ne bi odolio osim onoga ko je obdaren neograničenom čvrstinom vjerovanja i ubjeđenja. Zaista je Dedždžal, bilo koji Dedždžal, nebitan kod Allaha da bi mu On dao monopol nad stvorenjima i pojačao ga ovim zapanjujuće razornim oružjem, potresnim za vjerovanje i vjeru u srcima većine svijeta.

Odgovor ovakvim je sažet u slijedećem:

1.Zabilježeni hadisi o natprirodnosti Dedždžala su stabilni i vjerodostojni. Nije dozvoljeno odbaciti ih ili ih komentirati nevedenim sumnjam,a. U njima nema kontradiktornosti i među njima nema oprečnosti.
A ono što je za primjer naveo Rešid Rida od Mugire u Dva sahiha i da je to navodno suprotno hadisima o Dedždžalu odgovaramo Poslanikovim savs riječima: To je sve kod Allaha beznačajno - to znači: beznačajno je to što je Allah dž.š. dao Dedždžalu od natprirodnosti kojima odvodi u zabludu nevjernike ili sije sumnju u srca vjernika nego time povećava vjerovanje onih koji si vjernici a sumnju onih čija su srca bolesna. To je popit riječi onog kojeg ubije Dedždžal: Nikad mi nije bilo jasnije ko si ti. Ne želi se riječima: To je sve kod Allaha beznačajno - da ništa od toga neće biti sa njim, nego se želi reći kako je to sve beznačajno da bi se zbog toga povjerovalo Dedždžalu, posebno kad je dat jasan znak njegove prevare i kufra koji će pročitati svaki pismeni i nepismeni musliman. Ako se tome doda još mnoštvo toga što upućuje na njegovu ograničenost, kao što smo spomenuli govoreći o njegovim svojstvima.
2.Ako se složimo da je hadis onakav kako se čini onda su riječi Resulullaha savs izrečene prije nego je Poslaniku objavljeno o njegovim natprirodnostima. Dokaz tome su Mugirine riječi Poslaniku: Kažu sa njim je ... A nije rekao: Ti si nam rekao tako i tako. Potom je došla objava i pojasnila znakove Dedždžalove natprirodnosti. Tako da nema nikave oprečnosti između Mugirinog hadisa i hadisa o Dedždžalu.
3.Natprirodnost Dedždžalova je stvarnost a nikako iluzija, izmišljotina. Ove natprirodnosti su Allahovimdž.š.određenjem iskušenje i ispit za robove. Nemoguće je poistovijetiti stanje Dedždžala sa stanjem poslanika. Nigdje se ne spominje kako će Dedždžal tvrditi za sebe da je poslanik, nego će tvrditi da je božanstvo.
4.Smatrati , kao Rešid Rida, mogućim ovladavanje zemljom za četrdeset dana je neutemeljeno, jer su dokazi suprotni tome. U Muslimovoj predaji se bilježi kako će neki Dedždžalovi dani biti poput godine, drugi poput mjeseca ili sedmica ... kako smo to već spomimjali.
5.Doista ono što je dato Dedždžalu nije u suprotnosti sa Allahovim suprotnostima. Kada bismo bukvalno shvatili riječi Rešid Rida osporili bismo mu'džize poslanika jer su i one suprotne Allahovim zakonitostima. Ono što se kaže o mu'džizama poslanika i kako one nisu suprotstavljene Allahovim zakonitostima se potpuno isto odnosi i na natprirodnosti date Dedždžalu kao metod iskušenja, ispita i patnje.
6.Ako bismo se pomirili kako su Dedždžalove natprirodnosti suprotstavljene Allahovim zakonitostima rekli bismo: Zaista je Dedždžalovo vrijeme, vrijeme nestanka uobičajenog. Desiće se veličanstvene stvari kao uvod u kataklizmu svijeta, nestanak dunjaluka i neposrednu blizinu Smaka svijeta. Ako se njegov dolazak desi u vremenu iskušenja koje je htio Allah dž.š. onda se ne kaže: Zaista je Allah milostiviji od toga da svoje robove iskuša Dedždžalovom nesvakidašnošću, On je najmilostiviji i najznaniji ali Njegovom mudrošću iskušava svoje robove nakon što ih je opmenuo i upozorio na njega.
Nakon ovoga, smatram pogodnom prenijeti neka od mišljenja uvaženih učenjaka o utemeljenosti Dedždžalovih natprirodnosti, koje su zbilja i koje je dao Allah dž.š. kao kušnju i ispit svojim robovima:
Kadija 'Ijad, Allah mu se smilovao, kaže: Hadisi koje je spomenuo Meslim i drugi o Dedždžalu su neoboriv dokaz sljedbenika istine o njegovom postojanju, o tome da je on čovjek kojim je Allah iskušao svoje robove, podario mu stvari od Allahove moći kao: oživljavanje onog kojeg ubije pojava cvijeća i ljepote dunjaluka, njegov džennet i vatra, dvije rijeke, slijeđenje bogatstva zemlje, naređenje nebesima kiše koja će pasti ili zemlji koja će probujati - sve to će se dogoditi Allahovom dž.š. moći i htijenjem. Potom će ga Allah učiniti nemoćnim pa neće moći ubiti onog čovjeka niti bilo koga drugog. Prestaće njegovo stanje. Ubiće ga Isa a.s., a Allah će učiniti postojnim one koji vjeruju.
Ovo je pravac (mezheb) svih učenjaka hadisa,šerijatskog prava i diskutanata,za razliku onih koji su ga zanijekali od haridžija,džehmija,mu'atezila i drugih koji smatraju da postoji ali samo kao izmišljotina i iluzija koja nema stvarmosti,tvrdeći kako bi njegovo postojanje ukinulo mu'džize poslanika,alejhimus selam.
Ovo je njihova zajednička greška. On ne poziva poslanstvo kako bi te neprirodnosti bile dokaz njegove istinitosti,nego tvrdi da je božanstvo,a u tom tvrdnji je očiti lažac. Dokazi njegovog postanka i manjkavosti,nemoć u otklanjanju bolesti oka,uklanjanje potvrde nevjerovanja između dva oka.
Zbog toga i sličnog,povjerovaće mu samo slabići kako bi postigli ono što im treba,tragajući za zalogajem kruha,plašeći se njegovog zlostavljanja,jer je njegovo iskušenje veliko. Iskušenje pred kojim zastaje pamet,razum postane nemoćan.Uz to,njegova brzina hodanja zemljom-sve to neće ostaviti prostora slabima da razmisle o njemu,njegovom postanku i manjkavostima. Povjerovaće mu onaj ko u ovakvoj situaciji povjeruje.
Upravo stoga svi poslanici su upozoravali na njegovo iskušenje,pojasnili su njegovu manjkavost i dokaze njegove neispravnosti.
A oni koji slijede uputu neće biti zadivljeni njime,niti prevareni onim što je kod njega. Zato što će prepoznati znakove njegove laži i onog što već znaju o njemu.Otuda će mu onaj što ga je ubio reći:Ovo mi je samo povećalo moje znanje o tebi.
Hafiz Ibn Kesir kaže: Zaista će Allah dž.š. Dedždžalom iskušati svoje robove time što će mu dati od očitih natprirodnosti njegovog vremena, kao što smo spomenuli, onima kojimu se odazovu pašće kiša, porašće žitarice kojima će se hraniti njihova stoka i oni. Stoka će im se vratiti uhranjena i sa puno mlijeka. A one koji mu se ne odazovu zadesiće ih suša, glad, oskudica, uginuće stoke, pomanjkanje imetka, života i usjeva. Riznice zemlje će ići za njim kao pčele za rojem. Ubiće tog mladića a potom ga oživjeti. Sve to nije izmišljotina nego stvarnost sa kojom će Allah dž.š. iskušati svoje robobe na kraju vremena. Odvešće u zabludu mnoge a njime će mnogi biti i upućeni. Uznevjerovaće sumnjičavi a povećati iman postojnim vjernicima.
A Hafiz Ibn Hadžer kaže: U Dedždžalu je jasan dokaz za onog ko razumije njegovu laž jer je on vlasnik mahana i vidljiv je trag njegovog stvaranja kao što je ćoravost njegovog oka. Kad pozove ljude tvrdiće kako je on njihovo božanstvo. Najgore što može pomisliti razuman čovjek je kako božanstvo nije jednako ili bolje od drugih stvorenja. Ne može od sebe samog otkloniti manjkavost! Najmanje što se tada može reći je: O ti koji tvrdiš kako si stvorio nebesa i zemlju! Oblikuj sebe i otkloni bolest.Ako budeš tvrdio kako Gospodar ne mijenja u sebi ništa, pa de bar skloni to što ti piše među očima.
A Ibn Arebi kaže: Ono što će se pojaviti od znakova Dedždžala: spuštanje kiše, davanje izobilja onom ko mu povjeruje i uskraćivanje onom ko ga u laž ugoni, slijeđenje riznica zemlje, džennet i vatra, rijeke koje teku - sve to je kušnja od Allaha dž.š. i ispit na kojem će propasti sumnjičavi a spasiti se ubijeđeni. Sve to je zastrašujuće. Zato je Resulullah savs rekao: Nema iskušenja većeg od onog zvanog Dedždžal.

Zaštita od Dedždžalovog iskušenja

Poslanik savs je usmjerio ummet onom što će ih sačuvati od iskušenja Dedždžala Mesiha. Ostavio je svom ummetu jasan i vidljiv put, put čija je noć jasna kao dan i sa kojeg ne skrene niko osim onog ko je propao. Nije ostavio dobro a da nije na njega ukazao niti je ostavio zlo a da nas nije na njega upozorio.
Od onoga na šta nas ja upozorio je i iskušenje Dedždžala Mesiha jer je to najveća smutnja sa kojom će se sresti njegov ummet do Sudnjeg dana. Svaki poslanik je upozoravao svoj ummet na ćoravog Dedždžala a Muhammed savs je posebno povećao opomenu i upozorenje. Allah dž.š. mu je pojasnio mnoga svojstva Dedždžala kako bi upozorio svoj ummet. On će se, bez ikakve sumnje, pojaviti baš u ovom ummetu jer je on posljednji ummet a Muhammed savs Pečat poslanika.
Ovo su samo neke od smjernica Poslanikovih kojima je Mustafa savs usmjeravao svoj ummet kako bi se spasio od ovog strašnog iskušenja od kojeg i mi molimo Uzvišenog Allaha dž.š. da nas sačuva i podari nam utočište:
1.Čvrsto pridržavanje islama, naoružavanje oružjem imana poznavanjem Njegovih imena i svojstava u kojim nema Njemu sličnih. Neka svako zna da je Dedždžal čovjek koji jede i pije a Allah je uzvišen od toga, Dedždžal je ćorav a Allah dž.š. nije i niko neće vidjeti svoga Gospodara dok ne umre a Dedždžala će vidjeti ljudi kad se pojavi, oni koji su mu povjerovali i oni koji su ga zanijekali.
2.Stalno tražiti utočište od Dedždžalovog fitneluka a posebno to činiti u namazu o čemu postoje brojni vjerodostojni hadisi: Hadis kojeg bilježe Dva šejha i Nesa'i od Resulullahove supruge r.a.: Zaista je Resulullah savs učio dovu u namazu: Gospodaru moj, utječem Ti se od kaburskih patnji i od iskušenja Dedždžala Mesiha ...
Buhari bilježi od Mus'aba koji kaže da je Sa'ad naređivao pet stvari koje je čuo od Poslanika savs kako ih naređuje, od tih pet stvari je i ... i od Tebe tražim zaštitu od kušnje dunjaluka (misli se na kušnju Dedždžala).
Reći «dunjaluk» a misliti na Dedždžala je jasan pokazatelj kako je Dedždžal najveće moguće iskušenje na dunjaluku.
Muslim bilježi od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao: Kada neko od vas, učeći Ettehijatu, prouči šehadet neka traži zaštitu od četvero, neka kaže: Gospodaru, zaista kod Tebe tražim utočište od džehennemske kazne, kaburske patnje, kušnje oživljenja i smrti i od zla iskušenja Dedždžala Mesiha.
A imam Tavus je zahtijevao od svog sina da ponovi namaz ako ne bi proučio ovu dovu.
Ovo je dokaz velike želje prvih muslimana da svoju djecu nauče ovoj vrijednoj dovi.
Sefarini kaže: Neophodno je da svaki alim usadi hadise o Dedždžalu u srca djece, žena, muškaraca ... spominje se da će prethoditi njegovoj pojavi zaborav njegovog spominjanja sa mimbera.
Do njegovih riječi: Posebno u ovom vremenu prepunom fitneluka, iskušenja, vremenu u kojem su iščezli znakovi sunneta, sunnet je postao kao novotarija a novotarija šerijat koji se slijedi, a mi snage ni moći nemamo osim kod Allaha Uzvišenog.
3.Učiti napamet ajete iz sure Kehf. Božiji Poslanik savs je naredio učenje sure Kehf pred Dedždžalom a u nekim predajama kraj sure Kehf, odnosno prvih i zadnjih deset ajeta.
Od zabilježenih hadisa o tome je i hadis Muslima od Nevvas ibn Sem'ana: ... ko od vas doživi njegov dolazak neka mu prouči početak sure Kehf.
Muslim također bilježi od Derda'a r.a. da je Resulullah savs rekao: Ko napamet nauči prvih deset ajeta sure Kehf sačuvao se Dedždžalovog iskušenja.
Muslim veli: Šu'abe kaže: Sa kraja sure Kehf a Hemam kaže: Sa početka sure Kehf.
Nevevi kaže: Razlog tome je mnoštvo čuda i znakova na početku sure Kehf, pa ko dobro razmisli o njima neće biti zaveden Dedždžalom, a također i kraj sure Kehf kao npr. Riječi Uzvišenog: Zar nevjernici misle da pored Mene za bogove mogu uzimati robove moje.
Svakako je ovo posebnost sure Kehf u kojoj su preneseni hadisi u kojima se podstiče na njeno učenje, posebno petkom.
Hakim bilježi od Ebu Seid el Hudrija r.a. da je Resulullah savs rekao: Zaista onaj ko petkom prouči suru Kehf, ona mu osvijetli ono što je između dva petka.
Nema sumnje da je sura Kehf vrlo važna zbog veličanstvenih ajeta o stanovnicima pećine, razgovoru Musa a.s. i Hidra, spomenu Zul Karnejna, gradnji ogromnog zida u zaštiti od Je'džudža i Me'džudža potvrda proživljenja i mahšera, puhanje u sur, objašnjenje o propalim djelima i onima koji su mislili da su na Uputi a ustvari su bili u zabludi i slijepilu.
Svaki musliman bi trebao se dobro potruditi u učenju ove sure, njenom pamćenju i ponavljanju a posebno u najboljem danu u kojem je sunce zasjalo- u danu džume namaza.
4.Bijeg od Dedždžala i udaljavanje od njega. Najbolje mjesto stanovanja su Mekka i Medina za koje smo rekli da Dedždžal neće u njih ući. Musliman bi trebao u vremenu pojavljivanja Dedždžala udaljiti se od njega i njegovih sumnji i velikih natprirodnosti koje će mu Allah dž.š. dati kako bi njima ljude iskušao. Doći će čovjeku koji će misliti o sebi kako je on velikog i čvrstog imana pa će ga prevariti i on će ga slijediti. Molimo Uzvišenog Allaha dž.š. da nas i sve muslimane sačuva njegovih spletki.
Ahmed, Ebu Davud i Hakim bilježe od Ebu Dehma'a da je čuo Imran ibn Husajna kako kazuje hadis Resulullahov: Ko čuje za Dedždžala neka bježi od njega. Tako mi Allaha čovjek će misliti o sebi da je mu'min ali će početi slijediti Dedždžala zbog sumnji koje će on ubaciti.

Kur'an spominje Dedždžala

Ulema se interesovala o mudrosti (hikmetu) nespominjanja Dedždžala u Kur'anu kad se zna za njegovu veliku smutnju, za upozoravanje svih poslanika na Dedždžala, za naredbu o traženju zaštite od njega u namazu. Ponudili su neke od mogućih odgovora:
1.Spomenut je u kontekstu ajeta u kojima se kaže: Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.
Ovi predznaci su: Dedždžal, izlazak sunca sa zapada, životinja (dabbe) spomenuti u tefsirima ovog ajeta.
Muslim i Tirmizi bilježe od Ebu Hurejre kako je Resulullah savs rekao: Troje kad se pojavi nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik kakvo dobro uradio ... izlazak sunca sa istoka, Dedždžal, životinja iz zemlje.
2.Kur'an spominje silazak Isa a.s., a Isa a.s. će ubiti Dedždžala. Zadovoljilo se spominjanjem Mesiha upute nad spominjanjem Mesiha zablude, a običaj kod arapa je da se spomene jedna od suprotnosti a izostavi druga.
3. Spominje se u riječima Uzvišenog: Stvaranje nebesa i zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog. Ljudskim rodom se misli na Dedždžala samo se općenitošću mislilo na djelimičnost.
Ebul Alije kaže: Šta ima veće od stvaranja Dedždžala kojeg veličaju židovi.
Ibn Hadžer kaže: Ovo, ako je utemeljeno, je najbolji odgovor i dio je onog što je Resulullah savs uzeo u obavezu da pojasni, a apsolutno znanje prirada samo Allahu dž.š.
4.Kur'an nije spomenuo Dedždžala omalovažavajući ga i potcjenjujući. Tvrdnjom kako je on božanstvo a ustvari je čovjek čije stanje je potpuno različito stanju Gospodara Savršenog, Velišanstvenog i Uzvišenog od bilo kakve manjkavosti. Zbog toga je njegov slučaj bezvrijedan da bi ga On spomenuo, ali uz sve to poslanici su upozorili na njega, ukazavši na njegovu opasnost i iskušenje kao što smo već spominjali.
Ako bi se ovom neko suprotstavio tvrdnjom kako je Kur'an spomenuo Faraona koji je također tvrdio da je božanstvo, može mu se reći: Slučaj Faraona je bio i nestao. Spomenut je kao opomena i pouka ljudima. A Dedždžal će se dogoditi na kraju vremena. Nije spomenut zbog ispita ljudima a i samo prizivanje božanstva za sebe je očita i jasna obmana. Dedždžal je jasna manjkavost, očita prezrenost, manji i nebitan za mjesto koje poziva. Stoga Allah dž.š. izostavlja njegovo spominjanje jer zna da Njegovim vjernim robovima neće to promaći i da će ih samo pojačati imanom i predanošću Allahu i Njegovom Poslaniku, baš kao što će mladić kojeg Dedždžal ubije reći: Tako mi Allaha, danas mi je još jasnije ko si ti.
Ponekad se nešto izostavi zbog očite jasnoće baš kao što je Resulullah savs u samrtničkoj bolesti izostavio imenovati Ebu Bekra r.a. halifom zbog očite veličine i vrijednosti Ebu Bekra kod ashaba i zbog hadisa: Allah i vjernici odbijaju bilo koga osim Ebu Bekra.
Ibn Hadžer spominje kako je pitanje o nespominjanju Dedždžala u Kur'anu i dalje aktuelno. Pogotovo zato što je Allah dž.š. spomenuo Je'džudža i Me'džudža čije je iskušenje slično i srodno Dedždžalovom.
Toliko o tome, možda je prvi odgovor najbliži, a opet Allah dž.š. najbolje zna, tako bi Dedždžal indirektno bio spomenut u kontekstu određenih predznaka Sudnjeg dana a tu indirektnost je pojasnio Resulullah savs.

Dedždžalova propast

Dedždžalova smrt će biti rukama Mesiha Isa'a sina Merjemina a.s..O tome govore vjerodostojni hadisi. Dedždžal će zavladati cijelom zemljom osim Mekke i Medine. Mnoštvo svjetine će ga slijediti, njegovo iskušenje će biti sveopće. Od njega se neće spasiti osim mala manjina vjernika. Tada će se pojaviti Isa a.s. kod Istočne munare u Damasku. Za njim će ići Allahovi robovi, mu'mini. Vodiće ih prema lažljivcu Dedždžalu. U vremenu silaska Isa a.s. Dedždžal će ići prema Bejtul Makdesu. Isa a.s. će ga susresti na ulazu u mjesto zvano Ludd. Kad ga Dedždžal ugleda topiće se kao što se so topi a Isa a.s. će mu reći: Imam za tebe udarac koji neću

08.05.2011.

Mali predznaci sudnjeg dana


Hvala Allahu, dželle šanuhu, koji je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa Istinom, kao donosioca radosne vijesti i opominjača prije Sudnjeg dana, i neka je salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji nije ostavio nikakvo dobro a da ga nije svom ummetu preporučio, niti je ostavio ikakvo zlo a da na njega nije upozorio.

Allah, dželle šanuhu, kaže:

"O ljudi, bojte se vašeg Gospodara! Zaista je potres Sudnjeg dana velika stvar. Onog dana kada ga (potres) vidite, zanemarit će (bacit će) svaka dojilja svoje dojenče i pobacit će svaka trudnica svoje dijete, i vidjet ćeš ljude (kao) pijane, a oni nisu pijani, nego je Allahova kazna žestoka. (EI-Hadždž 1 )

"Da li oni očekuju(osim) da im iznenada dođe Sudnji dan, a već su došli (primakli se) njegovi predznaci? A kako (odakle će im koristiti) kada im dođe njihova pouka (opominjanje)!? (Muhammed: 18)

Obzirom da je ovaj ummet (narod) poslednji ummet i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji Allahov Poslanik, Allah, dželle šanuhu, je odredio da se baš u Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu pojave predznaci Sudnjeg dana, koje je Allah, dželle sanuhu, preko svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, detaljno razjasnio ljudima te najavio njihov dolazak u koji nema nikakve sumnje.

Vjerovanje u Sudnji dan, njegove predznake i polaganje računa na Sudnjem danu, je sastavni dio vjerovanja u gajb-neviđeno, bez kojeg nema ispravnog vjerovanja. Međutim, čovjek, svojom zauzetošću ovosvjetskim užicima, često zaboravi na Sudnji dan, pa je Allah, dželle šanuhu, odredio da se pojave predznaci Sudnjeg dana koji ukazuju na njegovu istinitost i sigurni dolazak, pa da kod čovjeka ne ostane ni tračak sumnje u taj dan i da ga u tome ništa ne zavara.

Takoder je poznato da, kada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za nešto kaže da je od predznaka Sudnjeg dana, pa ljudi, uistinu, vide da se to ostvarilo, onda im to pojača vjerovanje da će Sudnji dan, bez sumnje, nastupiti, i to ih podstice da se za taj dan što bolje pripreme radeći dobra djela.
Kurtubi kaže: "Od Allahove mudrosti je slanje predznaka Sudnjeg dana prije njegovog nastupanja da se ljudi pripreme sa pokajanjem i dobrim djelima..."

Allah, dželle Sanuhu, u Kur'anu na mnogo mjesta spominje Sudnji dan, kao i njegove predznake, nazivajući ga raznim imenima, što ukazuje na važnost ovog događaja. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi spomenuo Sudnji dan; zacrvenilo bi mu se lice, podigao bi mu se glas, povećala bi se njegova srdžba, kao da najavljuje neprijateljsku vojsku koja ce ih ujutro ili navece iznenaditi.

Mnogi od malih predznaka Sudnjeg dana su se vec pojavili i ostvarilo se ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio, što ujedno potvrduje istinitost njegovog poslanstva, jer se ostvarenje, svakog od najavljenih predznaka, smatra jednom od Poslanikovih, salallahu alejhi ve sellem, mudžiza-nadnaravnih djela.

Nazalost, ima veliki broj onih koji ne vjeruju u istinitost onoga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao i sumnjaju u ostvarenje onoga što je on najavio od skrivenih-gajb stvari, u što ulaze i neki predznaci Sudnjeg dana. Vec sam rekao da je
vjerovanje u Sudnji dan i njegove predznake od vjerovanja u neviđeno (gajb) koje se ne dostiže putem razuma, niti ima načina da se spozna osim putem vahja (Kur'ana i Sunneta). Zbog toga se nadam da ce pisanje o ovoj temi biti ujedno, jedan vid poziva
u vjerovanje u Allaha, dzelle sanuhu, i u Sudnji dan, kao i vjerovanje u istinitost onoga sto je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio, a on ne govori prema svom nahodenju,nego je to objava koja mu se dostavlja.

Kao što će biti apel za pripremu za onaj svijet, jer je Sudnji dan blizu, i mnogi njegovi mali predznaci su se vec pojavili, a kada se pojave njegovi veliki predznaci, oni ce se tako brzo jedan za drugim, pojavljivati, kao što zrna ogrlice padaju kada se čvor razveze. Pa kada Sunce izađe sa zapada, tada se vrata tevbe (pokajanja) zatvaraju, djela se više ne primaju, niti poslije toga koristi iman (vjerovanje), niti tevba, kao što se to u Kur'anu kaže:
"Kada-dođu neki znakovi tvoga Gospodara, tada neće koristiti nijednom čovjeku njegovo vjerovanje, ako nije vjerovao prije, ili (ako nije) stekao u svome vjerovanju kakvo dobro (učinio pokajanje). (El –Enam 158)....


IMENA SUDNJEG DANA

Pod Sudnjim, ili Kijametskim danom se misli na dan kada ce nastupiti veliki i strašni događaji koji će najaviti kraj i propast ovoga svijeta (dunjaluka) i početak novog života (ahireta), kada će svako biti nagrađen, ili kažnjen, za ono sto je radio.

Ovaj dan je u Kur'anu spomenut mnogo puta sa raznim imenima, od kojih svako ima svoje znacenje. Ibnu Kesir je pomenuo više od osamdeset imena Sudnjeg dana. Pomenimo neka od kur'anskih imena:
1. "Kijametski dan" - dan ustajanja iz grobova. Allah, dželle
šanuhu, kaze: "Kunem se Kijametskim danom... ( El Kijame 7)
2. "Es-sa'a" - cas. Allah, dzelle sanuhu, kaze: "(Ocekivani) cas
(Sudnji dan) ce sigurno doci', u to nema sumnje. ( El- Mumin/ Gafir 59)
3. "Dan prozivljenja". Allah, dzelle sanuhu, kaze: "Vi ste ostali po
Allahovoj odredbi do dana proživljenja. A ovo je dan
proživljenja... ( Er Rum 56)
4. "Dan vjere". Svakodnevno u Fatihi ucimo: "Gospodaru Sudnjeg
dana...! (dana vjere) ( El Fatiha 3)
5. "Dan zalosti." Allah, dzelle sanuhu, kaze: „ upozori ih danom
žalosti..“ ( Merjem 39)
6. "Vjecna kuca". Allah, dzelle sanuhu, kaze: "A zaista vječna kuća
je pravi život. Kad bi to oniznali. "( El Ankebut 64)
6. "Dan dozivanja i (trazenja) pomoci". Allah, dzelle sanuhu, kaze: "Ja se bojim za vas, dana dozivanja (i trazenja) pomoći..'( El Mumin 32)
8. "Kuca smirenja". Allah, dzelle sanuhu, kaze: "... zaista je buduci
svijet kuca smirenja (kuca vjecnosti). "( El Mumin 39)
9. "Dan razdvajanja". Allah, dzelle sanuhu, kaze: "Ovo je dan
razdvajanja koji ste vi smatrali laznim.' (Es Saffat 21)
10. "Dan okupljanja." Allah, dzelle sanuhu, kaze: "... / da upozo-
ravas danom okupljanja u koji nema sumnje. "( Šura 7)
11. "Dan obracuna" Allah, dzelle Sanuhu, kaze: "Ovo je ono sto
vam je obecano za Dan obracuna. "( Sad 53)
12. "Obecani dan". Allah, dzelle sanuhu, kaze: ".../ puhnut ce se u
Sur (trubu). To je obecani dan (dan kojim se prijeti).( Kaf 20)
13. "Dan vjecnosti". Allah, dzelle Sanuhu, kaze: "Udite u njega (u
dzennet) sa selamom (spasom)! To je dan vjecnosti. (Kaf 34)
14. "Dan izlaska". Allah, dzelle Sanuhu, kaze: "....onoga dana kada
ce on/ cuti zov (glas) o istini, a to je dan izlaska (prozivljenja)."( Kaf 42)
15. "Vaki'a" - dogadaj. Allah, dzelle Sanuhu, kaze: "Kada nastupi
(neminovni) dogadaj.“ (El Vakia 1)
16. "Istiniti cas". Allah, dzelle sanuhu, kaze: "Istiniti cas! Sto je
Istiniti cas? Tko te je naucio sto je Istiniti cas?"( El Hakka 1-3)
17. "Najveca nesreca". Allah, dzelle Sanuhu, kaze: "Pa kada dode
najveca nesreca.' ( En- Naziat 34)
18. "(Zaglušjuci) glas". Allah, dzelle sanuhu, kaze: "Pa kada dode
(zaglušjuci) glas.' ( Abese 33)
19. "Dan Sto je blizu." Allah, dzelle Sanuhu, kaze: "Priblizilo se ono
sto je blizu. ( En Nedžm 57)
20. "(Strasni) udarac". Allah, dzelle Sanuhu, kaze: "(Strasni) udarac!
Sto je to (Strasni udarac)? I tko ce ti reci, sto je to (strasni)
udarac? (El Kariah 1-3)
Takoder, i jedan broj kur'anskih sura nosi naziv nekih od imena Sudnjeg dana, ill njegovih predznaka, kao sto su sure: Duhan, El-Vaki'a, EI-Hakka, EI-Kijameh, Ez-Zilzal i druge.

KADA CE NASTUPITI SUDNJI DAN?

Vnjeme kada ce nastupiti Sudnji dan zna samo Allah, dzelle sanuhu, i o tome nije obavijestio nikoga, ni od meleka, niti od poslanika, alejhiselam.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je cesto pominjao Sudnji dan i njegove strahote pa su ga ljudi pitali kada ce on nastupiti, a on bi im odgovarao da je to od gajba (nepoznatog) i da to samo Allah, dzelle sanuhu, zna.

Tako su i neki ajeti objavljeni u kojima se to jasno kaze:
"Pitaju te o Sudnjem danu, kada ce doci. Reci: "To zna samo moj Gospodar. Vrijeme zbivanja toga dana pokazat ce vam samo On. (Uzasi toga dana) bice teski i nebesima i zemiji. Doci ce vam samo iznenada." Pitaju te o Sudnjem danu kao da ti znas pa krijes. Reco: "O njemu zna samo Allah, ali vecina svijeta ne shvaca.' (EI-E'araf: 18) U ovom kontekstu su i neki drugi ajeti, kao sto su El-Ahzab: 63 i En-Nazia't: 42-44.

Vrijeme nastupanja Sudnjeg dana je jedna od pet Allahovih, dzelle sanuhu, tajni koje su spomenute u posljednjem ajetu sure Lukman: "Zaista samo Allah, dzelle sanuhu zna cas (Sudnjeg dana). On spusta kisu i zna sta je u matericama, a ni jedan covjek ne zna sta ce sutra zaraditi i ni jedan covjek ne zna u kojoj ce zemiji umrijeti. Zaista Allah zna i sveznajuci je."

Kada je Dzibril, alejhisselam, - u jednom drugom hadisu -izmedu ostalog pitao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, o tome kada ce nastupiti Sudnji dan, on mu je rekao: "Pitani ne zna nista vise od onoga koji pita, samo cu te obavijestiti, rece Poslanik, , o njegovim predznacima...." (EI-Buhari, Muslim i drugi).
Takoder Isa, alejhisselam, ne zna kada ce biti Sudnji dan, iako je njegov ponovni dolazak jedan od velikih predznaka Sudnjega dana.
Ibnu Mes'ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada sam bio na Mi'radzu vidio sam Ibrahima, Musa'a, Isa'a, alejhimusselam da razgovaraju o Sudnjem danu (kada ce nastupiti). Zatim su tu stvar prepustili Ibrahimu, alejhisselam, a on rece: "Ja o tome nista ne znam." Tada su tu stvar prepustili Musa'u, alejhisselam, a on isto rece: "Ja o tome nista ne znam." Zatim stvar prepustiše Isau, alejhisselam. a on rece: "Sto se tice vremena kada ce doći to ne zna niko osim Allaha, a ono sto je meni moj Gospodar povjerio je da ce se Dedzdzal pojaviti... Ja cu (kaze Isa, alejhisselam) drzati dva štapa pa kada me Dedzdzal ugleda stopiće se kao što se olovo topi, i tako ce ga Allah unistiti." (Ahmed, Ibnu Madze,Hakim- hadis sahih)

Pojava Dedzdzala i dolazak Isa'a, alejhisselam, koji ce ubiti Dedzdzala je od velikih predznaka Sudnjega dana o kojima ce biti rijeci kasnije. Iz prethodnih hadisa se zakljucuje da, cak ni najblizi meleki, niti odabraniji Allahovi poslanici, ne znaju kada ce nastupiti Sudnji dan. Pa kao sto nikome, osim Allaha, dzelle sanuhu, nije poznato kada ce biti Sudnji dan, tako isto nikome nije poznato kada ce se pojaviti njegovi veliki predznaci.
Jedino sto se saznaje iz pouzdanih hadisa je da ce Sudnji dan nastupiti u petak, i to na kraju toga dana, a koji ce to petak biti zna samo Uzviseni Allah.


BLIZINA SUDNJEG DANA

Kur'anski ajeti i pouzdani hadisi ukazuju na blizinu Sudnjeg dana, kao što je pojavljivanje i obistinjenje većine njegovih malih predznaka, dokaz da se nalazimo u posljednjim danima ovog svijeta. Allah, dželle šanuhu, kaže:
"Približio se ljudima njihov obračun, a oni se u svojoj nemarnosti (gafletu) okreću.' (EI-Enbija 1)
"..A šta ti znaš, možda je Sudnji dan blizu.“ (EI-Ahzab 63)
"Zaista ga (Sudnji dan) oni vide daleko (smatraju da je daleko), a Mi ga vidimo da je blizu.' (Me'aridž 6,7)
"Približio se Sudnji dan, a mjesec se raspuknuo.' (EI-Kamer 1)

.... i mnogi drugi ajeti koji ukazuju na skorost završetka ovog svijeta (dunjaluka) i prelaska u drugi svijet (ahiret).
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Poslani smo, ja i Sudnji dan, kao ova dva (pokazujući na blizinu kažiprsta i srednjega prsta)." (Prenosi ga EI-Buhari, pogledaj Fethul-Bari 11/347)
"Poslan sam u (vrijeme) pirkanju(a) vjetra Sudnjeg dana." (hadis sahih- EI-Kuna' od Dulabija 1/23 i "Silsile sahiha" 2/478 (808)),što znaći da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, medu prvim predznacima Sudnjega dana; ili da je on poslan skupini koju je Allah, dzelle sanuhu, stvorio prije dolaska Sudnjeg dana, tj. u posljednjoj generaciji Ademovih, alejhisselam, potomaka.
Ibnu Omer, radijallahu anhu, kaže: "Sjedili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, poslije ikindije a sunce je vec bilo na brdu Kuajkian( brdo 20-taj km južno od Mekke) pa on rece: "Nije ostalo od vašeg života na dunjaluku, u odnosu na one koji su živjeli prije vas, osim kao što je ostalo od ovog dana u odnosu na ono što je od njega prošlo." (Ahmed,sahih)

Ovo ukazuje da je od dunjaluka ostalo, u odnosu na ono što je proteklo, samo malo, ali dužinu onog što je proteklo ne zna niko osim Allaha, dželle šanuhu.
I jos jedan hadis koji najbolje ukazuje na blizinu Sudnjeg dana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze: "Poslani smo, ja i Sudnji dan (blizu) skupa, i umalo da me nije pretekao." (Ahmed,Taberani-hadis hasen)

Ovo ukazuje da je Sudnji dan tako blizu njegovom poslanstvu, pa se on čak bojao da će ga Sudnji dan preteći. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je objavljen ajet: "Došla je Allahova odredba..." skočio na noge, a kada je objavljen dovršetak ovog ajeta: "...pa je nemojte požurivati.“ (En-Nahl 1) sjeo je. Neki učenjaci kazu da je on ustao bojeći se da je Kijametski dan vec došao.... Kao §to je moguce da se neki od malih predznaka pojavi skupa sa velikim predznacima.


PODJELA I DEFINICIJA PREDZNAKA SUDNJEG DANA

Predznaci Sudnjega dana se dijele u dvije vrste: male i velike.

Mali predznaci:

To su predznaci koji se pojavljuju prije Sudnjeg dana na relativno duži vremenski period, i oni su uobičajene prirode, kao sto su uklanjanje (nestanak) nauke, pojava neznanja, rasprostranjeno pijenje alkohola, nadmetanje u gradnji visokih kuća... i tome slično.
Kao što je moguće da se neki od malih predznaka pojavi skupa sa velikim predznacima.

Veliki predznaci:

To su veliki događaji koji će se pojaviti pred Kijametski dan, i oni su neuobičajene prirode, kao što su: izlazak Sunca sa zapada, pojavljivanje Dedždžala, dolazak Isa'a, alejhisselam, dolazak Jedžudž i Me'džudž naroda i drugi o kojim ce biti riječi malo kasnije.
Neki učenjaci su ove predznake, obzirom na njihovo pojavljivanje, podijelili na tri grupe:
1. grupa koja se pojavila i prošla.
2. grupa koja se pojavila i još traje i povećava se.
3. grupa koja se još nije pojavila.
Inače su, ova prva i druga grupa, mali predznaci Sudnjeg dana, a u treću grupu ulaze veliki predznaci kao i neki od malih predznaka.

POSLANIKOVO SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM NAJAVLJIVANJE BUDUĆIH NEVIDLJIVIH DOGAĐAJA

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obavijestio o onome šta će se desiti do Sudnjeg dana, a to je ono čime ga je Allah, dželle šanuhu, upoznao od budućih, nevidljivih događaja. Hadisi koji o ovome govore su mnogobrojni, tako da su, svojim značenjem, dostigli jednu vrstu mutevatir hadisa.
Evo nekih od hadisa koji govore o toj temi: „Huzejfe, radijallahu anhu, kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je održao takav govor, u kojem nije ostavio ništa (sto ce se desiti) do Sudnjeg dana a da nam to nije spomenuo. Taj govor je neko razumio (i zapamtio) a neko ga nije razumio (pa je zaboravio). Ja (kaže Huzejfe, radijallahu anhu,) uistinu vidim nešto (od onoga što je pomenuo), što sam vec bio zaboravio, pa ga se prisjetim kao što se čovjek prisjeti poznate osobe kada je, nakon izvjesnog vremena, ponovo ugleda." (Mutefekun alejhi)

Huzejfe, radijallahu anhu, u drugom hadisu kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, me obavijestio o svemu što će se desiti do Sudnjeg dana; i od toga nisam ostavio ništa a da ga o tome nisam preupitao, jedino ga nisam pitao: "Šta ce stanovnike Medine istjerati iz Medine?" (Muslim)

To nije bio slučaj samo sa Huzejfom, radijallahu anhu, nego je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima, čitav dan, govorio, kako bi im objasnio sve ono što će se desiti do Sudnjeg dana. Ebu Zejd Amr ibnu Ahtab, radijallahu anhu, kaže: "Klanjali smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, sabah-namaz, pa se popeo na minberu i govorio nam sve do podne namaza. Zatim je sišao, klanjao podne i ponovo se popeo na minberu, te nam govorio sve do ikindije. Sišao je, klanjao ikindiju i opet se popeo i govorio sve do zalaska sunca, obavijestivši nas o onome što ce se desiti, pa je onaj, ko je od nas najbolje znao (razumio), najviše i zapamtio." (Muslim)

Iz ovih hadisa se zaključuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio svoj ummet o onome šta ce se desiti do Sudnjeg dana, od onoga što se njih tice. Nema sumnje, da predznaci Sudnjeg dana (za)uzimaju najveći dio tih najavljenih događaja, pa zbog toga imamo veliki broj hadisa u kojima se najavljuju ovi predznaci. Te hadise prenosi veliki broj ashaba u raznim predajama, kao što cemo to, ako Boga da, vidjeti. Još nesto treba napomenuti, a to je da pojedini ljudi smatraju da je, sve što je spomenuto od predznaka Sudnjeg dana, zabranjeno (haram) i da to treba izbjegavati. To nije tačno, jer medu predznacima ima, ono što je dozvoljeno, što je zabranjeno, što je dobro, što je lose i tako dalje. Pocnimo sa nabrajanjem malih predznaka Sudnjeg dana...
GAZIJA is offline   Reply With Quote
08.05.2011.

Šta sve možeš uraditi za deset minuta


allahIslamBosna.ba - Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Najdraža dobra djela Allahu su ona koja se rade redovno, pa makar bila i malena." (Muslim)

Nakon što sam sagledao svoje stanje, i stanje onih koji uzalud troše svoje vrijeme, odlučio sam sastaviti listu dobro poznatih ibadeta kojima nas je Allah, s.v.t., počastio i pripremio velike nagrade za one koji ustraju u njihovom činjenju, kako bih ohrabrio naše duše da se pokoravaju i ibadet čine Uzvišenom Allahu. Ova lista je i podsjetnik da se bolje iskoristi naše vrijeme i da se iskoristi prilika koju nudi svaki sat u našem životu, te da se u svakom trenutku čini nešto korisno. Moj cilj u sastavljanju ove liste nije u tome da istaknem ibadete koji se mogu činiti, već da pokažem neophodnost organiziranja, planiranja i iskorištavanja čovjekovog vremena u činjenju nekog dobra.

Ali prije svega, napišimo nešto o vremenu, kojeg mnogi troše ni na šta, i čiju važnost samo mali broj ljudi prepoznaje. Vrijeme je kao bogatstvo, zahtijeva našu pažnju i brigu, i to u njegovom trošenju i iskorištavanju. I dok je moguće prikupljati i ostavljati bogatstvo, pa čak i dodavati na njega, kod vremena to nije slučaj. Svaka minuta tvoga života koja prođe ne može se više nikada vratiti pa makar potrošio svo bogatstvo ovoga svijeta.

Pošto je vrijeme predodređeno da bude nešto što se ne može ubrzati ili odložiti, i pošto njegova vrijednost zavisi od toga u šta je potrošeno, onda je dužnost svakog ljudskog bića da čuva svoje vrijeme, bilo da se radi o dužem ili kraćem vremenskom periodu. Ono se mora iskoristiti na najbolji mogući način i prema njemu se ne smije biti nehajno. U namjeri da se najbolje iskoristi vrijeme koje mu je dato, svako mora da se pobrine oko toga kako i gdje će ga potrošiti. A najbolji način da se iskoristi vrijeme jeste da se čini ibadet Uzvišenom Allahu. Čovjek nikada neće zažaliti za vremenom koje je iskoristio u pokornosti i ibadetu Allahu, s.v.t. Jedino žaljenje koje može osjetiti jeste žaljenje što nije bio još istrajniji u ibadetu i što nije iskoristio još više vremena u činjenju dobrih djela. Pa zato postavi sebi cilj, brate i sestro, očisti svoj nijjet, počni sa željom da iskoristiš svoje vrijeme i budi svjestan i čuvaj se gubljenja svake minute svoga života.

Plemeniti brate i sestro, izabrao sam vremensko razdoblje od deset minuta, u kojem se mogu učiniti mnoga dobra djela, i to zbog lahkoće primjene, tako da se počne sa njima sve do trenutka kada, Allahovom milošću, ne počnete činiti dobra djela sve vrijeme. A ova djela su u saglasnosti s hadisom u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: Najdraža dobra djela Allahu su ona koja se rade redovno, pa makar bila i malena. (Muslim)

Imam Nevevi, r.h.m., u vezi s njime kaže: U ovom hadisu je poticanje da se čine dobra djela stalno i neprekidno, i objašnjenje je da su mala djela koja se rade istrajno bolja od velikih djela koja se prekidaju. To je zbog toga što istrajnost u činjenju dobrih djela izaziva pokornost, sjećanje na Allaha, svjesnost, iskrenost i predanost Stvoritelju, a što rezultira da se to akumulira i uvećava, te pretekne velika dobra djela koja se urade jednom ili se prekidaju.


Draga braćo i sestre, dat ću vam primjer zikra koji se može učiniti u deset minuta. Veličanje Allaha, s.v.t., riječima "Subhanallah" sto puta na dan znači da će neko izgovoriti ovaj zikr 36.500 godišnje. Pa zato preispitajte svoju dušu. Ovoliko Allaha, s.v.t., možeš veličati samo ako si istrajan u zikru i ako se pobrineš da dobro iskoristiš svoje vrijeme.

Isto tako, ako čovjek uči Kur'an istrajno 10 minuta svakog dana, onda može završiti hatmu svako dva mjeseca. Da li ti ovako radiš? Upitaj sebe da li si završio hatmu Kur'ana izvan mjeseca ramazana? I ne ograničavajmo, moja draga braćo i sestre, ovih posebnih deset minuta, deset minuta pokornosti, samo jednom u toku dana. Možda ćeš naći vremena nakon sabah-namaza, ili nakon izlaska sunca, ili nakon podne-namaza, ili prije spavanja.

Također, ako zapamtite samo jedan ajet iz Allahove Knjige, svakog dana, možete završiti hifz kompletnog Kur'ana za samo 8 godina. Većina djela koje sam spomenuo su ona koja se čine jezikom, pa je moguće zaraditi nagradu u svakom trenutku, u svim životnim situacijama. Pa ko god želi da krene putem pokornosti Allahu, s.v.t, vrata dobra su mu otvorena i nekome može biti takav cijeli dan ili cijeli život, kao tih posebnih 10 minuta. Ebu Bekr, r.a., prenosi da je neki čovjek upitao Poslanika, s.a.v.s.: Koji je čovjek najbolji? Odgovorio je: Onaj čiji život bude dug, a djela dobra. Rečeno je: Koji je to najgori čovjek? Rekao je: Onaj čiji život bude dug, a djela loša. (Tirmizi, hasen-sahih.)

Ovo je prilika za tebe, moj dragi brate i sestro. Deset minuta u kojima čovjek može osjetiti slast redovitog činjenja dobrih djela, koje mogu biti prvi korak u upravljanju vašeg vremena, sve dok nam cijeli život ne postane takav. Deset minuta koje su u skladu sa riječima Uzvišenog Allaha, s.v.t.:

"Ljude i džinne sam stvorio samo da Me obožavaju." (Ez-Zarijat, 56.)“

Ibn Kajjim, r.h.m., kaže: Kao zaključak, sluga, kada se okrene od Allaha i postane preokupiran grijesima na ovom svijetu, izgubi dane svoga pravog života (na ahiretu). I on će vidjeti posljedice gubljenja dana svoga života u onom Danu gdje će reći:

"...Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!" (Fedžr, 24.)

Neka od djela koja se mogu učiniti u deset minuta:
-   učenje Kur'ana, duha-namaz, donošenje salavata na Poslanika, s.a.v.s
-   sjećanje na Allaha, s.v.t., i izgovaranje zikra
-   podučavanje djece, samoobračun
-   čitanje, slušanje dersova, savjetovanje
-   čuvanje rodbinskih veza (makar telefoniranjem), mirenje ljudi, posjećivanje vjernika zbog Allahovog zadovoljstva
-   otklanjanje teškoća nekome i ispunjavanje nečijih potreba
-   sjećanje i veličanje Allaha, s.v.t., nakon obaveznih namaza
-   čitanje hadisa, klanjanje istihara-namaza
-   činjenje da've, davanje sadake, hranjenje siromašnih, briga o siročadima
-   traženje i širenje islamskog znanja, učenje ezana, ponavljanje za mujezinom
-   obavljanje noćnog namaza
08.05.2011.

Da li čitate horoskop?


knjiga_koja_se_istice_naslovna

Kako naša svakodnevnica nije nimalo vesela, bijeg od stvarnosti i maštanje o boljoj budućnosti postaju neodvojivi dio naših života. Otuda su u savremenom društvu postali izuzetno popularni različiti vidovi proricanja budućnosti. Nažalost, ljudi toliko slijepo vjeruju u takva proricanja da često potpuno mijenjaju svoje živote u skladu s njima. Mnogi muslimani također padaju pod utjecaj društvenih trendova, pa čitaju dnevne horoskope u novinama i otvoreno pokazuju svoje zanimanje za njih. Mnogi to rade stoga što uopće ne poznaju stav islama po tom pitanju. Stoga, ponukani postupkom Huzejfe, radijallahu anhu, koji je kazao: "Ljudi su pitali Allahovog Poslanika o dobru, a ja sam ga pitao o zlu, bojeći se da me ne zadesi", mi ćemo u ovom izlaganju ukazati na stav islama o čitanju horoskopa i proricanju sudbine, kao i na greške ili prijestupe koji su evidentni u životu mnogih muslimana.

Ako pogledamo muslimane današnjice, vidjet ćemo da više vjeruju gatarima i prorocima nego što vjeruju u Allahovu Objavu, čvršće vjeruju onome što pročitaju u horoskopu nego što vjeruju u hadise koji su zabilježili Buharija i Muslim. Umjesto da čitaju Allahove riječi (Kur'an) i Poslanikove hadise, njima je ljepše da troše vlastito vrijeme čitajući horoskop iz "znatiželje".

Vjerovanje u astrologiju i čitanje horoskopa u suprotnosti je sa duhom islama. U suštini, sve ovo su pokušaji da se izbjegne vjerovanje u kader (sudbinu). Oni koji žive u neznanju, misle da mogu nešto promijeniti ako, navodno, znaju šta će im se desiti, i da na taj način mogu izbjeći loše stvari i osigurati za sebe dobre stvari.

Allah, dž.š., je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da kaže:

" Reci: 'Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju." (El-Araf, 188)

Sve što se odnosi na astrologiju u potpunosti je zabranjeno: posjeta astrologu, slušanje onoga šta govori, kupovanje knjiga o astrologiji ili čitanje horoskopa. S obzirom da se astrologija obično koristi za proricanje budućnosti, ljudi koji se bave astrologijom smatraju se proricateljima sudbine. Samim tim, čovjek koji se bavi astrologijom okarakterisan je sljedećim hadisom našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Svaki čovjek koji ode gataru i pita ga o nečemu, njegov namaz neće biti primljen četrdeset dana i noći." (Muslim)

Kazna spomenuta u ovom hadisu odnosi se na odlazak i razgovor sa gatarom ili astrologom, čak i ako osoba sumnja u izjave astrologa i također se pod ovim odlaskom podrazumijeva i čitanje horoskopa. Mnogo je fetvi (pravnih odgovora) islamskih učenjaka današnjice u kojima su spomenuli da čitanje horoskopa potpada pod pojam odlaska gatarima, da nas Allah sačuva od toga. Međutim, ako osoba povjeruje u kazivanje svog horoskopa, bilo da je to rekao astrolog ili da je napisano u knjigama o astrologiji, odmah ulazi u kufr (nevjerovanje), kao što i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Onaj ko ode ili se približi proricateljima sudbine i povjeruje u ono što im on kaže, ne vjeruje u ono što je objavljeno Muhammedu. " (Sunen Ebu Davud)

Ovaj hadis se odnosi na proricatelje sudbine, ali se odnosi i na astrologe, jer obojica proriču budućnost. Ono što govore astrolog i proricatelj sudbine u suprotnosti je sa tevhidom (monoteizmom). Astrolozi smatraju da su ličnosti ljudi određene zvijezdama i da je sva njihova budućnost zapisana u zvijezdama i istovremeno tvrde da su u mogućnosti da čitaju o znanju nevidljivog u već stvorenim oblicima.

U pogledu ovog pitanja stav islama jeste da budućnost i gajb ne poznaje niko osim Uzvišenog Allaha i da se zagovaranje poznavanja gajba (nevidljivog svijeta) smatra nevjerstvom.

Allah, dž.š., kaže:

" U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu, a šta je u moru, i nijedan list ne otpadne a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi." (El-En'am, 59 )

" Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti." (En-Neml, 65 )

Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, kazao je: "Ko ode vračaru ili gataru, jedan je od tri osobe:

a- Ako ode i pita ga, a ne povjeruje u ono što mu je kazao – njegov namaz se ne prima četrdeset dana (normalno obavezan je da klanja u tom periodu). Kazao je Allahov Poslanik: 'Ko ode vračaru i upita ga, njegov namaz se ne prima četrdeset dana.' (Muslim)

b- Ako ode i povjeruje u ono što je kazao – taj je porekao ono što je objavljeno Muhammedu, alejhis-selam. Kazao je Allahov Poslanik: 'Ko ode vračaru ili gataru i povjeruje u ono što govori, zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu.' (Hakim, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

c- Da ode vračaru kako bi ga provjerio, da bi ljudima pojasnio njegove zablude – to je dozvoljeno onima koji su učeni i sigurni da time neće biti zavedeni."

Šejh Muhammed Salih Munedždžid upitan je o astrologiji, horoskopu i predviđanju sudbine, te je rekao: "...Astrologija, horoskop i predviđanje sudbine džahilijetske su stvari koje je islam oštro osudio i okarakterisao ih kao širk (pripisivanje sudruga Uzvišenom Allahu). Razlog takvog stava o ovom pitanju jeste smatranje da neko drugi osim Allaha, dž.š., može nauditi ili donijeti kakvo dobro, zatim ukazivanje zavisnosti i ljubavi prema nekom mizernom stvorenju, a ne prema Allahu, dž.š., te vjerovanje u lažne tvrdnje vračara i sihirbaza da znaju događaje koji će se dogoditi u budućnosti, kako bi na taj način opljačkali ljude i iskvarili njihovo vjerovanje. Potvrdu za navedeno imamo u riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu: "Ko nauči nešto iz astrologije, već je ušao u vode bavljenja sihrom, uz stanovito dodavanje drugih stvari." (Hadis prenosi Ebu Davud u svom Sunenu sa pouzdanim lancem prenosilaca)

U drugom hadisu koji prenosi Imran b. Husejn, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne pripada nama onaj ko određene pojave bude uzimao kao loše predznake i zloslutnje, ili kome se to bude činilo; niti onaj ko bude vračao ili mu se vračalo; niti onaj ko se bude bavio sihrom ili bude tražio da se drugima čini." (Hadis prenosi Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca) Ko bude tvrdio da poznaje nešto što će se dogoditi u bližoj ili daljoj budućnosti, potpada pod kategoriju vračara, direktno ili indirektno. Allah, dž.š., je samo za Sebe uzeo znanje onoga što se treba dogoditi u budućnosti. Uzvišeni Allah kaže: "Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi...'" (En-Neml, 65)

Svima onima koji se bave ovom vrstom djelatnosti savjetujem da se iskreno pokaju Uzvišenom Allahu i da zatraže oprost za učinjene grijehe, zatim, da se potpuno oslone na Allaha, dž.š., u svim pitanjima uz prihvatanje uzročno-posljedičnih faktora. Treba potpuno da napuste ove džahilijetske stvari i da budu što dalje od njih, te da ne dolaze u dodir sa ljudima koji se time bave i da ni u kom slučaju ne vjeruju u ono što pričaju. Tako će na najbolji način iskazati svoju poslušnost Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i sačuvati svoju vjeru i svoj iman." (Preneseno iz djela: Medžmu'u fetava, šejh Abdul-Aziz, 123/2; i Odgovori o islamskom vjerovanju – Muhammed Salih Munedždžid, str. 26)

Dragi brate i cijenjena sestro, čuvajte se potvrde onoga što govore sihirbazi i astrolozi koji tvrde da znaju nevidljivi svijet, koji stavljaju horoskope u novine i časopise u kojima govore o sreći i nesreći. Potvrditi nešto od toga je širk (pripisivanje Allahu sudruga), jer znanje o nevidljivom svijetu pripada samo Allahu. Iskreni muslimani su obavezni da se ne približavaju ovim stvarima. Musliman koji vjeruje u Allaha, ne pita drugog muslimana šta je u horoskopu, niti čita horoskop, niti sluša o tome. Svaki musliman koji dozvoli da mu riječi astrologa promijene način življenja, treba da zatraži oprost od Allaha, dž.š., i da obnovi svoj iman.

08.05.2011.

VEHABIJSKA FITNA

Vehabizam - Šta je to
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
"VEHABIJSKA FITNA"

Autor: Sejjid Ahmed ibn Zejni Dehlan - muftija Mekkanski
Autorova biografija:

Ahmed ibn Zejn ibn Ahmed Dehlan el-Mekki je učenjak šafijskog mezheba. Bio je šerijatski pravnik - fakih i historičar koji se pokazao kao učenjak u raznovrsnim naučnim granama. Obnašao je funkciju mekkanskog muftije za sljedbenike šafijskog mezheba u Mekki Veličanstvenoj. Nosio je i počasnu titulu Šejhul-Islam.

Rođen je u Mekki 1231 hidžretske godine a umro u Medini u mjesecu Muharremu 1304 h. godine.
Iza sebe je ostavio štampana djela koja su u opticaju, među kojima izdvajamo:
- El-ezharu zzineti fi šerhi metni elfijjeti.
- Tarihu duveli islamijjeti bil-džedavili meredijjeti.
- Fethul-dževadil-mennani alel-akidetil-musemmati bifejdi rrahman.
- Derru sunijjeti fi reddi alel-vehabijjeti
- Nehlul-atšani ala fethi rrahmani.
- Fi tedžvidil-Kur'ani.
- Hulasatul-kelami fi umerai-beledil-harami.
- El-Futuhatul-islamijjetu i dr.

Od njegovih djela je i ova knjižica o vehabijskoj fitni za koju se nadamo da će se cijenjeni čitaoci okoristiti a Allah zna svačije namjere.

Ovo djelo je štampano 1978 g. u Istambolu pod nadzorom Husejna Hilmija ibn Seida Istambulija.

"VEHABIJSKA FITNA"

Znaj da se u doba vladavine sultana Selima Trećeg (1204-1222 h. g.) pojavile mnoge fitne (kušnje) o kojima smo opširno govorili u našim djelima. Od spomenutih fitni je "Vehabijska fitna" koja se pojavila u Hidžazu kada su zauzeli Dva Časna Harema i zabranili dolazak na hadž hadžijama iz Šama (Sirije) i Egipta. Od fitni kojima je bio iskušan sultan Selim treći je također i najezda Francuza kada su osvojili Egipat 1213-1216 hidžretske godine. Ukratko ćemo spomenuti o ovim dvjema fitnama a o njima ima više riječi u historijskim djelima. Postoje pisane opširne disertacije o ovim dvjema fitnama.

Što se tiče vehabijske fitne, početak sukoba i borbi između njih i emira Mekke Mevlane Šerifa Galiba ibn Musaida koji je bio ovlašten od strane sultana da vlada Hidžazom, bio je 1205g. po hidžri a to je bilo u vrijeme vladavine sultana Selima III koji je sin sultana Mustafe III sina Ahmedovog.

A što se tiče samog početka pojave vehabija to je bilo puno godina prije toga. Oni su se prvo oformili i ojačali u svojoj pokrajini a onda se njihov šerr (zlo) proširio i šteta narasla i njihova se vlast rastegla na veća područja. Pobili su ljudi da im se ni broj ne zna. Učinili su dozvoljenim njihovu imovinu i porobili su njihove žene.

Osnivač ovog nečasnog pokreta bio je Muhammed ibn abdul-Vehhab čije je porijeklo sa Istoka iz plemena Benu Temim. Rođen je 1111g. po hidžri a propao 1200 h. g. Neki historičari su ovako opisali njegovu propast: "Pojavila se propast - habisa - nečasnika 1206 h.g."

U početku bio je učenik među učenicima u Medini Munevveri neka je na Poslanika Muhammeda a.s. salavat i selam. Otac mu je bio dobar čovjek. Slovio je kao učenjak. Također i njegov brat Šejh Sulejman.

Njegov otac, brat kao i ostali učenjaci, su prognozirali u njemu nastranost i sklonost ka zabludi i zastranjenost srca, jer su bili svjedoci njegovih riječi i postupaka i njegovog zastranjivanja u mnogim pitanjima.

Kritikovali su ga zbog toga i upozoravali druge ljude od njega. I tačno se i obistinilo njihovo strahovanje i nagađanje kada se javno pojavio sa novotarijama, zabludama i nastranjenostima s kojima je zaveo džahile i suprostavio se učenjacima i imamima vjere, te došao do stupnja da tekfiri (proglašava kjafirima) skupine vjernika.

Smatrao je da je posjeta Poslanikovom kaburu a.s. i činjenje tevessula s njim i ostalim Poslanicima i Allahovim dobrim robovima i posjeta njihovim kaburima širk. Smatrao je da je pozivanje Poslanika kod tevessula širk, također dozivanje drugih Allahovih robova, kada se čini tevessul, da je širk. Također je smatrao da ako neko pripiše neki čin nekome mimo Allaha pa makar riječima simbolike kao npr. "ovaj lijek mi je koristio"- da taj postaje mušrik.

Prihvatio se bio nekakvih dokaza koji ne daju nikakve plodove. Došao je sa nekim potvorenim i izmišljenim izrazima koje je uljepšao i zbunjivao obični svijet dok ga nisu počeli slijediti. Napisao je za njih i posebne brošure. Čak su vjerovali da je većina sljedbenika tevhida postala kjafirima.

Ibn Abdul-Vehhab se spojio sa vladarima Istočnih pokrajina u Der'ijjeti i ostao kod njih dok ga nisu podržali i prihvatili njegovu da'vu . Vladari Der'ijjete su u tome vidjeli priliku za jačanje, učvršćivanje i proširenje svoje vlasti. Ovladali su beduinima koji su postali njihova jaka vojska kojoj se teško bilo oduprijeti. Vjerovali su da svaki koji ne povjeruje u ono što kaže ibn Abdul-Vehhab postaje kjafir i mušrik čija krv i imetak su dozvoljeni. Pojava njegove misije u ovakvom svjetlu je bila 1243 h. g., a osvajanja i širenje bilo je poslije 1250.

Učenjaci su napisali mnoge odgovore i disertacije u kojima je odgovor na ovu pojavu. Čak je i njegov brat Šejh Sulejman napisao djelo u kome je odgovorio na zablude i opasnosti koje se kriju iza riječi i učenja koje je propagirao njegov brat.

Njegovu misiju i učenje podržao je emir Der'ijjete Muhammed ibn Saud koji je porijeklom iz plemena Beni Hanife, naroda iz kojeg je potekao Musejleme Kezzab.

Kada je umro Muhammed ibn Saud podršku Ibn Abdul-Vehhabu dao je njegov sin Abdul-Aziz ibn Muhammed ibn Saud.

Mnogi Medinski šejhovi i učenjaci su govorili za njega:"Ovaj će zalutati." ili "Allah će njime u zabludu odvesti neke ljude, neka je daleko od nas!" I tako je i bilo. Muhammed ibn Abdul-Vehhab je smatrao da je njegov cilj i želja sa ovim mezhebom kojeg je izumio da želi iskrenost u tevhidu - Jedinstvu i oslobađanje od širka. Smatrao je da su ljudi bili u širku već 600 godina i da je on došao da im obnovi vjeru.

Kur'anske ajete u kojima se opisuju mušrici protumačio je da se to odnosi na tadašnje sljedbenike tevhida. Kao npr. ajet: "Ko je u većoj zabludi od onoga koji doziva nekog mimo Allaha koji mu se neće odazvati do Sudnjeg dana a oni su prema njihovim dovama nemarni." ili ajet:" Ne dozivaj pored Allaha ko ti neće koristiti niti štetu nanijeti." ili ajet" Oni koji dozivaju one kojima se neće odazvati do Sudnjega dana " i slicno.

Muhammed ibn Abdul-Vehhab je rekao: "Ko traži pomoć sa imenom Poslanika Muhammeda a.s. ili drugog od Allahovih Poslanika ili evlija ili ga pozove ili traži šefa'at, on je kao ovi mušrici koji su opisani u gornjim ajetima." Na istu razinu stavio je zijaret Poslanikovom kaburu a.s. i kaburima drugih Poslanika i evlija.

Rekao je o Kur'anskom ajetu u kome se govori o mušricima: "Mi ih obožavamo samo da bi se približili u Allahovu blizinu.":"Oni koji čine tevessul slicni su mušricima koji kažu :"Mi ih obožavamo samo da se Allahu približimo..". Ibn Vehhab kaže:"Mušrici nisu vjerovali da njihova božanstva mogu nešto stvoriti, vjerovali su da je Stvoritelj Allah, jer o tome ima dokaz u Kur'anu:"A ako ih pitaš ko ih je stvorio. Reći će:"Allah." i u drugom ajetu:"Ako ih pitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, reći će: "Allah." Pa je Allah o njima presudio sa kufrom i širkom zbog njihova govora "da bi se približili Allahu" tako da su ovi slični njima."

Islamski učenjaci su odgovorili na ovaj pogrešni način zaključivanja i izvođenja stavova ovako: "Vjernici nisu prihvatili niti ikada smatrali Poslanike niti Božije evlije božanstvima, niti rivalima - suparnicima Božijim! Vjernici vjeruju i drže da su oni Allahovi robovi koji su stvoreni i oni ne zaslužuju da budu predmet obožavanja. A što se tiče mušrika o kojima su objavljeni mnogobrojni ajeti oni su vjerovali da njihova božanstva zaslužuju da im se čini ibadet i oni su ih veličali veličanjem božanstava iako su vjerovali da oni ne stvaraju ništa. A vjernici ne vjeruju da Poslanici i evlije zaslužuju da se njima ibadet čini i ne zagovaraju da su božanstva obožavajući ih kako se Bog obožava. Naprotiv, vjernici vjeruju da su oni Allahovi odabrani robovi i miljenici koje je Allah odabrao i njihovim bereketom iskazuje milost svojim robovima. Oni sa njihovim bereketom smjeraju Allahovu milost. Ovome što smo rekli postoje mnogi dokazi iz Kur'ana i Sunneta.

I'tikad (ubjeđenje) muslimana je da je Stvoritelj, Koji korist i štetu daje i Koji jedino zaslužuje obožavanje, Allah Jedini. Muslimani ne vjeruju da iko osim Njega ima moć utjecaja na bilo što. I vjeruju da Poslanici i evlije ne stvaraju ništa niti imaju moć da nanesu štetu i priskrbe korist. Stvar je u tome da se Allah smiluje svojim robovima njihovim bereketom (blagoslovom).

Ono što je mušrike odvelo u širk je i'tikad (ubjeđenje) da njihova božanstva zaslužuju da im se ibadet čini a ne samo njihov govor "Mi ih obožavamo samo da nas približe Allahu" Jer oni su, kada im je donesen dokaz da njihova božanstva ne zaslužuju da budu predmet obožavanja, rekli opravdavajući svoje ponašanje: "Mi ih obožavamo samo da nas približe Allahu". Pa kako može biti dozvoljeno Ibn Abdul-Vehhabu i onima koji ga slijede da poistovjete vjernike - mu'mine - monoteiste sa onima koji su mušrici i koji vjeruju u božanstvenost svojih idola? Svi prethodni ajeti a i ostali ove vrste se specijalno odnose na kjafire i mušrike a ni po kakvom smislu ne odnose se na vjernike muslimane.

A da se bilo šta od onoga što rade vjernici, po pitanju tevessula, smatra širkom, ne bi se desilo da je to Poslanik Muhammed a.s. radio kao i njegovi ashabi i ogromna većina njegovih sljedbenika. U sahih predajama se navodi da je Poslanik Muhammed a.s. učio u dovama: "Allahumme inni es'eluke bihakki ssailine alejke." Moj Gospodaru od Tebe tražim hakkom (pravom) onih koji Ti se obraćaju."

Ovakav Poslanikov izraz se smatra tevessulom bez imalo sumnje. Muhammed a.s. poučavao je ashabe da čine ovu dovu i naređivao im da tako uče dove. To je sve opširno opisano u knjigama i disertacijama koje su napisane kao odgovori na Ibn Abdul-Vehhabovo učenje.

Postoji sahih predaja da je Muhammed a.s. kada je umrla Fatima bint Esed , majka Alije ibn Ebi Taliba, da je on svojom časnom rukom spuštao u kabur i proučio dovu: "Allahumme gfirli ummi Fatima bint Esed ve vessi'i alejha medhaleha bihakki nebijjike vel-enbijai ellezine min kabli inneke erhamur-rahimin." Moj Gospodaru, oprosti mojoj majci Fatimi bint Esed i ucini joj kabur postranim s pravom (hakkom) Tvoga Poslanika i poslanika prije mene. Ti si od milostivih najmilostiviji."

Omer ibn Hattab je činio tevessul sa Abbasom r.a. kada je bila velika suša. Postoje i mnogi drugi slučajevi što je poznato i mi nismo u potrebi da dalje spominjemo.

Način tevessula koji je objašnjen od strane Poslanika a.s. u slučaju slijepca kome je vraćen vid, korišten je i kasnije od strane ashaba i nakon Poslanikovog preseljenja na Ahiret. Ko bude istraživao ovo pitanje naći će mnogo slučajeva iz perioda ashaba i tabiina. Npr. govor ashaba Bilala ibn Harisa kod Poslanikovog kabura: "Ja Resulallah isteski li ummetik" "O Allahov Poslaniče, traži kišu svome ummetu." Naći će, također, pozive koje je Poslanik upućivao kada je posjećivao kabure.

Od najpoznatijih šejhova koji su pisali odgovor ibn Abdul-Vehhabu je učenjak šejh Muhammed ibn Sulejman el-Kurdi, pisac djela Havaši komentar ibn Hadžera.

Rekao je između ostalog: "O Ibn Abdul-Vehhabe, savjetujem te u Ime Allaha Uzvišenog da tvoj jezik uvućeš i poštediš muslimane tvog vrijeđanja. Ako čuješ osobu da vjeruje da postoji utjecaj od nekoga osim Allaha i da se tome obraća mimo Allaha, nastoj da ga poučiš ispravnom vjerovanju i ponudi mu dokaze da nejma utjecaja bez Allaha pa ako takva osoba odbije onda ga proglasi kjafirom.

Ti nejmaš pravo tekfiriti (KGKG:nazivati kjafirom) ogromnu većinu Islamskog ummeta od koje si se ti odvojio. Bliskost kufra onome koji se je odvojio od ogromne većine Islamskog ummeta je bliža od onih koji su u ogromnoj Islamskoj većini, jer on slijedi put koji nije put zajednice vejrnika. Allah Uzvišeni kaže: "Ko se suprostavi Poslaniku nakon što mu je objašnjen pravi put i slijedi put koji nije put zajednice pustit ćemo da čini što hoće a onda ćemo ga baciti u Džehennem a ružno li je on boravište." (Nisa 115) A ne zaboravi da vuk jede ovcu koja odluta od stada."

" Kada bi posjećivao kabure Muhammed a.s. bi govorio: "Esselamu alejkum ja ehlel-kuburi. tj. Neka je na vas mir o stanovnici kabura."

Iz navedenog se da zaključiti da dozivanje ili tevessul nejma štete ako osoba koja doziva ili čini dovu tevessula ne vjeruje u moć utjecaja (te'sira) od strane osobe koju doziva ili s kojom tevessul čini. Sve dok vjeruje da jedini utjecaj dolazi od Allaha dž.š. i da drugi nejmaju te moći onda nejma štete.

Također je stvar sa prislonjanjem nekog čina ili djela nekome drugom mimo Allaha. To ne šteti sve dok vjeruje da je utjecaj i dejstvo jedino od Allaha dž.š. A rečenica se uzima u prenesenom smislu kao što se kaže: "Koristio mi je taj i taj lijek." ili "Izliječio me je taj i taj lijek" ili što se kaže: "Pomogao mi je taj i taj." A svi vjerujemo da stvarna pomoć i korist jedino od Allaha dolazi. Nejma pravo niko onima koji ovako govore pripisati kufr zbog toga. Taj govor se uzima u prenesenom značenju. Smatram da je o ovome je, za sada, dovoljno. Ko želi da se više zadrži na ovoj temi neka se vrati na moju poslanicu koju sam posvetio ovoj temi.

Kada su Ibn Abdu-l-Vehhab i oni koji su ga pomogli krenuli sa ovom nečasnom misijom, zbog koje su proglasili kjafirima većinu muslimana zauzeli su dosta plemena. Njihova vlast se širila. Zauzeli su Jemen i dva časna Harema (Mekku i Medinu). Njihova vlast je brzo stigla do granica Šama.

Oni su u početku svoga djelovanja bili poslali grupu svojih učenjaka sa zadatkom da nastoje pokvariti akidu (učenje o vjerovanju) kod uleme i stanovništva dvaju Harema (Mekke i Medine). Kada su došli kod učenjaka dvaju Harema i spomenuli šta imaju od učenja o akidi, učenjaci dvaju Harema su im odgovorili i ustanovili da je u stvari njihova (vehabijska) akida skup propisa o izvođenju iz Islama (tekfir).

Onda su im podastrijeli sve dokaze o pogrešnosti njihovih stavova na što se ovi nisu mogli odbraniti. Učenjacima dvaju Harema je bilo jasno da se radi o skupini zabludjelih džahila koji su izgledali smiješno i zbunjeno. Učenjaci dvaju Harema su napisali ferman kod šerijatskog suca u Mekki sa objašnjenjem da ovo na što ta skupina poziva je čisti kufr i razaslali su da se to zna među ljudima. To je bilo u vrijeme vladavine Šerifa Mesuda ibn Seida ibn Sa'da ibn Zejda koji je umro 1265 h.g. On je naredio da se ova skupina odmetnika uhapsi. Međutim neki su uspjeli pobjeći iz zatvora i otišli su u pleme Deri'jjete i izvjestili svoje zemljake vehabije o tome šta se zbilo. To im je samo povećalo inat i oholost.

Onda su emiri Mekke zabranili da njihovi sljedbenici ulaze u Harem na Hadždž. Tada su vehabije počeli napadati neka plemena koja su bila u pokornosti i dobrim odnosima sa emirima Mekke i otpočeli su prvi sukobi. Početak oružanih sukoba između vehabija i emira Mekke Šerifa Galiba ibn Musaida ibn Seida ibn Sada ibn Zejda, je bio 1205 h.g.. Između tih zaraćenih strana bilo je više okršaja u kojima je stradao veliki broj ljudi. Vehabije su iz dana u dan jačali i stalno su nova plemena njima pristupala. A sve je manji broj plemena ostajao pod upravom emira Mekke.

Godine 1217 po hidžri, vehabije su okupili veliku vojsku i napali su Taif. Osvojili su ga i većinu stanovništva pobili, a žene i imetke porobili. Veoma mali broj se uspio spasiti. Najavili su poslije ovoga pohod na Mekku ali su znali da se u Mekki toga mjeseca nalaze mnoge hadžije iz Šama i Egipta, pa su iz tog razloga odlučili sačekati dok se završe obredi Hadždža i da se povrate hadžije iz Sirije i Egipta. I zaista, nakon završetka obreda Hadždža spremili su pohod na Mekku. Emir Mekke Šerif Galib nije bio dovoljno spreman da se odupre vehabijskoj vojsci te se zbog toga izmjestio u Džiddu.

Stanovnici Mekke su se bojali za svoje živote pa su poslali izvidnicu pred vehabijsku vojsku da traže od njih sigurnost ako se predaju pod njihovu upravu. Dali su im sigurnost i ušli su u Mekku 8 Muharrema 1218 h.g.. Zadržali su se u Mekki 14 dana tražeći od ljudi da se pokaju obnavljajući im Islam i zabranjujući im da čine djela za koja su vehabije smatrali da su širk, kao tevesul ili posjetu kaburima. Zatim su nastavili sa vojskom prema Džiddi kako bi se borili protiv Šerifa Galiba. Kada su okružili Džiddu stanovništvo Džidde ih je gađalo iz topova i katapulta tako da je ubijen veliki broj vehabija. Nisu mogli zauzeti Džiddu pa su nakon 8 dana opsjedanja Džidde odlučili prekinuti opsadu. Vehabije su se vratili u svoja mjesta a u Mekki su ostavili emira Šerifa Abdul-Muina koji je bio brat Galibov. Ostavili su i nešto vojske koja bi čuvala Mekku. Galibov brat je to prihvatio da bi sačuvao živote stanovništvu Mekke i otklonio od njih zlo koje ih je moglo zadesiti od vehabija. U mjesecu Rebiul-evvelu iste godine Šerif Galib je krenuo iz Džidde sa valijom iz Džide a po naredbi sultana sa vojskom u pravcu Mekke. Kada su stigli tamo istjerali su vehabije iz Mekke i njemu se ponovo vratila uprava nad Mekkom.

Međutim, vehabije nisu mirovali. Oni su se uputili da oslobađaju druga mjesta i uspjeli su povratiti Taif i imenovali su emira Osmana El-Mudajfija. Oni su nastavili svoje aktivnosti u ratovanju protiv obližnjih plemena. Za kraće vrijeme ponovo su se okupili i zauzeli Taif i spremali se na ponovno zauzimanje Mekke. Sa ogromnom vojskom opkolili su Mekku i zatvorili sve puteve koji vode do Mekke. Mekkelije su se veoma teško osjećali. Tog vremena je vladala nestašica i glad Mekkom. Stanovništvo je čak jelo i pse kako bi preživjeli. Šerif Galib je bio primoran na mirovni proces i pregovore. Napravljen je sporazum a od uvjeta tog sporazuma je bio da će se vehabije prema Mekkelijama ophoditi solidno i bez divljanja i da se njima prepusti uprava nad Mekkom.

U Mekku su ušli krajem mjeseca Zu-l-Ka'deta 1220 h.g. Zatim su zauzeli i Medinu neka je na Poslanika Muhammed a.s. salavat i selam. Opljačkali su hudžru u kojoj se nalazi Poslanik i pokupili sve vrijednosti. Porušili su kubbe iznad Poslanikovog kabura a.s. i po Medini su počinili nezapamćene zločine. Porušili su sva obilježja na kaburima ashaba. Imenovali su namjesnikom nad Medinom Mubareka ibn Mudijana. Njihova vlast nad Medinom i Mekkom trajala je sedam godina. Za to sedam godina zabranili su dolazak na Hadždž Sirijcima i Egipćanima. Počeli su ogrtati Kjabu crnim ogrtačem. Prisiljavali su ljude da ulaze u njihovu vjeru.
Osmanska država toga doba je bila veoma slaba i zauzeta vođenjem ratova protiv kršćana kao i unutarnjim previranjima oko vlasti za sultanovu stolicu.

Onda je izdata zapovijed od strane sultana Mahmuda Hana drugog ibn Abdil-Hamid Han prvog sultan Ahmeda, koji je na funkciji halife Allahovoga Poslanika Muhammed a.s., egipatskom namjesniku Muhammed Ali Paši da spremi vojsku za boj protiv vehabija. To je bilo 1226 h. g. Valija Muhammed Ali Paša je spremio vojsku koju je stavio pod komandu svoga sina Tusun Paše. Krenuli su iz Egipta u mjesecu ramazanu te godine. Danju i noću su putovali da što prije dođu do odredišta. Kada su stigli do Jenbua odmah su ga preuzeli od vehabija. Kada je ta vojska stigla do Safre i Hadideta tu ih je spremno dočekala vehabijska vojska koju su pomogla sva okolna plemena i tu su do nogu potukli egipatsku vojsku. Niko se od te vojske nije vratio u Egipat. To je bilo u mjesecu Zul-hidžetu 1226 h.g. Egipatski valija je odmah slijedeće godine spremio novu vojsku. Lično se stavio na čelo te vojske i zaputili su se ka Hidžazu. Imali su sa sobom 18 topova više bombi i velike količine naoružanja. Stigli su do Safre i Hadidete i zauzeli je veoma lahko od vehabija. Što se tiče lahkoće uzimanja ovih mjesta zasluge se vračaju na dovitljivost i snalažljivost Šerifa Galiba Paše koji je prividno bio stao sa vehabijama ali je održavao kontakt sa Muhammed Ali Pašom i predložio mu da novcem potplati šejhove poznatih plemena i da im obeća redovna mjesecana primanja. Oni se u tom slučaju neće boriti protiv njih. I tako je i urađeno. Mnogo rijala je podijeljeno plemenskim poglavarima. Jednom šejhu su dali 100 hiljada rijala. Manje utjecajnim dali su po 18 hiljada rijala. Kada je vojska Muhammed Ali Paše ušla u Medinu poslali su vijesti u Egipat o tome i tamo je priredeno opće slavlje i veselje. Ubrzo su nakon toga zauzeli i Mekku kada im je došlo pojačanje iz Egipta. Vehabijska vojska se razbježala. Emir vehabija Saud je godine 1227 obavio Hadždž i zaputio se poslije toga u Taif i zatim u Derijjete i nije znao za nove promjene na terenu i vraćanje Medine ispod kontrole vehabija. Tek kada je stigao u Deri'jjete čuo je o vijestima ponovnog zauzimanja i Mekke i Taifa od strane sultanove vojske.

U mjesecu Rebiul-evvelu 1228 h.g. Muhammed Ali Paša je poslao glasnike na dvor sultana da ga izvjeste o rezultatima pohoda i poslao je ključeve od Kabe, Medine i Džidde koji su postavljeni na zlatne tepsije i iz počasti i uz velik doček sa mirisima, tekbirima i veseljem dočekani u Istambolu. Muhammed Ali Paša je dobio najveća odlikovanja od sultana za uspjehe. Šerif Galib Paša je uspio da uhapsi Osmana Mudaifija koji je bio vehabijski namjesnik u Taifu. On je slovio kao najveći pomagać vehabijskog pokreta toga doba. Vezao ga je u lance i poslao ga u Egipat. Onda je iz Egipta poslat na sultanov dvor (portu) gdje je ubijen. Kada je Muhammed Ali Paša stigao u Mekku Šerif Galib Paša je uspio uhapsiti i ibn Musaida vehabijskog drugog emira i poslati ga u Istanbul.

KGKG: dio teksta izostavljen radi obima

Kao primjer naveli bi hadis u kome je Allahov Poslanika a.s. rekao: "Pojavit će se ljudi sa Istoka koji će učiti Kur'an ali njihovo učenje neće prelaziti granicu grla. Izlazit će iz dina kao što izlazi odapeta strijela iz luka. Njihov znak je šišanje naćelavo." Ovaj hadis je naveden sa mnoštvom predaja. Neke su navedene u Sahihul-Buhariji. Jasno je naglašeno da je njihova odlika šišanje naćelavo. Oni su naređivali svim svojim sljedbenicima da briju naćelavo glave a prije njih u povijesti nije bilo pojave da se briju glave naćelavo kao obavezni znak pripadanja pokretu. O tome je rekao Sejjid Abdurrahman El-Ahdel: "Nejma potrebe da se piše više kao odgovor vehabijama od ovoga Poslanikovog hadisa "njihovo obilježje je brijanje glava naćelavo". To prije vehabija nisu radili ni jedni pripadnici sekti ili pokreta.

Desilo se da je jedna žena koju su natjerali da postane vehabija kada su joj naredili da naćelavo ošiša kosu protestirala je kod ibn Abdul-Vehhaba. Ona je rekla ako naređuješ i ženama da šišaju kosu onda trebaš narediti muškarcima da briju brade jer je kosa ženi ukras kao što je brada muškarcima. Ibn Abdul-Vehhab je ostao bez teksta na ovu ženinu primjedbu.

Oni su zabranjivali ljudima da traže šefa'at od Poslanika Muhammeda a.s. Iako o tome postoji mnoštvo sahih hadisa i vrijednosti Poslanikovog šefaata za ummet. Zabranjivali su učenje iz knjige Delailu-l-hajrat koja sadrži salavate na Poslanika Muhammeda a.s.. Govorili su da je to širk. Zabranjivali su donošenje salavata na Poslanika a.s. na minaretima i minberima poslije učenja ezana. Bio je jedan slijepi mujezin. Slovio je kao dobar čovjek. On je poslije ezana učio salavate a već su vehabije bile izrekle zabranu toga. Doveden je kod ibn Abdul-Vehhaba i on je naredio da ga ubiju. Kada bi bili u prilici da sve spomenemo šta su ovi činili napunili bi puno deftera. Ali smatramo da je u navedenom dovoljno, a Allah subhanehu ve teala najbolje zna.

Bismillahi-rrahmani-rrahim

"ZAVJERA PROTIV ISLAMSKE DRZAVE"

Autor: Abdu-l-Kadim Zellumi
I pored neslaganja nevjernika oko međusobne podjele muslimanskih teritorija, ipak složili su se u jednom; uništiti Islam. Na tom planu osmislili su više puteva. U Evropskim zemljama posijali su klicu nacionalnih i nacionalističkih pokreta koji će težiti za suverenošću i samostalnošću. Klice takvih ideja su prenešene i na teritorije Islamske države. Svoje narode su huškali na Islamsku državu. Koji bi se hvatali za tu ideju, bili bi pomognuti oružjem i imetkom. Taj recept je prvo ispitan u Srbiji i Grčkoj. Tako su nastojali udariti Islamsku državu s leđa. Tako je mjesecu Julu 1797 g. Francuska izvršila invaziju na Egipat i osvojila ga. Glavni cilj ovog pohoda je bio uništenje hilafeta kao Islamskog oblika vladavine. Nakon zauzimanja Egipta svoje vojne aktivnosti je proširila na Palestinu. Nakon toga su udarili i na Siriju ali su tu poraženi. Pokušaj rušenja hilafeta je propao.

Međutim neprijatelji Islama nisu mirovali poslije toga. Smišljali su razne načine kako razbiti moćnu Islamsku državu koja već vjekovima u svojim rukama drži vlast nad najvećim djelom zemaljske kugle. Neprijatelji Islama će nastojati po svaku cijenu da preuzmu kontrolu u svoje ruke nad ogromnim prostorima koje su pokrivali muslimani i domoći se njihovih bogatstava. Institucija hilafeta, koja ima svoje utemeljenje iz Medine - od Poslanika Muhammeda 'alejhi-sselam- i trajala je do 1924 g. (Sultan Abdul-Hamid) je bila glavna prepreka na putu podjarmljivanja muslimana, okupacije njihove teritorije i pljačke njihovih imetaka. Uspješniji potez koji je Zapad povukao bio je osnivanje jednog vjerskog pokreta koji bi u svojoj vanjskoj formi izgledao Islamski , a u biti zadatak tog pokreta bi bio da se Zapadne sile, preko njega, domognu vlasti nad muslimanima i da poruše hilafet.

Engleska je posredstvom svoga čovjeka - muslimanskog izdajnika - Abdul-Aziza ibn Muhammeda ibn Sau'uda pokušala uzdrmati i oslabiti Islamsku državu iznutra. U unutrašnjosti prostora Arabije došlo je do formiranja vehabijskog pokreta. Englezi su ga pomogli oružjem i novcem, kako bi mogli dići glas i oružje protiv halife. To se je i desilo. Poveden je boj između vehabija i Islamske Osmanske vojske. Cilj je bio da vehabije preuzmu vlast nad većim dijelovima teritorije u Arabiji koju su držali Osmanlije, da na tim teritorijama zavedu svoj mezheb i da uklone tragove dotadašnjeg Hanefijskog mezheba, koji je bio zvanični priznati mezheb Islamske osmanske države. Sve to treba izvesti silom i mačem. Vehabije su 1788 g. napali Kuvajt i osvojili ga. Napredovali su sjeverno i stigli do Bagdada kojeg su opsjedali.

Cilj je bio da se stigne do Kerbele i kabura Husejna r.a., unuka Muhammeda 'alejhi-sselam, da bi ga porušili i proglasili zabranu zijareta (posjete) njegovom kaburu. 1803 g. su izvršili napad na Mekku i zauzeli je. Godinu dana kasnije, 1804, napali su Medinu i također je osvojili. Porušili su velika kubeta koja su natkrivala kabur Allahova Poslanika Muhameda 'alejhi-sselam Nakon što su potpuno zauzeli Hidžaz - uputili su se ka Šamu. Došli su u blizini Homsa. 1810 g. su napali Damask kao što su napali i Nedžef. Što se tiče Damaska branio se veoma uspješno. Istovremeno sa opsadom grada Damaska poslali su svoje pristalice i zauzeli sjeverne dijelove Sirije i izvršili proboj čak do Halepa.

Općepoznato je bilo da iza ovoga vehabijskog pokreta stoji Engleska jer su familije Saud bili njihove sluge - a iskoristili su vehabijski mezheb u političke svrhe da bi udarili iznutra na Islamsku državu. Počeli su sa izazivanjem raskola među mezhebima koji su veoma brzo prerasli u prave oružane sukobe unutar Osmanske Islamske države. Ali stalno se je vodilo računa da sljedbenici ovog vehabijskog mezheba ne spoznaju bit ovog pokreta a posebno njegovu vezu sa Englezima.

Muhammed ibn Abdul-Vehhab je bio u početku Hanbelijskog mezheba. Po nekim pitanjima je i sam donosio idžtihad. U mnogim pitanjima se razilazio od učenjaka drugih mezheba. Počeo je vatreno da se zalaže kod ljudi da slijede njegova mišljenja smatrajući ih najispravnijim. Takvim stavom i ponašanjem izazvao je gnjev, osudu i žestoke prosvijede Islamskih učenjaka, vladara i muslimanskih masa. Bilo je očigledno da izlijeće sa stavovima koji su suprotni onim što su učenjaci razumjeli iz Kur´ana i Sunneta.

Npr. on kaže: "Posjeta kaburu Allahova Poslanika Muhammeda 'alejhi-sselam, je haram, i ako to neko učini, onda je učinio prijestup (ma´sije). Čak onaj ko ide da posjeti Poslanikov kabur, nije mu dozvoljeno da skračuje namaz na tom putu, jer je to put u grijeh. Muhammed ibn Abdul-Vehhab taj svoj stav temelji na hadisi - šerifu: "Nije dozvoljeno da se neko posebno opterećuje teretom i troškom puta izuzev u tri džamije: ova moja džamija, Mesdžidul-haram (u Mekki ) i Mesdžidul-Aksa ( Palestina ).”

On je razumio iz ovoga hadisa da nije dozvoljeno nigdje putovati osim u spomenute tri džamije, pa između ostalog nije dozvoljeno putovati s ciljem posjete Resulullahovom kaburu! Niko prije njega iz plejade Islamskih učenjaka nije rekao sličnu stvar. U stvari poruka ovoga hadisa je: "Da nije dozvoljeno da se neko posebno izlaze trošku, trudu i naporu da bi išao daleko u neku džamiju isključivo radi ibadeta, vjerujući da je ibadet bolji ako se obavi u nekoj džamiji u odnosu na drugu džamiju. Sve džamije su iste, osim tri spomenute u gore citiranom hadisu.”

Allahov Poslanik Muhammed 'alejhi-sselam je u jednom hadisu rekao: "Bio sam vam zabranio posjećivati kabure, ali, od sada posjećujte ih, jer vas oni podsjećaju na smrt." (Hadis) Zbog navedenih i sličnih mišljenja u kojima se je Muhammed ibn Abdul-Vehhab suprostavljao većini učenjaka, biva odstranjen iz sredine, radi štete, fitne i raskola koji je nastajao među muslimanima.

Protjeran zbog smutnje koju je izazvao među muslimanima, premješta se u pleme Anza, čiji emir je bio Muhammed ibn Saud. Obzirom da je emir Anze bio u neprijateljstvu sa emirom Deri'jete, iz koje je Ibn Abdul-Vehhab protjeran, to je išlo na ruku da je dočekan lijepim dočekom i našao sigurno utočište. Ubrzo je našao pristalice i simpatizere svome novom učenju- mezhebu. 1747 g. emir Muhammed je javno obznanio da se stavlja svojim utjecajem i moći na stranu vehabijskog pokreta i proglašava mišljenja Abdul-Vehhaba najispravnijim.

Time je Vehabijski pokret postao zapaženiji jer je imao direktan utjecaj na vlast.
Ono što je ibn Abdul-Vehhab poučavao i propagirao, emir Muhammed ibn Saud je to vlašću primjenjivao.

Tako je u toku desetogodišnjeg rada uspostavljanja vehabijskog mezheba, koji se uspostavljao silom na tlu Arabije, uspjelo se uspostaviti ovaj mezheb na oko 30 milja kvadratne površine.

Nakon smrti emira Muhammeda ibn Sauda 1765 g. naslijedio ga je sin Abdul-Aziz. U njegovom periodu nije došlo ni do kakvih bitnijih promjena i može se reći da je vehabijski pokret imao jednu mirnu fazu bez ikakvih vidnijih pomaka. Izvan teritorija koje su bile pod vlašću Abdul-Aziza, niko nije obraćao pažnju na novi mezheb koji se javljao, niti je iko slutio opasnost koja vreba iza njega i zlo muslimanima koje im se spremalo.
Međutim, nakon 41-ve godine, od osnivanja vehabijskog pokreta (Od 1747- 1788 ) naglo se primjetilo ponovno njegovo aktiviranje. Ovaj puta njihov glas se čuo daleko van granica teritorija, kojima su gospodarili.

Za ovaj novi mezheb čulo se u svim krajevima tadašnje Islamske države. Sam halifa je osjetio nemir od ovih novih gibanja koja nisu slutila ničemu dobrom. 1787 g. emir Abdul-Aziz je proglasio samostalnu državnu upravu i zaveo nasljedni sistem vladavine (hukm virasi), osiguravši mjesto svome sinu Saudu da bude halifa poslije njega.

Okupila se je velika svjetina vehabija pod vođstvom šejh Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, i pred tom svjetinom je Abdul-Aziz obejanio da pravo na vlast zadržava u okviru svoje porodice - njegova djeca isključivo su nasljednici vlasti poslije njegove smrti. Svjetina je poslušno podržala ovu odluku. To se sve dešavalo uz već postojeći Islamski oblik vladavine (hilafet ) - što je sa Islamske tačke gledišta neispravno - jer je Muhammed 'alejhi-sselam rekao: "Ako se da prisega (bej´at ) dvojici halifa, ubijte zadnjeg od njih dvojice." (Hadisi šerif )

Stvar je potpuno jasna.


Uveliko se odmotava klupko dugoročnog plana koji su Englezi postavili na putu rušenja hilafeta. Približilo se vrijeme nabacivanja kolonizatorskog jarma muslimanima za vrat. Englezi su vukli konce a vehabije su bili igrači. Uporedo sa proglašavanjem deklaracije o novom vladaru i uspostavljanju paralelnog vladajućeg sistema uz već postojeći hilafet (kojeg su nosioci bili Osmanlije) donosi se i druga deklaracija.

Po njoj vehabijski mezheb se proglašava zvaničnim mezhebom a potiskuje se dotadašnji Hanefijski mezheb, koji je bio službeni priznati mezheb u Emeviskom, Abbasijskom i Osmanskom periodu. Bio je ispravan i valjan za te mnoge generacije od trećeg stoljeća po hidžri, pa do dvanaestog , a eto dođoše vehabije i njima ne valja Hanefijski mezheb.
1788 g. Vehabije su pokrenuli veliku vojsku na Kuvajt. Napali su ga i osvojili. I prije toga Englezi su pokušavali da pokore Kuvajt ali im nije polazilo za rukom. A sada preko vehabija, koje su oni pomogli novcem i oružjem, uspješe.

1792 g. Muhammed ibn Abdul-Vehhab je umro. Po istom šablonu kao što je bilo i u svjetovnoj vlasti, naslijedio ga je njegov sin. Vlast se prenosi sa oca na sina. Saudijski emiri su iskoristili vehabijski mezheb, koji je imao obilježja vjerskog pokreta, u političke svrhe. Domogli su se preko njega vlasti i njime udarili na postojeću Islamsku vlast, raspirujući u početnoj fazi djelovanja među muslimanima mezhebsku netrpeljivost i kasnije mezhebske ratove...." ( Prijevod iz djela "Kejfe huddimet hilafe " - "Kako je srušen hilafet" od Prof. Abdul - Kadima Zelluma str. 13- 19 ) Preveo i izdao Fikret ef. Arnaut iz Minhena


Dr. Jusuf Karadavi je također pozitivno riješio neka tekuća pravna pitanja sa kojima se muslimani suočavaju u ovim modernim i komplikovanim vremenima. To je nešto što se treba pohvaliti i podržati za sveopće dobro Islamskog ummeta. Šta pak nije dobro je činjenica da odbijanje slijeđenja mezheba od strane učenjaka koji nisu dosegli stepen neovisnog idžtihada, kao što su napr. Ibn Tejmijja ili Jusuf Karadavi, uvijek rezultira određenim pogrešnim teološkim i pravnim stavovima. Naprimjer Ibn Tejmijja je, kako ćete vidjeti ispod, imao vrlo čudna i neprihvatljiva teološka ubjeđenja radi kojih se odvojio od koncenzusa Sunni učenjaka što se odrazilo njegovim zastranjivanjem kako u akidi tako i u fikhu.

Danas imamo mudžtehide kao što je dr. Jusuf Karadavi koji svojom stručnošću i obrazovanjem svakako može biti mudžtehid unutar jednog od četiri mezheba ali nipošto neovisan o bilo kom od njih. To je zato što danas niti ima institucija niti validnih neovisnih mudžtehida koji bi ga mogli načiniti neovisnim mudžtehidom (mudžtehid mutlak) te mu za takav idžtihad i idžazet darovati. Stoga je on naprimjer iznio neka vrlo pokudna mišljenja o taklidu onih koji slijede jedan od četiri Sunni mezheba i ta svoja mišljenja zasnovao na citiranim mišljenjima nemezheblija prijašnjih generacija kao što su Ibn Tejmijja i Ibn Hazm. Da je Jusuf Karadavi smjerno učio i slijedio put Sunni učenjaka on ne bi od bivših nemezheblija uzeo ono što su Sunni učenjaci saglasno osudili kao pogrešno. Time je on i uprkos visokom Islamskom obrazovanju, kao i Ibn Tejmijja prije njega, donio određene fetve koje se protive koncenzusu učenjaka četiri Sunni mezheba pa kaže u svojoj knjizi Halal vel Haram da svinjska koža štavljenjem postaje halal za upotrebu. On zasniva to svoje mišljenje na hadisu u kojem je Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) rekao da se koža uginule halal životinje, kao što je napr. ovca ili koza, štavljenjem načini halal za upotrebu. Zna se da nije halal jesti meso uginule životinje koju je halal jesti ako se prikolje po šeriatskim pravnim odredbama. Ipak dozvoljeno je iskoristiti kožu te uginule životinje za obuču, odjeću i slično, nakon što se podvrgne procesu štavljenja.

Ako je odvajanje od mezheba tako opasno za učenjake kao što su Ibn Tejmijja i dr. Jusuf Karadavi, onda možete pretpostaviti kolikoj opasnosti se izlažu obični muslimani koji nemaju toliko vjerskog obrazovanja te koliko će oni izvući pogrešnih teoloških i pravnih zaključaka iz Kur`ana i Sunneta ako se budu poveli napr. za mišljenjem nemezheblije Šejh Nasrudina Albanija koji je tvrdio da se svaki vjernik po svom ličnom uvjerenju treba povoditi za onim što razumije iz Kur`ana i Sunne (vidi zadnje poglavlje).

Nama itekako trebaju učenjaci kalibra Jusufa Karadavija da riješavaju moderna pravna pitanja koja se nisu riješila u prijašnjim generacijama i da dograđuju ono što je lijepo i istinito, ali nam ne trebaju da nam ruše ono što je već lijepo izgrađeno na istini.

U ovom problemu današnjice Sunni učenjaci i imami džamija moraju džematlijama objašnjavati važnost i neophodnost mezheba kao i opasnost za one koji se od njih odvajaju. Ako oni to ne budu činili na Sudnjem Danu će biti odgovorni za svoje džematlije koji krenu krivim putem radi njihova neznanja i neobavještenosti. T

akođer je vrlo važno džematlijama objasniti svu pokuđenost i opasnost pobijanja svih naučavanja Selefija i nemezheblija jer oni naučavaju i ono što jeste od Islama pa ako se, iz netrpeljivosti prema njima kao skupini, porekne nešto što uistinu jeste od Islama time se lahko može i izletjeti iz Islama. Vrlo je ružno vidjeti a još ružnije čuti vrijeđanja neukih muslimana na račun Selefija i nemezheblija.

Mislim da se treba iskazati osobita zahvalnost našim suvremenicima i učenjacima kao što su Dr. Seid Ramadan el-Buti, Šejh Nuh Ha Mim Keller, Šejh Hišam Kabbani i dr. koji publiciraju svoje radove i zapažanja na Engleskom jeziku time pomažući da se autentično znanje širi po cijelom svijetu, jer Engleski je jezik koji se slobodno danas može nazvati oficijalnim jezikom svijeta usljed tehnološke revolucije 20tog vijeka. Naprimjer Šejh Hišam Kabbani je nedavno objavio prevode određenih dokumenata koji potvrđuju da ima mnogo neistinitih izjava koje današnje selefije i nemezheblije pripisuju Ibn Tejmijji i drugim kontroverznim učenjacima koje selefije prividno uzimaju kao svoje autoritete i reference.

Naime po izvorima Šejh Hišama, Ibn Tejmijja nije poricao tesavvuf tj. sufizam niti je poricao bilo koje osnovne postavke u znanosti tesavvufa za razliku od današnjih nemezheblija i neo-vehabija koji izdaju knjige i fetve tvrdeći kako je sufizam tj. tesavvuf novotarija u Islamu i oni koji isti naučavaju su ili mušrici ili zabludjeli inovatori. Šejh Hišam povrh toga tvrdi iz svojih izvora da je Ibn Tejmijja u kasnijem dobu slijedio tarikat Abdul-Kadir Džilanija -kuddise sirruh. Ja lično imam reference i knjige koje citiraju autentične izjave Ibn Tejmijje u potporu neophodnosti nauke tesavvufa i slijeđenja učenjaka tesavvufa pri duhovnoj i moralnoj reformi svakog vjernika. Imami četiri Sunni mezheba su također slijedili stručnjake tesavvufa radi ličnog duhovnog reformisanja i oplemenjivanja koje se izričito zahtijeva kako u Kur'anu tako i Sunnetu. Pa koga onda te današnje neo-vehabije i nemezheblije slijede ako im glavni autoritet Ibn Tejmijja tvrdi suprotno onome što oni tvrde. Očigledno je da oni slijede svoje strasti a čak se i dr. Jusuf Karadavi slaže da nije dozvoljeno nijednom vjerniku da slijedi svoje strasti a pogotovo da ih slijedi pri naučavanju vjere.

Daj da jednom shvatimo da je naš primarni cilj pri davetu, tj. pozivanju na put Istine, spašavanje i obrazovanje nemuslimana a ne pozivanje Muslimana (KGKG: tj to nije davet (da'wa) nego muzakkara "potsecanje" jedni druge na vjeru).

Da bi malo bolje razumjeli korijene današnjeg vehabizma ili selefizma navešću neke historijske fakte o fenomenu vjerskog buntovništva koje je otpočelo još u prvom stoljeću Islama. Klica od koje su nastale prve sekte i nastrani pokreti u Islamu se posijala od strane novopečenih i neukih Muslimana, koji su uzeli sebi za pravo i dužnost da podučavaju Ummet pravome Islamskom putu.

Časni Kur’an kaže:
‘’Ali ne, Mi Istinom suzbijamo laž, i Istina je uguši i laži nestane! A teško vama zbog onoga što o Njemu iznosite.’’ [El-Enbijja: 18]
Istina uvijek ima svoje pobornike kao što i neistina ima svoje. Svi oni se trude Allahovom dozvolom da sprovedu svoje naume i budu uspješni.

Časni ajet kaže da neistina nema šanse da pobjedi i opstane ma koliko se njeni pobornici trudili.

Pa i kako bi opstala, kada Allah Svemoćni predstavlja Istinu i podržava njene pobornike. Neisitna ima svoja periodična vremenska razdoblja procvata ali se vremenom uvijek porazi i skrha pod neodoljivim pritiskom Istine.

Poznato je da su oni koji su uveli ovu herezu (vehabije, selefije) imali rodbinske korijene od notornih buntovnika (Haridžija) u Islamu koji su se podigli protiv Hadreti `Alije i ostalih Ashaba, tvrdeći da oni (Haridžije) isključivo posjeduju razumjevanje Časnog Kur’ana.

Iako nisu nikada ništa naučili direktno od časnog Poslanika lično, oni su se busali da posjeduju superiornije poznavanje Objave od Ashaba koji su svjedočili objavljivanje Kur`ana i primali njegovo objašnjenje i naučavanja direktno od časnog Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem).

Biti iz Arabije, ili govoriti Arapski jezik, ne čini nekoga obavezno pravednim i pobožnim.

I nije ni čudo što su najveći i glavni pobornici ovih heretičkih doktrina upravo Kraljevska Familija Saudi Arabije, koja potiče iz Nedžda, i njeni misionari obrazovani na njihovim Islamskim univerzitetima (ispiranja mozga), kada znamo iz historijskih činjenica da su oni došli na vlast s pomoću Britanskog kolonijalnog ministarstva u saradnji s takozvanim teologom po imenu Muhammed ibn Abd el-Vehhab.

Taj Ibn Abd el-Vehhab je definirao i propagirao te heretičke doktrine s vojnom potporom Muhammed ibn Sa`uda koji je bio prvi vladar onoga što se kasnije nazvalo Saudi Arabija. Oni su opljačkali i pobili na hiljade nevinih Muslimana legalizujući tu monstruoznost svojom satanskom indoktrinacijom. Oni promjeniše čak i ime Arabije u Saudi Arabija kao da je to njihova privatna Saudi imovina.

Prva od velikih sekti koje su se pojavila u historiji Islama je bila ona od Havaridža ili Haridžija kako su nama poznati. Riječ uglavnom znači "oni koji su napustili ili izišli", tj., otpadnici. Oni su se pojavili kao odvojena grupa nakon bitke na Siffinu kada je hadreti Alija prepustio svoj konflikt s hadreti Mu'avijom arbitraciji. Iako su ga njegovi sljedbenici nagovarali na takvu odluku, dio njih se nakon toga odvojio od njega, tvrdeći da nijedan Allahov halifa ne smije prepustiti Allahovo pravo ljudskoj odluci. Ova grupa je postala jezgro Haridžijskog pokreta u Islamu, dogmatične i fanatičke sekte koja je harala Irakom tokom mnogih godina.
Upravo oni ljudi koji su prisiljavali Halifu na arbitraciju su nakon toga istu pobijali, i digli se u pobunu protiv njega zato što je na kraju pristao na pregovore koje su oni zahtijevali. Oni su bili prvi Havaridži (buntovnici), koji su kasnije postali ogromni izvor zla i štete po Islam. (Ali, The Spirit of Islam, str.298).

Oni su naučavali da je Kur’an jedini autoritet nad svakim Muslimanom i usljed toga vjerovali da se mogu pobuniti protiv bilo kakvog oblika sekularne Muslimanske vladavine i bez diksriminacije ubijati sve nevjernike – uključujući tu i Muslimane uopćeno koji se njima nisu pridružili – i prisvajati njihovu imovinu kao ratni plijen.
(KGKG: Kharidzije su se pozivali na Qur'an dok su ga "GAZILI" svojim postupcima. Od njih su nastale Vehabijske ideje sa razlikom da se vehabije pozivaju i na hadise koji "dozvoljevaju" ubijanje muslimana prozivajuci ih kjafirima. Samim tim rasparcavanjem oni "gaze" ajet o UJEDINJENJ VJERNIKA, kao imnoge druge).

Hadreti Alija je proveo mnogo vremena ratujući protiv Haridžija koji su otpočeli terorisanje nad većinom Muslimanskih teritorija tokom njegova halifata.

(KGKG: vehabije smatraju vecinu muslimana "kjafirima)

Oni su također tvrdili da svaki onaj ko počini smrtni grijeh postaje nevjernikom i da automatski biva isključen iz Dženneta (Raja) pa makar i svjedočio da je Musliman, osim ako se potpuno pokaje za svoj grijeh.
Osoba koja počini smrtni grijeh (kebira) se od njih tretira kao apostata (murtedd), i konsekventno kao nevjernik (kafir); njegov život i imovina više nisu zaštićeni, i on se isključuje iz džemata. (Gaudefroy-Demombynes, Muslim Institutions, str.37).

Ova grupa pak nije dugo opstala (Allahovom milošću za miroljubljive Muslimanske zajednice u Iraku), ali je ostavila primjer koji će se slijediti u kasnijim stoljećima od strane drugih sekti, osobito Vehbabija.

Vehhabije - Fanatični Reformisti Modernog Islama.

Tokom svoje vladavine Vehbabije su kopirale Haridžije proglašavajući krivovjerstvom sve ono što se nije slagalo s njihovim ultra-konzervativnim interpretiranjem Islama. Čak su i učenjaci Mekke bili prisiljeni da potpisuju fetve (vjerske odredbe) kojim bi potvrdili kako su bili nevjernici prije dolaska Vehhabiskih "reformi".

Pretjerani, fanatički odnos prema sunnetu, čak i u trivijalnim stvarima, je odgovarao podjednako fanatičnim odnosom prema novotarijama (bid'a). Moderni Vebhabizam slijedi šablon onog originalnog u borbi da se proglasi novotarijom ne samo ono što je protiv sunneta nego i sve ono što po njihovom mišljenju nije autentični sunnet. (Goldziber, Muslim Studies, tom.2, str.34).

Njihove glavne doktrine, oprečne tradicionalnom Islamu, su njihovo odbijanje idžme (koncenzusa), vjerujući da su Kur’an i Hadis isključivi izvori teologije i doktrine (Haridžije su imale slično vjerovanje o Kur’anu – pošto Hadis u njihovo vrijeme još nije bio formulisan kao Islamska znanost i šeriatski pravni izvor); da se ne smije moliti ili tražiti ni od jednog Poslanika ili evlije (tako je kabur poslanika Muhammeda u Medini i dana danas njihovom odlukom pokriven zavjesama da se spriječi Muslimane da se obraćaju Poslaniku pri posjeti - praksa koju bi Muhammed (sallallahu `alejhi ve sellem) bez sumnje odborio); da poslanik Muhammed će imati dozvolu zauzimanja (šef'ah) za Muslimane samo na Sudnjem Danu (Sunni Muslimani vjeruju da on ima tu dozvolu i moć od kako je postao Poslanik koja je pri njemu do Sudnjeg Dana); da su mevlud (rođendan) poslanika Muhammeda (sallallahu `alejhi ve sellem), obilježavanje rođenja i drugih značajnih događaja oko turbeta evlija sve krivovjerne novotarije (bid'ah); i da su tespihi na koje se spominju Allahova imena i pohvale također novotarija i da se ne smiju koristiti.

Vehhabije se teško mogu nazvati sektom u Islamu nego radije puritanskim reformističkim-pokretom, odlučnim da očisti vjeru od svih kvazi-Islamskih praksa i inovacija uvedenih tokom stoljeća razvoja Islamskog svijeta, a koje poslanik Muhammed (sallallahu `alejhi ve sellem) nije izričito odobrio.

Pretjeranost u pokretu, pak, i njegovo suprostavljanje glavnini Muslimana je učinilo da se njegova krila podkrate. Pa i pored toga njegov uticaj je vidan širom Muslimanskog svijeta i u današnje vrijeme.’’ (kraj izvoda)

‘’Kada je 'Alija bio u Jemenu, on je poslao nešto zlata u rudači Poslaniku. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je to razdijelio između El-Akra'a bin Habis El-Hanzalije koji je pripadao plemenu Beni Mudžaši, 'Ujeina bin Bedr El-Fezarije, 'Alkama bin 'Ulasa El-'Amirije, koji su pripadali plemenu Beni Kilab i Zejd El-Hail Et-Ta'ije koji je pripadao plemenu Beni Nabhan. Radi toga su Kurješije i Ansarije postali ljuti i rekli, "On daje poglavarima Nedžda a nas zaboravlja!" Poslanik im je na to rekao, "Ja samo hoću da ih privučem i ujedinim njihova srca (da ih prikloni Islamu)." Onda je došao neki čovjek ispijenih očiju, izbačena čela, debele brade, debelih i nadignutih obraza, i obrijane glave, te rekao, "O Muhammede! Boj se Allaha! " Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče, "Pa ko će slušati Allaha ako Ga ja ne budem slušao? On mi je povjerio sve ljude na zemlji, a ti mi ne vjeruješ?" Čovjek od prisutnih, koji je, ja mislim, bio Halid bin El-Velid, zatraži dozvolu od Poslanika da ga ubije, ali ga Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) spriječi. Kada je taj čovjek otišao, Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, "Od potomstva ovog čovjeka, pojavit će se ljudi koji će učiti Kur’an ali im on neće silaziti niže od grla (tj. neće im ostavljati pozitivnog efekta na srca), i oni će izlijetati iz Islama kao što izlijeće strijelica, i oni će ubijati Muslimane a ostavljati u životu mnogobosce. Ako bi ja bio tada živ, ja bi ih ubijao kao što je ubijen narod 'Ada (tj. sve bi ih poubijao).’’ [Sahih El-Buhari Hadis 9.527 Prenio Ebu Said El-Hudri]

‘’Upitao sam Enes bin Malika o Kunut (dovi). Enes je odgovorio, "Definitivno to je učeno". Ja sam upitao, "Prije rukua ili nakon njega?" Enes odgovori, "Prije rukua." Ja rekoh, "Taj i taj mi je rekao da si ga ti obavjestio da se to učilo nakon rukua." Enes reče, "On ti nije ispravno prenio (tj. "pogriješio je," po dijalektu Hidžaza). Allahov Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je učio Kunut (dovu) nakon rukua samo tokom jednog mjeseca." Enes obrazloži, "Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je poslao oko 70 hafiza (onih koji su znali napamet cijeli Kur'an) prema paganima (Nedžda) koji ih je bilo manje od njih a imali su i mirovni sporazum između njih i Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) ali pagani su prekršili primirje i izmasakrirali tih sedamdeset ljudi (hafiza). Radi toga je Allahov Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) učio Kunut dovu tokom cijelog mjeseca (nakon rukua) moleći Allaha da ih kazni.’’ [Sahih El-Buhari Hadis 2.116 Prenio Asim]

Prema tome ne smijete prihvatati te napuhane ignoramuse niti ih na bilo koji način podržavati, nego radije trebate pokušati suzbiti njihovu smutnju i propagandu svim raspoloživim zakonskim mjerama.

Postoji trend infiltriranja hodža, koji su studirali ili radije bili indoktrinirani na univerzitetima u Saudi Arabiji, unutar Islamskih ustanova i zajednica kako u Bosni tako i u dijaspori.

Njihovo nastupanje se može primjetiti odvajanjem od pravnih stajališta Sunni mezheba i širenjem ideja i doktrina neo-vehabija iz Saudije. Kroz njihove jezike će te osjetiti potcjenjivanje Imama mezheba i veličanje anti-sunnah heretika. Oni će vam reći da su školovani predstavnici otpadnika od mezheba, a time i od Sunni Islama, najveći učenjaci ili svjetski autoriteti.

08.05.2011.

Bojkotujmo Starbucks


alt

Starbucks je međunarodna kompanija sa sjedištem u Washingtonu, koja direktno pomaže Izrael i čiji je predsjedavajući Howard Shultz aktivan cionist.

Nalazi istraživanja:

title

Činjenica 1. Howard Shultz, predsjedavajući Starbucksa je aktivan cionist, redovan posjetilac Izraela i jedan od mnogih koji su došli u Jerusalem kao gost misije Theodora Herzla, na čijoj je gala večeri održana ceremonija dodjele nagrada "Prijateljima cionizma".

Cionistička fondacija "The Jerusalem Fund of Aish HaTorah" ga je u augustu 1998. godine nagradila nagradom "Izraelska 50. godišnjica - prijatelji cionizma" za njegov doprinos cionističkoj državi, jer je imao ulogu "ključnog igrača u promociji savezništva između SAD-a i Izraela". Ova fondacija je sponzor i cionističke propagandne internet stranice honestreporting.com. Također, ova fondacija insistira da se okupirane palestinske teritorije nazivaju samo kao "sporne" teritorije.

Izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova je pohvalilo njegov rad na propagandi za Izrael i navelo da je ono igralo ključnu ulogu u dugoročnom uspjehu odnosa s javnošću Izraela.

Nedavno, dok je izraelska armija klala Palestince u Jeninu, Nabulusu i Betlehemu, on je održao provokativan govor okrivljujući Palestince za terorizam, sugerišuci da je oružani otpor Palestine manifestacija antiseminizma, i pozvao ljude da se ujedine u podršci Izraelu.

Činjenica 2. U vrijeme kada su se kompanije i investicije povlačile iz Izraela, Starbucks je odlučio da pomogne Izrael i njegovu ekonomiju, te da investira u Izrael kroz zajednički poduhvat sa izraelskom grupom Delek Group (Shalom Coffee Co.). Bila je to loša poslovna odluka - Starbucks je pretrpio teške gubitke i u aprilu 2003. godine izjavio da se svih 6 Starbucks kafića u Izraelu zatvara i da se partnerstvo s Delekom prekida.

Starbucks još uvijek nastavlja podršku Izraelu sponzorišući fondove za Izrael.

title

Činjenica 3. U martu 2005., Starbucks je otvorio svoju radnju i na zloglasnom Guantanamu. Očito je mučenje nevinih ljudi vrlo ‘žedan’ posao – jer Starbucks tu prodaje oko 1400 šolja kafe dnevno. Uprkos tome što je UN zahtijevao zatvaranje ovog zatvora, Starbucksu je ovim samo izrazio svoju podršku postojanju ovog zatvora.

Starbucks daje punu podršku Bushovom “ratu protiv terora” i otvorio je poslovnicu u Afganistanu za američke okupatore – da i sami daju doprinos okupaciji.

Činjenica 4. Gideon Meir, glasnogovornik izraelskog Ministarstva vanjskih poslova, pohvalio je Schultza što pomaže da američki studenti imaju priliku čuti "izraelsku verziju krize na Bliskom Istoku".

 

Izvod iz članka objavljenog u Jerusalem Post, 22. aprila 2002, pod naslovom “Gubljenje medijske bitke”:

“...Ključ za izraelski dugoročni propagandni uspjeh", kaže Gideon Meir (šef odnosa s javnošću Izraela), "je u kampusima Sjeverne Amerike i Evrope. Bogati Jevreji poput Howarda Schultza, vlasnika lanca Starbucks, pomažu studentima u projektima, uključujuci seminare koji se održavaju u Izraelu i Sjevernoj Americi, u kojima studenti slušaju izraelsku verziju krize...”

Činjenica 5. Schultzov govor Amerikancima Jevrejima u Seattleu 2002. je izazvao velike proteste. U godini u kojoj je Sharonova reokupacija gradove Zapadne obale bila na vrhuncu, Howard Schultz je okrivio Palestince da su "pasivni" i da "ne rade svoj posao - jer ne zaustavljaju terorizam".

Članak objavljen 04.04.2002. godine na king5.com, pod nazivom “Izvršni direktor Starbucksa, Howard Schultz, kaže da je antisemitizam u porastu”:

Obraćajući se američkim Jevrejima u sinagogi u Seattlu, Howard Schultz je rekao: "Ako večeras odete iz ove sinagoge i vratite se svojim kućama ignorišuci sve ovo, onda se trebamo stidjeti". Schultz je također upozorio druge Jevreje da ne sjede ne radeći ništa.

"To što se dešava na Bliskom Istoku nije izolirana pojava. Porast antisemitizma je na najvecem porastu od 1930.", izjavio je, dodajući da "Palestinci ne rade svoj dio posla, jer ne zaustavljaju terorizam".

 

I dok su reakcije unutar sinagoge na Schultzovo zapažanje rasle iz toplog prijema u aplauze i trijumfe, raspoloženje van sinagoge je bilo znatno drugacije. Nekolicina Jevreja se okupila da protestuje protiv akcija izraelske vlade i okupacije palestinske zemlje.

Slično raspoloženje je preovladavalo i u četvrtak u Westlake centru u Seattlu.

"Nama se samo servira strana koja priča o Palestincima kao teroristima. Kao da su svi civili koji trenutno tamo žive u stanju opsade i terora - teroristi, a zapravo nisu!", rekla je jedna od demonstranata, Alethea Mudny, čiji mlađi brat je u Betlehemu i volontira kao pomoćnik palestinskim izbjeglicama. Ona brine o svom bratu, ali je svjesna da je sve relativno. "Kroz ovo palestinski narod prolazi svaki dan, tako da dvije sedmice dobrovoljnog rada za mog brata nisu ništa".

Bojkot Starbucksa u svijetu

Aktivisti koji su širom svijeta protestvovali protiv nedavne izraelske agresije na Gazu ponovo su pozvali na bojkot Starbucksa. Starbucks je bio primoran zatvoriti jednu svoju radnju u Bejrutu (Libanu) zbog protesta ispred radnje. Demonstranti su rekli da su protestovali protiv Starbucksa jer predsjedavajući kompanije Howard Schultz donira novac izraelskoj vojsci.


12. januara 2009. su pro-palestinski demonstranti su protestovali protiv Starbucks radnje u Londonu.

17. januara 2009., tokom protesta koje je organizovala Koalicija ‘Zaustavite rat’ na Trafalgar Squareu u Londonu, britanski muzičar Lowkey je rekao: “Vi kažete da znate za cionistički lobiapper Lowkey stated, with regard to Starbucks, that: "Dajete novac cionističkom lobiju svaki put kad kupite njihovu kafu”.

Šejh Jusuf el-Karadavi je u govoru emitovanom 9.januara 2009. godine na El Džeziri optužio Starbucks za podržavanje izraelske vojske i pozvao na bojkot ove kompanije.

Proizvodi i partnerske kompanije:

Starbucks kafići (4,709 lokacija u svijetu)

Starbucks kafa, čokolada, keksi i sladoledi

Seattle - kompanija za proizvodnju kafe u Velikoj Britaniji sa vise od 60 prodavnica

Pasqua Inc., prodavnica kafe smještena u San Francisku

Hear Music, muzička kompanija smještena u San Francisku

Tazo, kompanija čaja sa sjedištem u Portlandu, Oregon

08.05.2011.

U New Yorku bojkot Motorole

AddThis Social Bookmark Button

altIslamBosna.ba - Stanovnici New Yorka izašli su na ulice jučer u okviru kampanje bojkota svjetski poznate kompanije Motorola zbog podrške ove kompanije izraelskom apartheidu nad palestinskim narodom.

Želimo ukazati na neetično profitiranje Motorole kroz podršku izraelskom aparthejdu, izjavila je Lubna Ka'aabneh, glasnogovornica Njujorške kampanje za bojkot Izraela.  Motorola izraelskoj vojsci dobavlja opremu (WASS sistem) i drugu opremu koju Izrael koristi koristi za kršenje ljudskih prava Palestinaca.

Motorolini sistemi za nadzor postavljaju se po izraelskim naseljima/kolonijama i aparthejdskom zidu koji je Izrael ilegalno izgradio na palestinskoj Zapadnoj obali. Ovo pokazuje da Izrael nema namjeru srušiti svoja ilegalna naselja i prestati s okupacijom palestinske zemlje, kaže Lubna. 

Na protestima su se vidjeli slogani poput: “Motorola ubija djecu i majke”, “Motorola, ne možeš se kriti, podržavaš aparthejd“ i „Ne kupujte izraelske proizvode“.

Motorola također proizvodi osigurače za izradu kasetnih i drugih vrsta bombi koje koristi izraelska vojska. Upotrebu kasetnih bombi su osudile sve međunarodne organizacije za ljudska prava i zabranile mnoge zemlje, ali uprkos tome Izrael redovno koristi kasetne bombe posljednjih nekoliko godina. Izrael je ispalio više od milion kasetnih bombi na jugu Libana tokom napada 2006. godine i priznao je da je koristio bijeli fosfor tokom napada na Gazu.

Želimo informisati ljude o Motorolinim vezama s Izraelom i pokrenuti masovni bojkot ove kompanije kako bismo izvršili pritisak na njih da prestanu sarađivati s Izraelom, dodaje Lubna. Pozivamo na bojkot Motorole sve dok ne prestane profitirati od izraelskog aparthejda.

Demonstranti su se okupili ispred ureda Motorole u centru Brooklyna. Motorola je kompanija u oblasti softvera i telekomunikacija sa sjedištem u Illinoisu koja proizvodi bežićne telefone i opremu za bežićnu mrežnu infrastrukturu.

Kroz ovu kampanju, pridružujemo se sve većem broju ljudi širom svijeta koji se zalažu za jednakost i pravdu protiveći se izraelskom apartheidu, rekla je Ryvka Bar Zohar, članica NYCBI-a.

Kampanja u New Yorku dio je nacionalne kampanje „Prekinite vezu s Motorolom“ koju je inicirala Američka kampanja za prekid izraelske okupacije. Aktivisti u Bostonu su nedavno pozivali na bojkot Motorole,  kao i univerzitetski studenti, koji su uspjeli podstaknuti na povlačenje investicije na Univerzitetu Hampshire.
08.05.2011.

Božije ime “er-Rahmān” (الرحمن) – Svemilosni

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Er-Rahmān – Blagi. Ovo je specijalno Allahovo svojstvo, koje se daje dobrom i lošem, blag je, bio on mumin ili kjafir. Allahovo sunce koje svakog obasjava.”

U tridesetome ajetu sure Neml, Uzvišeni kaže:

“Ono je od Sulejmana i glasi: ‘U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!’ ”

 

U suri Fatiha svakodnevno učimo: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Svemilosnog, Samilosnog. (Fatiha, 1., 2.)

U suri Bekare se veli: A vaš Bog – jedan je Bog! nema boga osim Njega, Svemilosnog, Samilosnog!  (Bekara, 163.)

Kaže se da Allahovo, dželle šanuhu, Ime er-Rahmān nije dozvoljeno nikome drugome naditi. Ono ima status sličan status Imena “Allah”, to jest predstavlja jedno od Božijih uzvišenih Imena. U suri Isrā kaže se: Reci: “Zovite: ‘Allah’ ili zovite: ‘Svemilosni’…” (Isrā’, 110.) pa kao da se Imena “Allah” i “Svemilosni” stavljaju u istu ravan. U suri Zuhruf se kaže: Pogledaj u odredbama objavljenim poslanicima Našim, koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Svemilosnome, klanja božanstvima nekakvim. (Zuhruf, 45.)

Stoga nije dozvoljeno da iko sebi nadije ime “Rahman”. Takvo ime sebi je nadio lažni poslanik Musejlema “Rahmān el-Jemāma”, a sada ga svi pamte kao Musejlemu Kezzāba (teškoga lažova).

Neki jezikoslovci smatraju da je Božije Ime “er-Rahman” derivirano (izvedeno) iz imenice “rahmet” (milost). No, većina učenjaka smatra da to nije tako, jer bi se u tome slučaju djelovanje Imena “Svemilosni” moglo vezati i za smrt neke osobe, a upravo se djelovanje Imena “Rahmān” odražava kroz činjenje dobra svim stvorenjima, kako kaže rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija, i dobrim i lošim, i vjernicima i nevjernicima. Naravno, dalje jezikoslovci među se raspravljaju da li je i korijen ovoga Imena izveden iz hebrejskoga jezika.

U suri Enbijā’, uzvišeni Allah veli: Reci: “Ko će vas od Svemilosnog noću i danju štititi?” Niko! Pa ipak oni od Kur’ana glave okreću. (Enbijā’, 42.)

Svemilosni je taj koji štiti, a njegova zaštita ovdje je općega značenja (‘āmm) tojest odnosi se na sve ljude. Tako se u suri Jasin veli: I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti, osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali. (Jasin, 43., 44.)

Tako Svemilosni sve spašava, vjernicima će ukazati milost, a nevjernicima pružiti uživanje, makar određeno vrijeme, makar do određenoga roka. Djelovanje Božijega lijepoga Imena “Svemilosni” odrazilo se kroz stvaranje sveg postojećega, vidljivoga i nevidljivoga, svijeta. Stoga se, između ostaloga, u Kur’anu veli: Svemilosni, nad Arš se uzdigao. (Taha, 5.) što označava stvaranje i upravljanje zbiljama, realitetima, svih stvari, svih stvorenja, svega što postoji. 

Svoje djelovanje kroz vlastito Ime “Svemilosni”, uzvišeni Allah želi vidjeti i kod Svojih robova, stoga im se obraća: Ja sam Allah, Ja sam Svemilosni. Stvorio sam rodbinske veze (er-rahim), davši im naziv po Svome Imenu (er-Rahmān). Pa ko ih sastavi (pa ko ih održava), dat ću mu da se sa Mnom sastane (vuslet), a ko ih raskine, odstranit ću ga od Mene.(hadisi-kudsi, Govor uzvišenoga Allaha koji nam je također prenijeo hazreti Pejgamber, alejhisselam, ali koji nema status Kur’ana već predstavlja Poslanikovo prepričavanja Allahovoga govora, prenosi hazreti Abdurrahman ibn Avf, a bilježi Tirmizi)

Kako kaže šejh Tosun Bajrak, značenje osjeta djelovanja Božijega Imena “Svemilosni” započinje sa bolom i brigom koji se ćute kada saznamo da je neko u nevolji, u bolu. Upravo taj bol koji osjećamo nagoni nas da se pomaknemo i pomognemo osobi u nevolji. No, sâm taj bol nije dovoljan. Iskrena sućut je ona koju osjeti čovjek kada se uzdigne iznad svakodnevnoga razumijevanja tuge i boli, kada se uzdigne iznad uvriježenoga ćutanja tih osjećanja, kada prihvati sudbinu onakvu kakva jeste, a dadne sve od sebe da drugome pomogne. Uzvišeni Allah položio je Svoju milost u sva stvorenja manifestirajući se kroz lijepo Ime “Svemilosni”. Dobro se nalazi u svakome čovjeku, ali je naše opredjeljenje, shodno našoj relativno slobodnoj volji, upravo ono što će nas učiniti robovima Svemilosnoga, odredimo li naš daljnji put kroz pomaganje i služenje drugima, ili, pak, sljedbenicima nezahvalnoga šejtana, odlučimo li na dar ljepote i milosti položene u nama zaboraviti. Svaki potomak hazreti Adema i hazreti Have rađa se sa prirodom dobra (fitret), ali ga roditelji, okolina u kojoj živi i njegov vlastiti odabir učine nečim drugim. Kako kaže hazreti Pejgamber, alejhisselam: Svako dijete rađa se u fitretu… (hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Buharija)

Čovjekovo vezanje za ovo Ime (te‘alluk) odražava se kroz izražavanje potrebe za njim, ali takvu potrebu ipak većina ljudi na ovome svijetu ne shvata, ne razumije. 

Kada čovjek u svome srcu u potpunosti prihvati, ozbilji (tehakkuk), djelovanje Božijega Imena “Svemilosni”, duhovnu visinu koja mu biva tada podarena znat će samo on, niko više. Čovjekova blizina s djelovanjem Božijega Imena “Svemilosni”, ogleda se u tome da za ljepote koje se dešavaju između toga roba i Gospodara znaju samo taj rob i njegov Gospodar, i niko više. Tako se Božije Ime “Svemilosni” manifestira hama baš svakome, ali i dariva hama baš svakoga potpuno različitim darovima.

Hazreti Šejhul Ekber prenosi da je jedan arif (proživljavatelj istinâ) upitan koliko ima ebdala (posebne grupe Božijih evlija). Arif reče: “Četrdeset duša.” Tada ga taj čovjek upita: “Zašto si rekao četrdeset duša a ne četrdeset ljudi?” Arif mu odgovori: “Zato što među njima može biti i ženâ. Niko od njih ne poznaje onoga drugog.” Kićenje duše osobinama odraženoga djelovanja Božijega Imena “Svemilosni” (tehalluk), ogleda se u onome što smo već rekli, u brizi i pažnji prema svakome stvorenju, a shodno odredbama i zahtjevima Šerijata.

Osoba čije je srce izloženo djelovanju Božijega Imena “Svemilosni”, sve oko sebe posmatra kao sebe sâmu – svako dobro koje vidi, potraži u sebi trag manifestiranja Imena “Svemilosni”, a svako zlo koje primjeti, u sebi prepozna jedan dio duše do kojeg još nije došla. 

Drugima se smilovati, moliti Jedinoga da ih uputi a zatim da im i oprosti, pomagati drugima, naročito savjetovati nemarne i nevjernike, ali na lijep, iskren i nenametljiv način; onaj ko je u posebnome odnosu sa Svemilosnim, sjetit će se predivnih i posebnih darova koje je samo njemu Svemilosni podario, pa će i prilazeći drugome prepoznati i uvažavati posebnost i specifičnost toga drugoga. Nastojat će pomoć mjeriti shodno potrebama drugoga, a ne shodno svojim potrebama. Kako je hazreti Muhammedu, alejhisselam, u Kur’anu rečeno: A ako glave okrenu, - pa, Mi tebe nismo ni poslali da budeš njihov čuvar, ti si dužan samo da obznaniš. (Šūrā, 48.)

Uzvišeni Allah Svoje je poslanike, alejhimusselam, slao okitivši ih najljepšim ponašanjem, najljepšim vladanjem, podarivši blagost i samilost njihovim srcima.  Razmišljajući, šta znači to manifestiranje uzvišenoga Allaha pod Imenom “Svemilosni”, možda je najbolje podsjetiti se slijedećega ajeta: I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuješ ono što ti objavljujemo, jer oni u Svemilosnog ne vjeruju. Reci: “On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njeg se uzdam i Njemu se obraćam.” (Ra‘d, 30.)

Osoba čije je srce izloženo manifestiranju Božijega Imena “Svemilosni”, svakoga uvažava, svakoga pazi, sa svakim želi biti u miru. U Kur’anu se veli: A robovi Svemilosnoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!”(Furkān, 63.)

Rahmetli hadži šejh Fejzulah-efendija rekao je: “Ko bude ovo Ime nosio kao hamajliju ili Ga ovim Imenom bude zikri činio, sigurno će biti zaštićen od svih onih nedaća koje mu ne odgovaraju.”

Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još veli: “Ko ovo Ime prouči stotinu puta nakon svakoga farza, nestat će mu zaborava, nemara, tvrdokornosti srca, i bit će sačuvan u dunjalučkim stvarima. Ko ga ispiše i potopi u vodi, a onda tu vodu popije osoba koja ima jaku temperaturu (vrućicu), spast će joj temperatura.

Još se veli, ko na dan Džume klanja ikindiju, potom okrenut prema kibli izgovara ‘jā Allah jā Rahman’, sve dok Sunce ne zađe, uzvišeni Allah dat će mu šta god da zatraži. A dragi Allah najbolje zna.”

08.05.2011.

Kušnja i opomena

Kur’an je samo pouka svjetovima, onome od vas koji hoće da je na Pravome putu, a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće! ( Et-Tekvir, Prestanak sjaja)
Posljednji, trideseti džuz Kur’ani-kerima ili Amme džuz, uči sporije i dulje nego prethodnih dvadeset devet mumini koji ne znaju arapski jezik i ne mogu neposredno spoznati dubinu i snagu kur’anskih poruka. Zgusnuta značenja posljednjih kur’anskih sura i njihove snažne poruke mogu osjetiti i oni koji ne znaju arapski jezik, ali  polagahnim i pažljivim učenjem mogu doživjeti snagu Božije riječi, njenu ljepotu i sklad. Preduvjet iskrenom i podsticajnom doživljaju jeste učenje Kur’ani-kerima fisebilillah, u ime Gospodara svoga, iz zadovoljstva i bogobojaznosti, u težnji za smirajem ili pred duše svojih voljenih merhuma.
Tedžividska pravila se moraju poznavati da bi se pravilno učio Kur’ani-kerim. Riječ svaka, svaki harf, mora se izgovoriti, makar tiho, u sebi. Pravovjerni to zna i nastoji pravilno i predano učiti Kur’an težeći zadovoljstvu i smiraju te odanosti i pokornosti svome Gospodaru. Lahko sebe može onaj koji Kur’an uči ili sluša preispitati. Provjeriti može u načinu na koji uči ili sluša Kur’an snagu i iskrenost svoga imana, jer ako se ne osjeti snaga i ljepota Riječi Božijih, ako se ne osjeti ljubav i odanost, džaba je trud, džaba je nastojanje da se uči pravilno, melodično, ispravno. I svaki drugi ibadet je takav. Iskrenost, predanost, ustrajnost, užitak ako ne osjeti onaj ko čini ibadet, džaba mu trud i znanje.
Ne sudim ja, gluho bilo, ničiju vjeru ne ocjenjujem, tek glasno razmišljam o sebi i onima sebi sličnim. Podstaklo me na ovakvo razmišljanje učenje Amme džuza u ovim ranoproljetnim toplim danima. Osjetila sam, kao i uvijek kad ga učim, strepnju i nemir, ali i nadu i podstrek.
Kada se nebo rascijepi, i kad zvijezde popadaju, i kada se mora jedna u druga uliju, i kada se grobovi ispreturaju... Početni su ovo ajeti sure El-Intifar, Rascjepljenje. Stigla sam do njih baš u danu poslije najrazornijeg zamljotresa koji je uzdrmao, rascijepio i ispreturao Japan. Jedan je ovo od tri najsnažnija zemljotresa na planeti Zemlji otkako se mjeri jačina zemljotresa - devet stepeni po Rihteru. Japanu se desila najava Kijametskog dana. Zastrašujuće iskustvo i onima koji jesu, ali i onima koji nisu u epicentru zemljotresa. Razumnim vjernicima je ovo jasna i neprikosnovena opomena Božija.
Gledam snimke rascijepljenih cesti, potopljenih pa nestalih gradova, nuklearki u plamenu. Nebo iznad Japana gori, more ogromnim valovima odnosi ljude i sve što su oni napravili. Tekovine vrhunske civilizacije nestaju za samo nekoliko minuta. Japanci su baška narod - najorganiziraniji i najdiscipliniraniji na planeti Zemlji. Oni ne kasne. Nevjerovatan i apsurdan je podatak da odgovorni Japanci zbog nekoliko minuta zakašnjenja izvršavaju samoubistva. Nije nikako slučajnost da se baš taj vrijedni i odgovorni narod, na kraju ovogodišnje zime, suočava s navećom katastrofom koja se desila na planeti u posljednjih sto ili više godina.
Saosjećanje, strah, zbunjenost, nemoć u ljudima koji promatraju i prate događanja s udaljenosti od nekoliko hiljada kilometara. Možemo li pojmiti tragediju tog nama dalekog naroda? Možemo li iskreno osjetiti njihovu bol, nemoć, strah? Imamo li potrebu da pomognemo, da učinimo nešto za te ljude? Kakva su naša stvarna osjećanja? Koliko znamo, koliko smo kadri pojmiti složenost tamošnje zbilje te znakovitost i ozbiljnost ove Božije opomene poslane svim razumnim ljudima na planeti Zemlji?
Nas ovdje taru naše brige. Nadamo se, u svojoj već dokazanoj lahkovjernosti, da se nama planetarna katastrofa ne može desiti. Previđamo ili zaboravljamo da su zemljotresi mogući na svakom dijelu zemaljske kugle, da nam je 140 nuklearki u komšiluku, diljem Evrope. Sposobni smo osjetiti, nakratko, tuđu bol i nesreću. I zamisliti smo se kadri, i pobuniti, pa, ubrzo potom, nastaviti - svojim putem sa svojom sudbinom i za svojom nafakom.
Lahkovjerni egoisti i licemjeri pomislit će i u sitnim dušama svojim osjetiti da su njihovi gubici - oni neznatni, svakodnevni, neminovni - teži i sudbonosniji od ovih planetarnih. Dok pratim i selektiran zbivanja i reagiranja ljudi shvatam, i osjećam - po Bog zna koji put - da je malo velikih, odvažnih, iskrenih vjernika i da je malo dobra i dobrote! Bol i tugu osjećam. Ali, nije dovoljno samo osjetiti bol i tugu pa uzdahnuti i zaplakati, zamoliti treba - iskreno, srčano i predano Gospodara svjetova da On Svoju pomoć, milost i oprost spusti i spasi nevoljnike. I pokrenuti se treba, učiniti treba djelo, dobro djelo kojim ćemo pomoći - prema svojim stvarnim mogućnostima.
Nesreće su prigoda da se u sebe zagledamo, da one oko sebe pogledamo, da svoja djela preispitamo. Jesmo li onakvi kakvi bismo željeli i trebali biti ili onakvi kakvim se vidimo u ogledalu u trenucima samoljublja? Želimo li, nastojimo li biti bolji?
Vi se trudite, kaže Gospodar svjetova, a On će vaš trud vrednovati.
Znam i vjerujem da je tako, ali - kao i svaki insan koji misli da zna i vjeruje - zapitati mi se valja, i zapitati nam se valja, da li i svojim djelom dokazujemo to svoje znanje i vjerovanje.

08.05.2011.

Briga o okolini je dužnost muslimana

U nedjelju, 10. aprila 2011. godine šezdeset djevojčica i dječaka, polaznika mektepske nastave u dzematu Pribava, na najbolji način, praktičnim djelovanjem, zajedno sa  svojim imamom  Amel ef. Nurkićem pokazali su kako se brine o čistoći svoga okoliša. Nakon što su proveli akciju uklanjanja smeća, polaznici mektepske nastave su izašli na Straževac gdje je zasađeno 500 sadnica bijelog bora . Ova akcija je pažnje vrijedna i primjer kako se izlet polaznika mektepske nastave može praktično iskoristiti. U predivnom proljetnom ambijentu, u voćnjaku punog cvijeća i behara, održan je čas ekologije, kratkim ali sugestivnim obraćanjima imama, Amel ef. Nurikića, glavnog imama, Smaje ef. Mustafića i predsjednika Medžlisa IZ Gračanica, Admira Brkičevića te dr. Muhameda Omerovića, predsjednika Ekološkog saveza TK koji  je izrekao riječi hvale za Pribavljane i istakao da su na području TK vodeći u ekološkom djelovanju a sasvim sigurno, najviša zasluga za sve pripada vrijednom efendiji, Amelu Nurkiću.
Ekologija nije nešto strano islamu i muslimanima nego, naprotiv dužnost, jer se čuvanjem prirode odaje priznamje Allahu kao Stvoritelju a muslimani se trebaju osjećati najpozvanijim protagonistima ekoloških stremljenja. Budući da je tako, nastojanje da se uskladi sopstveni život sukladno Božijoj volji je najveći doprinos ekologiji jer živjeti skladno Božijoj volji znači živjeti skladno sa prirodom. Zapravo, trud uložen na planu zaživljenja sveopšteg reda, skladno Božijoj volji, je najveći doprinos ekologiji planetarnih razmjera i najodličniji islamski usud življenja.
Važno je naučiti djecu, i to treba da bude jedan od zadataka mektepske nastave, da odnos prema našem životnom okolišu treba biti odnos prema daru Božijem, odnos pun poštovanja kao što je i odnos prema Knjizi Božijoj, Kur’anu. Amel ef. Nurkić je prepoznao ovo i na najbolji način praktično pokazao djeci. Nadat se da će ovo ostaviti trajan pečat u čistim dječijim dušama i biti dobar primjer odraslima koji se, u jurnjavi za bogastvom i moći, pretvaraju u fanatične rušitelje, opasne za prirodni red i poredak planetarnih razmjera. Koji su ovaj svijet učinili teatrom duhovnog haosa i tragičnog uništavanja Zemlja kao životne sredine.

07.05.2011.

Đurđevdan (Jurjevo) i “Omaha”

AddThis Social Bookmark Button fgfdg

Obilježja i karakteristike Đurđevdana: Đurđevdan (Jurjevo) je kršćansko-romski praznik koji se proslavlja 6. maja (23. aprila po starom kršćanskom kalendaru), čime se obilježava uspomena na "Svetog" Đorđa. Đorđe ili Georgije (Juraj) bio je rimski vojnik u gardi cara Dioklecijana, koji je ubijen tokom progona kršćana. [О razvoju legende govori P. J. Hogarth, "St. George: The Evolution of a Saint and His Dragon", History Today (30. April 1980:17-22)] U kršćanstvu se slavi kao "Sveti" Đorđe (Juraj). U umjetnosti se često prikazuje kako ubija aždahu. "Sveti" Đorđe je svakako zauzeo mjesto starog srpskog božanstva plodnosti Jarila i njegovog praznika. Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje "Svetog" Georgija koje se desilo 23. aprila 303. [Vladika Nikolaj Prolog za 23. april]

Za malo koji praznik kod Srba je vezano toliko običaja i vjerovanja, pa i magijskih radnji.

Prema tvrdnjama etnologa, Đurđevdan je paganski praznik i sinteza više božanstava: vode i vatre.

Glavni običaji u povodu Đurđevdana su:

- pletenje vijenaca od bilja,

- umivanje vodom u koju je namočeno bilje,

- kupanje u rijeci.

Uvečer, uoči Đurđevdana, neko od ukućana ubere zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama, kao i ulazne vratnice i kapije. Ovo se čini (po kršćanskom vjerovanju, op.a.) da bi godina i dom bili "berićetni" – "da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru".

Također, opletu se vjenčići od "đurđevskog cvijeća": đurđevka, mlečike i drugog, i njime se okite ulazna vrata na dvorištu i kući. Ti vijenci stoje iznad vrata čitavu godinu, do sljedećeg Đurđevdana. [Milan Vuković, 1985., str. 112]

Uoči Đurđevdana, domaćica ubaci u posudu punu vode razno proljetno bilje: dren, pa za njim zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, čuvarkuću... [Randelj, 2006., i Milan Vuković, 1985., str. 112], a to se zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći.

Ujutru se svi redom umivaju vodom: (po kršćanskom vjerovanju, op.a.) djeca - "da budu zdrava kao dren", djevojke - "da se momci grabe oko njih", stariji - "da budu zdravi", domaćin – "da mu kuća bude dobro čuvana" itd. Svaki prema svojim potrebama i željama. [Milan Vuković, 1985., str. 113]

Veliku važnost ima i kupanje u rijeci, prije izlaska sunca (ponekad se u rijeku bacaju vijenci od raznog cvijeća ili se sipa mlijeko). [Veselin Čajkanović]

Zatim, Đurđevdan je i najveći romski praznik (Ederlezi) kojim se slavi povratak proljeća. Na taj dan Romi se osobito svečano odijevaju, stavlja se nakit, odjekuje romska glazba i pleše se romsko kolo. Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću. Obredi ovog praznika uključuju kupanje u vodi s cvjetovima, a ponegdje se i zidovi kuća peru vodom. Obično sе na ovaj dan jede jagnjeće meso. Kao tradicionalno nomadski narod, Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i, pokrećući svoje čerge, ponovno polazili na put.

Na veliku žalost, među neukim Bošnjacima na prostorima Bosne i Sandžaka uvuklo se praktikovanje ovog kršćansko-paganskog običaja, a među sufijama je Đurđevdan (Jurjevo) poznat pod nazivom Rozi-Hidr ili Hidr-Elez ...

U većini krajeva Bosne, skupljala se "omaha", voda sa slapova ili vodeničkih kola, a ponegdje se donosila sa izvora – i to predvečer, uoči Jurjeva. Djevojke su također dan uoči Jurjeva brale miloduh, koji bi navečer stavile u prikupljenu "omahu" i na Jurjevo, u zoru, tom vodom prale tijelo i lice. Uoči Jurjeva, kod djevojaka su postojale i brojne gatke, koje su se uglavnom odnosile na stvari vezane za njihovu udaju. Na sam dan Jurjeva, išlo se na teferiče (izlete), uglavnom pored izvora ili rijeka. Iako se na teferiče išlo uglavnom porodično, omladina se na njima posebno zabavljala – poznate su jurjevske ljuljaške. U nekim krajevima, postojao je običaj da se rano ujutro, prije nego što će se krenuti na teferič, djeca "žare" koprivom po nogama, zapravo da se koprivom istjeraju iz postelja, a drugdje su se u dvorištu pred kućom palile dvije vatre ili postavljale dvije "žiške" žara, između kojih bi prolazili ukućani i provođeni "mal" (stoka), radi zaštite od uroka i zmija. Na Jurjevo se, inače, izbjegavalo bilo šta raditi...

Također i u Sandžaku se obilježava ovaj "praznik" te se organizuju vašari, zvani ''Omaha'', koji se svake godine 5. maja, uoči Đurđevdana, održavaju pored rijeka ili izvora. U predvečerje se odlazi da se natoči voda ispod starih vodenica, u koju se stavlja brašno i različite vrste biljaka. Takvom vodom, koja je prethodne noći bila u cvijetnjaku, ranom zorom na Đurđevdan, stariji članovi porodice posipaju svoje ukućane, te se umivaju vjerujući da će im to donositi sreću tokom cijele godine. Tamo odlaze i oni koji ''Omahu'' doživljavaju samo kao proljetni izlet i priliku za masovnu šetnju, igru, razonodu i dobru priliku za trgovinu ili opijanje, a samim tim nesvjesno učestvuju u proslavi ovog praznika. Kud svi, tu i mali Mujo...

Islamski stav o obilježavanju Đurđevdana (Jurjeva) i ''Omahe'', i prisustvovanju na mjestima svetkovanja ovih praznika

Žalosno je da većina naših Bošnjaka ne poznaje osnovne propise svoje vjere tako da mnogi i ne znaju da je islam jedina ispravna vjera, pored koje Allah neće nikome drugu primiti. Islam je derogirao sve prijašnje vjere, i nakon njegovog objavljivanja ništavno je postupati po vjeri kršćana, a ni njima nije dozvoljeno da nakon islama budu kršćani. Ko ipak na tom njihovom ubjeđenju ostane, on je nevjernik, pa makar bio i spašen od svih iskrivljenja i promjena koje su se u kršćanstvu desile. Kakvo je onda stanje ako znamo da su kršćani iskrivili svoju vjeru i da su ubijeđeni da je Bog jedan od trojice, ili da je Mesih sin Božiji, ili da je Bog ustvari Mesih, sin Merjemin – uzvišen neka je Allah od svega što oni smatraju!

Svaki čovjek koji za sebe tvrdi da je musliman, mora biti svjestan sljedećih činjenica: Allah je učinio ovaj Kur'an dominirajućim nad svim ostalim knjigama, muslimane je učinio svjedocima za sve ostale ljude, a poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svjedokom za muslimane.

Uzvišeni je rekao: "Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju." (En-Nahl, 89)

Također je kazao: "Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu..." (El-Isra, 9)

Kaže Uzvišeni: "Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ćete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih – već se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Maide, 3)

Allah je oporučio da se čvrsto držimo islama sve dok smo živi, te da u islamu okončamo svoj život.

Kaže Uzvišeni: "O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i umirite samo kao muslimani!" (Ali Imran, 102)

Jer, islam je jedini put spasa na ahiretu: "A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati." (Ali Imran, 85)

Đurđevdan (Jurjevo) je neislamski praznik i nema nikakve potpore u Kur'anu i praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sami sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dokida sve nevjerničke praznike.

Enes b. Malik, r.a., kaže: "Džahili su za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali dva godišnja praznika, u kojima bi se veselili i igrali, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah po dolasku u Medinu, rekao: 'Imali ste dva dana u kojima ste se veselili i igrali. Allah vam je vaša dva (džahilijjetska) praznika zamijenio Ramazanskim i Kurbanskim bajramom!'" (Hadis je sahih. Sunen Nesai, br. 1556.)

Allah, dž.š., nam je svaku neispravnost, haram i zlo, zamijenio onim što je za nas korisnije i bolje, i između ostalog, Allah, dž.š., nam je islamskim praznicima zamijenio praznike mnogobožaca, kršćana i jevreja, vatropoklonika, sabejaca i ostalih idolopoklonika.

Hafiz Ibn Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: "Ovaj hadis nas upućuje na to da je zabranjeno radovati se i veseliti na nemuslimanskim praznicima, kao i na to da je zabranjeno poistovjećivati se s njima!"

Također, onaj koji bude slijedio i preuzimao običaje od nevjerničkih naroda, takav se sa njima poistovjećuje!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko se poistovjeti sa nekim narodom, on njima pripada!" I rekao je: "Nije od nas onaj koji se bude poistovjećivao sa nekim mimo nas!"

Ove riječi nas upućuju na zabranjenost poistovjećivanja sa nevjernicima u svim stvarima koje su posebno vezane za njih, dakle u pogledu njihovih običaja i ibadeta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na poistovjećivanje sa njima i obznanio je da je svemu tome loša završnica i nesnosiva patnja. Upozorio nas je da ne učestvujemo u obilježavanju nevjerničkih praznika i na svečanostima koje oni organizuju i proslavljaju.

Vrhovni muftija i najviši dužnosnik sultana Sulejmana Veličanstvenog – Mehmet Ebu Su'ud Efendi (1490. – 1574.) u jednoj svojoj fetvi osuđuje sve one koji proslavljaju Jurjevo (Đurđevdan) i slične svetkovine, obilježavajući to odmorom, odlaskom na izlete, pripremanjem različitih jela i sl. Ova fetva glasi:

"Pitanje:

Ako neki muslimani i njihove supruge budu obilježavali dane koje inače obilježavaju kršćani, npr. ako ne budu radili nedjeljom, na Božić, Jurjevo i drugim sličnim danima, ponašajući se kao kršćani: odlazeći na izlete, pripremajući posebna jela, i proglašavajući te dane neradnima – kakav je za njih propis u šerijatu?''

Odgovor:

"Ovakvi ljudi smatrat će se nevjernicima sve dok se ne pokaju, obnove vjerovanje i brak. Ako se ne osvijeste, neka se toliko vremena (u originalu nedostaje glagol), dok se ne obavežu da neće uvažavati te dane. To je nevaljalo stanje, da Bog sačuva. Napisao Ebu Su'ud." [Muhamed Hadžijahić, "Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini",POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine, str. 302]

Jahja Zade, koji u živio prvoj polovini prošlog stoljeća, piše: "Među naš muslimanski svijet uvukle su se mnogobrojne bajke, praznovjerja i gatke, koje su vjerovatno naslijeđene još iz paganskog doba. Ovo praznovjerje prisutno je još i sada u narodu, uprkos tolikim dokazima da je to u opreci sa islamskim propisima i odredbama. Božiji poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izričito je zabranio muslimanima učestvovati u nemuslimanskim svetkovinama, a kamoli, da ih još sami muslimani kao svoje praznike svetkuju. Jedna od tih nemuslimanskih svetkovina jeste i Đurđevdan, 6. maja svake godine. Mislim da ovdje ne treba komentara. Stoga se ilmijja upozorava da je pozvana i dužna muslimanski svijet spašavati iz ovakih očiglednih zabluda, kako ne bi i dalje nasjedala. Ako se tome doda još i to koliko se ispusti vaktova sabah-namaza odlazeći na ovake uranke i izlete i koliko se u beznačajne svrhe i harame novaca potroši – onda za učesnike postaje slika još žalosnija." (Jahja Zade, "Đurđevski uranak", El-Hidaje, br. 7-8. Sarajevo, juni/juli 1937. godina, str. 113.)

Hanefijski alim, šejh Ebu Hafs el-Kebir el-Nesefi, rhm., bio je najstrožiji po pitanju proslavljanja nevjerničkih praznika, rekavši: 'Ko tog dana pokloni nemuslimanu samo jedno jaje – iz poštovanja prema tom danu – uznevjerovao je u Allaha, dž.š., i propalo mu je djelo!'" (Fethul-Bari, 2/442.)

Kadija Ebul-Mehasin Hasen b. Mensur el-Haneki, rhm., rekao je: "Ko toga dana kupi nešto – što nije kupovao prijašnjih dana, ili pokloni drugome poklon – ako je time želio veličati dotični dan kao što ga veličaju nevjernici – uznevjerovao je, a ako je kupovinom nečega želio samo uživanje, a poklanjanjem poklona obično iskazivanje ljubavi prema nekome – takvo što se neće smatrati nevjerstvom, ali će biti mekruh i pokuđeno isto koliko je pokuđeno i poistovjećivanje s nevjernicima, čega se treba čuvati! " (Avnul-Ma'abud, 3/342.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., bio je upitan o postupcima nekih muslimana koji u danima nevjerničkih svetkovina spravljaju posebna kršćanska jela, kao i o prodavanju određenih stvari bez kojih se ovi praznici ne mogu ispoštovati – je li išta od navedenog dozvoljeno muslimanima, pa je rekao: ''Elhamdulillah, muslimanima nije dozvoljeno da se poistovjećuju s nemuslimanima u bilo čemu što je vezano za njihove praznike, niti u hrani, niti u odijevanju, niti u kupanju, niti u paljenju vatri, niti u mijenjanju ustaljenog reda življenja, ibadeta i sl. Nije dozvoljeno spravljanje pečenja, niti poklanjanje poklona, a niti prodavanje onoga čime će se posebno pomagati nevjernici u svojim svetkovinama i slavama, niti će se djeci dozvoljavati da učestvuju s njima u igrama priređenim posebno za taj dan, ili da se ukrašavaju i kite posebno za taj dan. Sve u svemu, nevjerničke praznike ne smijemo ničim posebno obilježavati; taj dan će za muslimana biti kao i svaki drugi obični dan!" (Medžmu'ul-Fetava, 25/329.)

Omer b. El-Hattab, r.a., rekao je: "Klonite se Allahovih neprijatelja na dan njihovih praznika!" (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br. 18641.), i rekao je: ''... nemojte ulaziti u mušričke bogomolje na dan njihovih praznika, jer tada se srdžba Allahova spušta na njih!" (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br. 18640.)

Abdullah b. Amr, r.a., rekao je: "Ko se bude oženio u nemuslimanskoj sredini i proslavljao njihove praznike i s njima se poistovjetio, sve dok kao takav i ne preseli – bit će proživljen zajedno s njima na Sudnjemu danu!" (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br. 18642.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, spomenuo je djela, kao što je sudjelovanje i poistovjećivanje sa nevjernicima u njihovim praznicima, a što čine neke neznalice iz redova muslimana, ili oni koji, uopće, ne obraćaju pažnju na vjeru,te je kazao: ''Takvi ostavljanju službeni posao, poput trgovine i proizvodnje, ili halke znanja (misleći na ostavljanje škole) ili slično tome, a taj dan se smatra danom odmora, veselja i igre sa konjima ili nečim drugim, a sve kako bi se taj dan razlikovao od ostalih dana."

Nakon toga, šejhul-islam, Allah mu se smilovao, ukazao je na dužnost muslimana u pogledu nevjerničkih praznika, rekavši: "Pravilo je da se u njemu ništa, temeljno, ne dešava! Čak, taj dan treba smatrati kao i ostale dane. Mi smo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, saznali da je on zabranio praznovanje dva posebna dana koji su bili određeni kao dani za igranje u džahilijjetu. On je zabranio i da se kolje kurban na mjestima gdje su mušrici svetkovali."

O Allahovi robovi, muslimanima je obaveza da budu ponosni sa islamom jer je on univerzalna vjera. Islam je uzdignuta vjera i nikada neće biti potlačen, a njegovi sljedbenici su najponosniji ljudi i bit će svjedoci protiv svih ostalih ljudi.

Kaže Uzvišeni: "I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok." (El-Bekare, 143)

Dakle, ko god bude tražio ponos i uzdignuće u nečemu mimo islama, Allah će ga poniziti, kako je kazao i vođa pravovjernih Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu: "Mi smo zajednica koju je Allah uzvisio islamom, pa kada god budemo tražili ponos u nečem mimo njega, Allah će nas poniziti."

Naravno, islam je vjera ponosa i na dunjaluku i na ahiretu. To je univerzalna vjera koja čini uspješnim onoga ko se pridržava njenih principa. Ova vjera savršeno je uredila i organizovala svaki segment života i ne postoji nijedno dobro a da nas nije uputila na njega, niti ijedna pokuđena stvar a da nas nije upozorila i odvratila od toga. Islam je savršen kada je u pitanju vjerovanje, ibadet, politika, međuljudski odnosi, moral i karakter... Savršen je za sve ljude u svakom vremenu i na svakom mjestu. U njemu je Allah obznanio i najmanju stvarčicu za kojom čovjek ima neku potrebu.

Allah je posvjedočio savršenost vjere islama rekavši: "Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Maide, 3)

07.05.2011.

Kultura ponašanja u džamiji, I dio

AddThis Social Bookmark Button

namazDžamija je u islamu nezamjenljiva institucija: rasadnik znanja, svjetionik vjere i mehanizam za transformaciju ljudi. Vjernik je za džamiju vezan već od rođenja – od nadijevanja imena i učenja ezana na uho novorođenčetu, preko vjenčanja i ulaska u novi život, do kraja života i klanjanja dženaze-namaza. 
Za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s, džamija je bila prva škola, odgajalište, parlament, kasarna i svekoliko svakodnevno stjecište svih generacija muslimana. Ona je bila i socijalna ustanova u kojoj su se prikupljale informacije o socijalnom stanju vjernika, te pomagali jetimi, siročad i ugroženi. Bila je i svojevrsni centar gdje su se saznavali najpotrebniji podaci o članovima zajednice: razlog njihovog odsustva, bolest i nacin zijareta bolesnika ili, eventualna, smrt i vrijeme posljednjeg susreta i klanjanja dženaze.
Danas je, nažalost, džamija uveliko izgubila na svojoj aktuelnosti i vanredno širokoj lepezi i domenu djelovanja. Gotovo da je svedena na mjesto molitve u kojem će vjernik samo obaviti namaz, ili na pokopnu ustanovu bez koje se ne može obaviti posljednji ispraćaj nekog ko preseli na ahiret.
Nadamo se, da će ovoj instituciji biti vraćen njen nekadašnji ugled i da će, relativno brzo, postati, kako što je bila i u periodu prvih generacija muslimana, nit koja će uvezivati sve muslimane, spajati ih, organizirati i uvezivati, kao što su saffovi uvezani i čvrsto spojeni dok vjernici koji obavljaju namaz stoje jedan uz drugog.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, jasno je kazivao i praktično pokazao kako se ponašati na svakom mjestu i u svako vrijeme. Njegova životna praksa pokazala je kako se treba ponašati u džamiji. Cilj ovog rada je da, na temelju njegovih hadisa i prakse, pojasnimo kako bi ponašanje vjernika trebalo da bude u džamiji i da tako i postupamo.
Podsticaj na posjecivanja džamija
Brojni su hadisi Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji podstiču vjernike na posjećivanje džamija i klanjanje namaza u njima. Spomenut ćemo samo neke: 
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kad god neko ode u džamiju – jutrom ili naveče – Allah mu pripremi mjesto u Džennetu, koliko god puta ode ujutro i naveče. 
Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: Ko se kod svoje kuće očisti a zatim ode u jednu od džamija da obavi jedan od Allahovih farzova, jednim korakom mu se oprašta grijeh a drugim podiže stepen (u Džennetu). 
Abdullah b. Omer, r.a, prenio je od Poslanika islama, s.a.v.s: Namaz obavljen zajednički je vredniji od namaza pojedinca za dvadeset sedam puta. 
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Sedam vrsta ljudi će biti u Allahovom hladu na dan kada nikakvog drugog hlada – osim Njegovog – neće biti: pravedan vladar, mladić koji odraste u pokornosti Allahu, osoba čije je srce stalno vezano za džamiju, prijatelji koji se vole isključivo u ime Allaha, sastaju se i razilaze samo u ime Njega, čovjek kojega lijepa i ugledna žena pozove na blud, a on kaže: Ne, ja se bojim Allaha!, čovjek koji udjeljuje sadaku tako da mu ljevica ne zna šta mu je udijelila desnica i čovjek koji se sjeti Allaha u samoći pa mu oko zasuzi! 
Priprema za odlazak u džamiju
Potrebno je da vjernik, prije odlaska u džamiju, ispuni određene uvjete. Dužan je da uzme abdest, odnosno da se okupa, da obuće najljepšu odjeću i da se namiriše.
Allah Uzvišeni kaže:
"O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hoćete namaz da obavite." 
Posebno je to naglašeno u slučaju odlaska na džumu i bajram-namaze. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je, u hadisu koji prenosi Abdullah b. Omer, r.a, rekao: Kada neko od vas bude htio ići na džuma-namaz, neka se prethodno okupa! 
U predaji Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a, navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kupanje petkom dužnost je svakoj punoljetnoj osobi, pranje zubi i upotreba mirisa ukoliko ga ima. 
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je, takođe, kako prenosi Ebu Hurejre, r.a, rekao: Ko se u petak okupa, poput kupanja od džunupluka, zatim ode u džamiju u prvo vrijeme, kao da je devu žrtvovao, ko ode u drugo vrijeme, kao da je kravu žrtvovao, ko ode u treće vrijeme kao da je rogatog ovna žrtvovao, ko ode u četvrto vrijeme kao da je kokoš žrtvovao, ko ode u peto vrijeme kao da je jaje žrtvovao, a kada se imam pojavi, dođu meleki i slušaju hutbu. 
Polazak u džamiju
Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi, kada bi izlazio iz kuće, cinio to lijevom nogom, a onda bi proučio dovu:
Allahu, učini svjetlo u mom srcu i u mome vidu, učini ga s moje desne strane i iza mene, daj mi ga u mojim žilama, mesu, krvi, kosi i tijelu. 
Znacajno je napomenuti da osoba koja se uputi ka džamiji ne smije saplitati prste svojih ruku, buduci da se i sam odlazak u džamiju računa kao da je osoba u samom namazu, a takav postupak je muslimanu zabranjen. Ka'b b. 'Udžre, r.a, prenosi u tom pogledu hadis Poslanika islama, s.a.v.s: Kada neko od vas lijepo i propisno uzme abdest a zatim se zaputi ka džamiji, neka ne sapliće prste svojih ruku, jer je on već u namazu! 
Preporučuje se smireno i dostojanstveno koračanje ka džamiji, bez velike žurbe, a posebno bez trčanja, jer je osoba praktično u namazu onog momenta kada se uputi ka džamiji. Ebu Katade, r.a, kaže: Dok smo klanjali za Allahovim Poslanikom, s.a.v.s, začuli smo graju nekih ljudi, pa ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s, nakon što smo klanjali, upitao: Šta vam je? Odgovorili su: Žurili smo na namaz! On im je, tada, rekao: Nemojte tako raditi! Kada pristupate namazu, pristupajte mu smireno i dostojanstveno, pa ono što stignete za imamom klanjajte, a ono što vam je izamaklo nadoknadite!
Slična je predaja i Ebu Hurejre, r.a, u kojoj Poslanik, s.a.v.s, upozorava: Kada čujete ikamet, krenite na namaz tiho i dostojanstveno, a ne trčite! Ono što ste stigli klanjajte, a potom dopunite ono što vam je prošlo! 
Zbilja je ružan osjecaj, kada neko zakasni u džema'at, pa počne trčati po džamiji kao po sportskom terenu, kako bi stigao na neki rekjat. Otuda je Poslanikova, s.a.v.s, preporuka: smiren i dostojanstven pristup namazu, kako bi se i džamiji, kao časnom mjestu, ukazalo dužno poštovanje i respekt. Osim toga, dolazak u džamiju, prije ikameta, donosi nam brojne blagodati koje nećemo zadobiti ako ne stignemo blagovremeno u džamiju. Izmedu ostalog, to je: klanjanje dva rekata tehijjetu-l-mesdžida, dova izmedu ezana i ikameta i izgovaranje početnog tekbira u vrijeme kada to čini imam. 
Ulazak u džamiju
Pri ulasku u džamiju treba voditi računa da se u džamiju ulazi desnom nogom, na temelju prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Naime, Aiša, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je u svim stvarima preferirao desnu stranu. 
Imam Buhari navodi Aišinu, r.a, predaju u kojoj stoji: Vjerovjesnik, s.a.v.s, davao je desnoj strani prednost u svakom svom poslu koliko god je mogao: u svom ćiščenju, češljanju i oblaćenju odjeće. Buhari naslovaljava odjeljak u kojem citira naprijed navedeni hadis: Ulaženje desnom nogom u džamiju i druge prostorije, i prije samog navođenja hadisa spominje da je Abdullah b. Omer, r.a, poznat po striktnom slijeđenju Poslanika islama, s.a.v.s, u svim segmentima života, ulazio u džamiju desnom, a izlazio lijevom nogom. 
Dova
Prilikom ulaska u džamiju donosi se selam na Poslanika, s.a.v.s, i prouči: Bismillahi ve-s-selamu 'ala Resulillahi. Allahummegfirli zunubi, veftah li ebvabe rahmetike! - U ime Allaha. Neka je selam na Allahovog Poslanika. Allahu, oprosti mi grijehe i otvori mi vrata Svoje milosti! Ovu predaju od Poslanika, s.a.v.s, prenosi njegova kćerka Fatima, r.a. Sličnu predaju od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi i Ebu Usejid, r.a, odnosno Ebu Humejd es-Sa'idi, r.a. 
Lijepo je proučiti i dovu koju je od Poslanika, s.a.v.s, prenio poznati ashab Abdullah b. 'Amr b. el-'As, r.a: E'uzu billahi-l-'azim, ve bivedžhihi-l-kerim, ve sultanihi-l-kadim, mine-š-šejtani-r-radžim! - Utječem se Velikom Allahu, Njegovim plemenitim Licem i Vječnom vlašću da me sačuva od prokletog šejtana! Kada osoba izgovori ovu dovu, šejtan, tada, prizna: Od mene je sačuvan čitav dan! 
Nazivanje selama
Sunnet je nazvati selam prisutnima u džamiji. U predaji Suhejba, r.a, kao i Bilala, r.a, navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, na selam ashaba, kada bi bio u namazu, odgovarao išaretom ruke. 
Pokuđenost prelaska preko ramena klanjača i njihovo razdvajanje:
Brojni klanjači kada zakasne na namaz, prelaze preko ramena klanjača i, često, razdvoje dvije osobe da bi sebi obezbijedili mjesto u saffu. To svakako treba izbjegavati. Naime, treba na vrijeme doći u džamiju i popunjavati prazna mjesta u safovima, kako kasnije ne bi bilo potrebe da se prelazi preko ramena klanjača ili razdvajaju dvojica klanjača u saffu.
Selman el-Farisi, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: Ko se petkom okupa, što je bolje moguće, namiriše se, pa izađe rano u džamiju ne rastavivši dvojicu klanjača, a zatim klanja ono što je propisano, pa šuti i sluša imama dok hutbu drži, Allah će mu oprostiti grijehe počinjene između dvije džume! 
Pokuđenost prelaska ispred klanjača
Treba paziti da se ne prelazi ispred klanjača dok je u namazu, kako ga ne bismo dekoncentrirali. Ta praksa takođe je prisutna kod onih koji kasne na namaz, pa onda pokušavaju dospjeti do prvih safova. Otuda je neophodno ubrizgati u svijest ljudi da dolaze na vrijeme u džamiju i da popunjavaju sva mjesta koja su prazna u prvim safovima, kako se ne bi ukazala prilika onima koji kasne da moraju učiniti tako pokuđene stvari i prelaziti ispred klanjača. 
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je, upozoravajuci na taj čin, eksplicite naglasio: Da neko od vas čeka stotinu godina, bolje mu je nego da prođe ispred svog brata koji klanja! 
Islamski ucenjaci, uglavnom, smatraju da je prolazak ispred klanjača mekruh. Međutim, Imam en-Nevevi i neki drugi smatraju da je prolazak ispred klanjača, bez sutre, haram. Imam el-Kasimi, takođe, to drži haramom, izuzev u dva slučaja:
1. ako osoba primijeti slobodan prostor u prvom safu, pa ga želi popuniti i tako upotpuniti saf ispred sebe,
2. ako bude tolika gužva i stiska i da ne nađe drugog izlaza. 
Ukoliko se klanja u džema'atu, onda je sutra imama dovoljna i za kompletan džema'at.
Tehijjetu-l-mesdžid
Kada se uđe u džamiju, u vrijeme kada nije mekruh klanjati ili prije nastupanja određenog namaza, prije nego sjednemo klanjaćemo dva rekata tehijjetu-l-mesdžida. To se temelji na hadisu Ebu Katade, r.a, u kojem Poslanik islama, s.a.v.s, traži od svojih sljedbenika da klanjaju ta dva rekata: Kada neko od vas uđe u džamiju neka klanja dva rekata prije nego sjedne! 
Valja napomenuti da je kod nas običaj da se ova dva rekata klanjaju samo u novootvorenoj džamiji ili u nekoj džamiji koju osoba prvi put posjećuje. Medutim, dužnost nam je napomenuti da se taj namaz klanja svaki put kada udemo u džamiju, osim ukoliko već nije počeo određeni namaz koji ćemo klanjati u džema'atu ili ukoliko nije nastalo vrijeme u kojem je pokuđeno klanjati: vrijeme izlaska sunca, kada je sunce u zenitu i kada sunce zalazi.
Po mnogima, taj namaz treba klanjati svaka osoba koja dode na džuma-namaz, pa makar imam vec držao hutbu, dok se, po hanefijskoj pravnoj školi, taj namaz izostavi i sjedne, kako bi se hutba slušala i okoristilo njome. 
Dakle, kad god se uđe u džamiju, a mujezin nije počeo učiti ikamet za farz-namaz ili ne postoji neka druga spomenuta zapreka, klanjaćemo dva rekata tehijjetu-l-mesdžida prije nego sjednemo u džamiji.
07.05.2011.

"Dan džamija" 1993. - 2011. godina

Braćo i sestre u islamu! Danas 03. džumade-l-uhra 1432.H., 06. maja 2011. godine, uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć govorim na temu «Dan džamija” 1993. – 2011. godina. Podsjećanja radi, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 2000. godine donio Odluku o obilježavanju 7. maja, «Danom džamija», jer je 07. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima minirana i porušena od strane srpskog agresora i domaćih srpskih zločinaca, Ferhadija džamija u Banja Luci. "Dan džamija", podsjeća na uništavanje svih džamija i drugih vakufskih objekata u Republici Bosni i Hercegovini u toku obje oružane agresije, sa istoka i zapada, u periodu 1992. - 1995. godina.

Ferhat-pašina džamija, sagrađena 1579. godine, centralni je objekat u Banja Luci i jedno je od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture, XVI vijeka. Džamija je dimenzija 18 m. X 14 m., vrh kupole je visok 18 m., a munara 43 m. Ferhadija je 1950. godine uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, a potom je uvrštena na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Džamija je djelimično uništena ekplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine od strane srpskih zločinaca. Nakon prvog rušenja, vlasti Republike Srpske su organizovale potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio kompleks džamije. Kratko nakon rušenja Ferhadije, srušena je i obližnja sahat-kula, a ostaci ruševina su odvezeni na gradsku deponiju. Ferhadija je bila jedna od 16 Banjalučkih džamija, koje su tokom oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. - 1995. godine, do temelja porušene.


Džamije su Allahove, subhanehu ve te’ala, kuće na Zemlji i njima islam posvećuje posebnu pažnju, jer su one mjesta gdje se veliča Njegovo ime i gdje Mu se pada na sedždu, sa ciljem postizanja samo Njegova zadovoljstva.  Opće je poznato da neprijatelji islama, ne biraju metode u borbi protiv muslimana i za njih nisu sveti: ljudi, džamije, mektebi, mezarja, mostovi, sahat-kule, hanovi, hamami... Oni stoljećima zatiru tragove islama na širem prostoru Balkana, a preživjele muslimane prisiljavaju na stalnu hidžru i zbijanje na sve uži životni prostor, kako bi u svakom narednom naletu imali što manje posla. Džamije i vakufi se ovdje u Bosni i Hercegovini od 1878. godine, pa sve do danas kontiunirano i planski ruše. Rušitelji se proglašavaju nacionalnim herojima, dok mi živimo u nadi da će se zločinci promijeniti i odreći naslijeđenih zločinačkih poriva. Allah, dželle še’nuhu, u kategoriju najvećih nasilnika ubraja one koji u džamijama sprječavaju spominjanje Njegova imena i koji ih ruše, pa u 114. ajetu Sure El-Bekare kaže:

Ima li većeg nasilnika, od onoga koji brani da se u Allahovim džamijama ime Njegovo spominje i koji rade na tome da se one poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku! Kakvi su samo zločinci i teroristi oni koji su sve džamije, mesdžide i ostale vakufe porušili tamo gdje je stizala njihova vojska ili gdje se uspostavljala njihova vlast?! I sve to su smatrali svojim velikim podvizima, a jadni li su narodi koji pokušavajući da izbrišu tragove kulturnog naslijeđa drugih naroda i etnički ih iskorijene, misle da će na taj način postati velikim i slavnim! Za vrijeme posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu potpuno je porušeno 614 džamija (534 od strane srpskog, a 80 od hrvatskog agresora), dok je oštećeno 307 džamija (249 od srpskog, a 58 od hrvatskog agresora), što čini 80,5% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije ove dvije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdžda (džamija bez munare), potpuno porušeno njih 218 (175 od srpskog, a 43 od hrvatskog agresora), dok je oštećen 41 mesdžid (21 od srpskog, a 20 od hrvatskog agresora), što čini procenat od 46,40% mesdžida. Ovome treba dodati još 14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, te 447 uništenih i 160 oštećenih drugih vakufskih objekata. Ovo su podaci koje moramo znati, da se zlo ne ponovi, jer narod koji ne zna šta mu se desilo u bliskoj prošlosti, ima šansu za nestanak u eventualnom narednom naletu, a kada nestane tragova materijalne i duhovne kulture i kada se izgubi kolektivno pamćenje, blizu je i biološki nestanak jednoga naroda.

Ne samo da se zločinci nisu zadovoljili sa rušenjem džamija, nego su i njihove lokacije pretvarali ili još uvijek pretvaraju u parkirališta, javne saobraćajnice ili mjesta za izgradnju stambenih i dugih objekata. Na tom putu im niko od domaćih i međunarodnih faktora nije stajao, niti stoji, tako da su na oči obespravljenih Bošnjaka nicali objekti, u nadi da će pravednim rješenjem nekih od sudova naknadno biti uklonjeni, a sudovi su donosili presude ili odluke protiv oštećene strane, kao što je slučaj sa odlukama Doma za ljudska prava vezanim za Divičku i Zamlaz džamiju u Zvorniku.

Allahovom, subhanehu ve te’ala, voljom i snagom Bošnjaci, dobrovoljci iz islamskog svijeta i rijetki pojedinci iz druga dva naroda su se suprostavili strašnoj agresiji i zlu koje se nadvilo nad Republikom Bosnom i Hercegovinom i njihova je zasluga što makar na jednom dijelu Bosne i Hercegovine danas ima: džamija, mesdžida, mezarja i drugih vakufa, kao i vjerskih i drugih objekata drugih naroda. Islam je Bošnjake učinio posebnim, jer u protivnom na prostoru koji su oni branili ne bi ostala niti jedna crkva i sinagoga, a one su tu da svjedoče da mi nismo kao oni i da mi ne rušimo, nego gradimo i čuvamo i da uvažavamo druge i drugačije. Eto, to je islam i to je njegovo učenje! To su univerzalna islamska rješenja, koja garantiraju svakom pojedincu: slobodu, pravo na uživanje njegova posjeda i punu sigurnost u pravom smislu riječi.

Braćo i sestre! Gradimo džamije i čuvajmo džemat, ne dozvolimo da nam džamije ponovo budu samo kulturno-historijski spomenici, čuvajmo ih, jer ako ih ne budemo čuvali, zločinci će ih ponovo rušiti i na njihovim temeljima graditi zgrade i crkve i njihova mjesta pretvarati u parkinge ili pijace, a nama zamesti svaki trag! Zapamtimo da je naša obaveza rekonstrukcija svih porušenih džamija, na svakom mjestu gdje su one postojale i najozbiljnije pristupimo tom poslu! Uključimo se na prvom mjestu mi i naše porodice, animirajmo našu rodbinu, poručimo rođacima i komšijama u dijaspori da je naša obaveza rekonstrukcija porušenih džamija, jer su one simboli našeg višestoljetnog postojanja na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine! Ne čekajmo da nam hareme štite i ograđuju naši prijatelji iz islamskog svijeta, već se organizirajmo i uređujmo ih sami, jer je to naša obaveza prema našim umrlim!

Ne prodajimo i ne mijenjajmo imanja, već ih obnavljajmo i kultivišimo, jer ćemo za njih biti pitani na Sudnjem danu! Prodaja ili zamijena naše imovine, u manjem BH Entitetu ili na prostoru Federacije, odakle smo protjerani, je haram, jer se time prodaje dio Bosne i Hercegovine i svega što ona podrazumijeva!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da nam pomogne da sačuvamo našu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj ćemo sa ponosom i slobodno koračati i živjeti na svakom njenom pedlju, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u obećanim džennetima počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

07.05.2011.

Kako zadobiti Allahovu milost

Otac_i_sin_uce_Kuran_naslovna

Milostivima će se smilovati Milostivi! Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji pa će vam se smilovati Onaj koji je na nebesima.

Jedan od najvećih razloga zadobivanja Allahove milosti jeste pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku izvršavanjem naredbi i ostavljanjem zabrana. Uzvišeni Allah rekao je: "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku, pa će vam se milost zasigurno ukazati!" (Prijevod značenja Ali Imran, 132.)

Potpunim slijeđenjem Kur'ana zadobiva se Allahova milost. Uzvišeni Allah rekao je: "I ova Knjiga koju ti objavljujemo, blagoslovljena je, pa je slijedite i bojte se, pa će vam se milost zasigurno ukazati." (Prijevod značenja El-En'am, 155.)

Slušanje Kur'ana, sluhom i srcem, poniznim i skrušenim, jedan je od načina zadobivanja Allahove milosti. Svevišnji Allah rekao je:

"A kada se Kur'an uči, vi ga slušajte i šutite, pa će vam se milost zasigurno ukazati." (Prijevod značenja El-E'araf, 204.)

Šejh Abdurrahman es-Sa'di, rahmetullahi alejhi, u komentaru ovog ajeta, kaže: "Ova naredba je općenita i odnosi se na svakoga onoga koji sluša učenje Allahove Knjige. Takvom se naređuje el-istima', tj. da sluša Kur'an, i el-insat, tj. da ne priča, pa postoji razlika između ove dvije naredbe. El-insat se odnosi na ostavljanje priče, razgovora i svega što okupira čovjeka od slušanja Kur'ana, dok se el-istima' odnosi na slušanje, tj. okretanje sluha, prisutnost srca i razmišljanje o onome što se sluša. Ko se bude pridržavao ove dvije naredbe dok se uči Allahova Knjiga, taj će zadobiti ogromno dobro, korisno znanje, dugotrajni iman i uvijek svježi, jači, obnovljeni, zadobit će veću uputu i pronicljivost u vjeri. Zbog toga je Uzvišeni Allah i vezao postizanje Svoje milosti za izvršavanje ove dvije naredbe." (Tejsirul-Kerimi-r-Rahman, 345.)

Strpljenje na nedaćama i tegobama koje pogađaju čovjeka jedan je od načina zadobivanja Allahove milosti. Uzvišeni Allah rekao je: "Onima koji, kada ih kakva nedaća pogodi, kažu: 'Mi smo Allahovi i Allahu se vraćamo', njima pripada lijep spomen od njihova Gospodara i milost i to su oni koji su na pravom putu, koji su upućeni." (Prijevod značenja El-Bekare, 157.)

Traženje da se čine dobra djela i ostave loša djela jedan je od načina kako zadobiti Allahovu milost. Svevišnji Allah rekao je: "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela a loša zabranjuju, uspostavljaju namaz, daju zekat, pokoravaju se Allahu i Njegovom Poslaniku! To su oni kojima će se Allah smilovati a Allah je, uistinu, Silni i Mudri." (Prijevod značenja Et-Tevbe, 71.)

Istigfar – traženje oprosta jedan je od načina kako zadobiti Allahovu milost. Svevišnji Allah rekao je: "A ako budete tražili oprosta, Allah će vam se sigurno smilovati." (Prijevod značenja En-Neml, 46.)

Izmirenje zavađene braće muslimana, također je jedan od načina kako zadobiti Allahovu milost, jer Uzvišeni kaže: "Uistinu, samo su vjernici braća, pa izmirite svoja dva brata i bojte se Allaha (pri tome) pa će vam se On sigurno smilovati." (Prijevod značenja El-Hudžurat, 10.)

Budemo li vodili računa o svome jeziku, govorili samo dobro, a klonili se loših riječi, ako Bog da, možemo se nadati Allahovoj milosti, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah se smilovao robu koji govori lijepe riječi pa se okoristi njima ili se ustegne od loših pa se spasi neminovnih posljedica." (Bejheki u Šu'abul-imanuod Enesa, radijallahu anhu, i šejh Albani ocijenio je hadis hasenom u Sahihu tergib ve terhib)

Dragi oče i majko, volite svoju djecu, lijepo se ophodite s njima, ljubite ih, uistinu, to je dokaz da u vama postoji milost, a Allah će se smilovati milostivima. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je jedan od beduina (seljanina) došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: "Allahov Poslaniče, zar vi ljubite djecu?! Tako nam Allaha, mi ih nikada ne ljubimo!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ja ne mogu biti siguran da ti Allah nije iščupao milost iz tvojih grudi." (Buharija u Edebul-mufredu s vjerodostojnim lancem prenosilaca)

Abdullah b. Amr b. El-'As, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije od nas onaj koji nije milostiv prema našim najmlađim niti onaj koji ne poznaje ugled naših starijih." (Ahmed i Tirmizi i šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio hasen-sahihom u Sahihu tergib ve terhib)

Također, Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Milostivima će se smilovati Milostivi! Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji pa će vam se smilovati Onaj koji je na nebesima." (Ebu Davud i Tirmizi s vjerodostojnim lancem prenosilaca)

O muslimani, ljubomorni nosioci vjere islama, držite se džemata muslimana, nemojte se izdvajati iz njega i nemojte ga cijepati jer je Allahova milost uz džemat muslimana dok je azab – kazna u napuštanju tog džemata. En-Nu'man b. Bešir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sa džematom je milost, dok je u cijepanju kazna." (Abdullah b. Ahmed u svojim dodacima na Musned i Ibn Ebi Dun'ja, a šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio hasenom u Silsileti-ehadisi sahiha, 667, i Zilalul-dženneh, 93.)

Uzvišenog Allaha molimo da nas učini od onih koji slušaju, a zatim slijede najbolje! Molimo Ga da nam se svima smiluje i uvede nas Svojom milosti u Džennet! Neka je svaka hvala Allahu, subhanehu ve te'ala, na početku i na kraju i neka je Allahov salavat i selam na Njegovog vjerovjesnika!

Islamski edukativni blog
<< 05/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031